Samo kratki retro flashback i rewind. Preživjeli smo milenijski bug. Otkucala je minuta poslije ponoći 31. prosinca 1999. i vatrometom završilo odbrojavanje vike i vriska let`s party like it`s ninety ninety nine. Posvjedočili kako se nije dogodio još niti jedan od apokaliptičnih pomora tek pogonjenog kompjutorskog svijeta. Postali smo milenijalci i preživjeli stoljeće. OK. I što sad?
Ultimativna zabava za ljude novog milenija
Pa, ako pitate zagriženog Monty Python fana, novo stoljeće nije moglo zabavnije početi. U vrijeme treće generacije MTV-a i laganog zalaska tog TV kanala koji je bio glazbeno-filmsko-medijski i pop kulturni internet prije interneta, jedna se anarhična skatersko prankerska TV pizdarija u nekoliko sezona prošvercala kabelskim TV svijetom koji je tražio brže, više, jače, ermmm, bolnije. I ponudila ultimativnu zabavu za ljude novog milenija, koja će evo ove godine doživjeti svojih dvadesetak godina trajanja i krpanja rana u obliku četvrtog nastavka dugometražnog igranog filma.
Sazidanog od variranja koncepta rollercoastera skečeva u kojima se članovi genga izazivaju na razne načine izložiti pogibelji. I pritom isplakati dušu, pluća, promuknuti od smijeha. Jer modus operandi nije samo u smišljanju najluđih i po život opasnih kretenarija nego je držati geng prijatelja koji se zabavljaju preko suza i pritom kreću na najpošteniji način – od sebe samih. Pa ako boli, neka boli prvo mene.
Vratili su osmijehe na lica
Pripremajući podloge Kutcherove varijacije skrivenih kamera u Punk`d obliku kad se natjecalo kako uspješnije namagarčiti celebove ili, pak, za još uvijek aktualni prijateljski grupnjak Impractical Jokerse i njihov vlogerski upgrade tih gang bang varijanti humora, Jackass momci nisu revolucionalizirali slapstick humor Stanleyja i Olia, Bustera Keatona, Charliea Chaplina ili grimasiranje Jerryja Lee Lewisa.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ono što jesu napravili jest sljedeće – vratili su osmijehe na lica. Mahom ljudima koji su koncept života postavili naglavačke i shvatili da se ako već ne mijenjate svijet iz pozicije onog koji će riješiti problem globalnog zatopljenja, dokidanje gladi i ratova, utišavanje Žaka, Sandija, Nižetića, Zaka, Cjepinskog, Šutnutice i sličnih aseva, onda je najmanje što možete napraviti – ne shvaćati se ozbiljno i pritom se pokušati zabaviti nasmijavajući i sebe i sebi drage ljude. By any means. Gurajući koncept fizičke komedije preko dotad viđenih maksimuma.
Preteča Jackassa su kombiniranja skaterskog fanzina Big Brother pod uredničkim palicom Jeffa Tremainea i DIY videa „CKY“ (Camp Kill Yourself) koji je buljooki Bam Margera snimao sa svojim kompićima. Paralelnog svemira u kojem zovu mladog glumca Johnnyja Knoxvillea da snimi par prank skečeva na skate or die foru. Ne samo da su to bile sjemenke Jackassa nego općenito vlogerskih viralnih videa na kojima počiva prva i druga dekada internetskih video sadržaja.
Kada se u priču uključuje sve više njihovih prijatelja, uključujući kultnog redatelja Spikea Jonzea (Her, Adaptation, Being John Malkovich, Where The Wild Things Are) i graničnog maničnog Stevea O, ideja života kao pokretne zabavne trake počela je dobivati sve jače skeč show osnove. Ne na način kako su navikli u amerikaniziranoj stand up Saturday Night Live (SNL) ideji zabave, nego mnogo komunikativnije i razumnije u svakom kutku svijeta. Ono što trijezni i normalni ljudi nikad ne bi radili, Jackass trupa je uzela kao koncept. Slavila se anarhija u bilo kojem obliku izazivanja smijeha. Cilj je opravdao sredstvo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nešto od čega se prosječno osjetljivom gledatelja okreće želudac
Uključivalo bi nanošenje boli sebi samima (ne na S/M način), uključivalo bi slučajne prolaznike, uključivalo bi životinje, celebrityje, uključivalo bi mahom najsuludije ideje potencijalnog humora. Na onu what the fuck foru. Nešto od čega se prosječno osjetljivom gledatelja okreće želudac i nema hrabrosti ili potrebe suočavati se s kretenarijama ili bedastoćama da ih sam radi, ali mu voajerski karakter draška vidjeti što rade anarhični momci
Oni koji se nemaju problema nataknuti na udicu pa plivati s morskim psima. Ili dati malim krokodilima da ih grizu za bradavice. Ili si staviti pijavicu na oči. Ili se nabosti na rogove nadrkanih bikova. Ili puzati s pitonima. Ili jesti žuti snijeg. Ili se prežderati pa to ispovraćati pa povraćotinu ispeći na tavi kao kajganu pa to opet pojesti. Fuj. Ili se ispaljivati iz topova u jezera. Ili se gađati paintballovima po golom tijelu pa brojiti modrice. Ili skakčući pokušati slomiti ventilatore na strovoma kuća. Ili se polomiti jurnjavama na svim skate or die ili ride or die prijevoznim sredstvima. Ali mora sadržavati punch taktike.
Je li to bila samo interna fora koja će propasti među širom publikom ili potencijalni blockbuster, odgovor su dobili 1. listopada 2000. kada je show debitirao na MTV-u. Prvu i drugu epizodu je pogledalo više od dva i pol milijuna ljudi, target publike od 12 do 35 godina. Parental advisory napomena je bila treća glavna uloga na uvodnoj špici. Instant hit je potvrdila naslovnica magazina Rolling Stone i poput vatre raširena stihija imitatora po svijetu koji su koncept paradiranja usvojili kao svoj pokušaj puta iz anonimnosti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nekad se svirala gitara na plažama i maturalcima za popularnost, nosilo lančiće, pušilo travu i dizalo dva prsta za svjetski mir, danas se stalo na skejt, odvrnulo punk tipa „If You`re Gonna Be Dumb“ i razbilo se na tisuću komada, pritom je smijehometar frendova i trupe bio osnovno pogonsko gorivo. Na taj koncept će Hollywood nabildati milijune i kapitalizirati zajebanciju. Fuck yes. Ima li boljeg načina provesti život nego naći platiše koji ti omogućuju zajebavati se i smijati prvo na svoj, a onda na tuđi račun i za to biti fino plaćen?
Zbog kontroverznog sadržaja, njihova anarhična duga drogama po kojem je pola trupe završilo na odvikavanju, dok je ona pametnija i poslovnija polovica izgradila kućice na brežuljcima podno Hollywooda, a napose zbog problema s cenzurom originalna TV inačica potrajala je s visokom gledanošću samo tri sezone. Potom je prebačena u dugometražne filmove koji su produkcijski komprimirali oprobani koncept i u dosadašnja tri nastavka garnirali fini input/output račun po kojem se ulagalo oko 30 milijuna dolara po nastavku a vraćalo bar trokratno do peterokratno. Dakle, party je mogao biti nastavljen.
‘Jackass Forever’ najavljen za listopad 2021.
Dekadama već slovljeni kao crne ovce a ka mavericki Hollywooda Jackass trupa je više ili manje uspješno nastavila raditi vlastite vlogove, spin offove u obliku „Bad Granpa“ filma, TV serijala „Wildboyz“ ili je neuspješno pokušavala izaći iz sjene Jackassa. Kad su se pomirili s činjenicom da im je Jackass party postao kletva karijere, moglo se krenuti dalje. Uz taktove Johnny Cashovog covera „We`ll meet again“ i „Memories“ Weezera.
Preskočimo li smrti članova u međuvremenu (Ryan Dunn), po svemu sudeći nepovratne autodestruktivne epizode s depresijama, narkomanijama, neznanjem dilanja sa slavom (Bam Margera), ono što je ostalo i potrajalo kao koncept dobit će posljednji nastavak tekuće jeseni.
Za drugu polovicu listopada najavljen je „Jackass Forever“, četvrti u nizu nastavaka lomova i izazivanja prirode od strane relativno refreshane trupe magarčina. Ekipe koji su uz spomenute Pythone, South Park tvoraca, Punk`d koncept i Impractical Jokerse zaokružili peti as u potrazi za ljudima koji su einstenovski pronikli bit sretnog života na najbanaliniji način. Ono što su imali je prijateljstvo, a ono što im ostaje je bogato sjećanje koje „normalni“ ljudi ne bi skupili nikad ili ne za tri života. Biti sretnima. Zabavnima. Nasmijanima. Pa makar na silu. I makar sa slomljenim rukama. Ili ugrizom od morskih pasa.
Svakako ne za svačiji ukus, ali tim je pobjeda još veća. Preživjelo se. S jekom smijeha na leđima.
Ima li išta važnije od toga?