U nedostatku ikakvih osnova maštovitosti, s ciljem preuzimanja tuđih ponekad jednako suspektnih invencija, politikanti nerijetko znaju posegnuti tuđim stvarima kao soundtrackom svojih pokušaja opravdanja ili bar omekšanja predizbornih floskula. Ne ulazeći u simpatičnu koincidenciju datuma 17. 04. kao Međunarodnog, tj. Svjetskog dana cirkusa, otkad je obznanjen isti dan novih parlamentarnih i predsjedničkih izbora sredinom travnja, nije se dugo čekalo.
Stihovi Jure Stublića i grupe mu Film ‘Rijeke pravde’ s albuma ‘Signali u noći’ postali su često spominjani od strane opozicijske koalicije. Prvi među jednakima, dobro znani pop kulturolog, a u određenom dijelu naroda prepoznat i kao stand up šeret, u stankama svojih press konferencija i šepurenja pred mikrofonima, bivši predsjednik Vlade RH, danas i Republike, Zoran Zoki Milanović, po starom je dobrom običaju bez kontaktiranja autora posudio Jurinu 80’s stvar, za svoju stvar.
Jura nije imao pojma
Jer pop kultura sampliranja tuđeg intelektualnog vlasništva i autorskih prava na njega se i njegov imunitet ne odnosi. Kao ni Ustav. Shodno tome ni zakoni. Kao što je to učinio prije nekoliko godina slaveći svoju predsjedničku kampanju kada se bez dozvole publishera pjesme poslužio pjesmom ‘Treblebass’ grupe Svadbas te je izvodio kao soundtrack svojih izlazaka na stage zagrebačke Tvornice, slavodobitno se i urbano modernistički smješkajući i stišćući pest uz zvonki glas tadašnje pjevačice benda ‘Kreni sa mnom, zadnji put…’. Sudskog nastavka i tužbe nije bilo jer domaće sudstvo se ne bi zamjerilo domaćoj politici. Kohabitacija je bitna. Na žalost, nije bilo zadnji put.
Jura nije imao pojma da je bez pitanja pokorišten u ime jedne političke ideje. Naknadno saznanje komentira sanaderovski pomirljivo da vjeruje kako će se dogovoriti i naći način nivelirati citiranje svoje stvari u promidžbene svrhe kao politički slogan.
Nije ga kao Rundek svojedobno zamolio da se suspregne ako je ikako moguće citiranja njegovih stvari u bilo kakvom političkom kontekstu. Nije ni kao Bare svojedobno podvio rep i dozvolio da ga se plaća za ‘Vrijeme da se krene’. Niti je poput Mileta Kekina radio ‘himne’ predizborne kampanje za stranku koja komunicira da može. Da je EKV Milan živ vjerojatno bi mu poručio isto što i Rundek – ajde bre nemoj. Em nije moralno, em nije profi, em nije zakonski, em je dosta ljigavo i prozirno. Lik za govornicom citira stihove prozvanih, pa Leta 3, Parafa, ovijeh onijeh, koji će jelte kod ovih razjapljenih usta samo dodatno podcrtavati taj ‘kultni zege saloonski frajerluk’.
POP COOLTURA: Porin Vojku V i Letu 3 između nonsensa i spasa u zadnji čas
Licemjernost i dvoličnost ispada bonus vrijednost
U kontekstu ponuđenog s druge političke strane pa svih onih plaćanja Thompsonu da ne nastupa, Žaku da se emotivno ufurano facijalno grči uz kultnu ‘HDZ zna’ kao što se grči uz ‘svoje bravuroze’ poput one kad je umro, ali je ipak živ, Nina Badrić, Severine i inih plaćenika s političkih lista koji su samo nastupali za novac a ne za ideologiju koja ih je plaćala, Zokijeve pop kulturne krađe doimaju se relativno bezazleno.
Ali ne poštivanjem tuđih autorskih prava i uzimanjem bez pitanja tuđeg intelektualnog vlasništva u nemogućnosti smišljanja ičeg pamtljivog autorskog i svojeg, kolika je razlika između prozivanja lopina s druge strane? Nek ostane retorički. Licemjernost i dvoličnost nije nešto što Hrvati zamjeraju. Dapače, ispada bonus vrijednost.
Nikakve rijeke pravde ne dolaze nažalost. Samo rijeke dosade i već viđenog. S lijeve, desne i centralnih strana. Ali ne brinite, mjesec dana nakon ovih nebitnih izbora će Eurosong na čijim listama kladionice Bejbe Lazanja vodi, uuu jeeeee. Pa kad pobijedi, to će našim medijima i statističarima i birokratima iz glazbenih zavoda značiti da je Rimtimdagidim genijalna pjesma, a on će biti vođa hrvatskog glazbenog preporoda 21. stoljeća. Jer može. A novi stari predsjednik Vlade će ga citirati i reći će mijau. Kako slatko, zar ne? 🙂