Dodjela Oscara američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti već godinama muku muči u borbi sa smislom i za gledateljima novih generacija. Osobito poslije globalne pandemije koronom otkad su desetkovani rezultati gledanosti i otkad je odjeknuo eho pečata posvemašnog nedostatka interesa.
Nije kritično nikako, samo je kriza veze između interesa nekih novih klinaca i producenata. Nerazumijevanje potreba partnera. Uslijed umiranja Hollywooda u valovima političke, seksualne, religijske i svih inih pripadajućih korektnosti te pažnje na duševne boli svake gay, debele, crne, žute, xyz osobe koja se nehotice ili hotimice svrstava onkraj dominantnog većinskog „podvučeno bijelim“. Sva se ta pažnja reflektirala i odražavala na podcrtavanje uštogljenosti i momenta uslijed kojeg medijski najvažnija filmska nagrada na svijetu, muku muči s održavanjem milijarde gledatelja diljem svijeta.
Oscari se svake godine stavljaju u top interes showbizza
Poput podcrtavanja žutim Eurosonga, svakog treptaja britanske kraljevske obitelji, i naravno vrtne zabave Porina, Oscari su nešto što se svake godine odlukom medija stavlja na top showbizz interesa te se određuje prema istom. Dotle producenti istog sporo kapiraju kako se desilo galopirajuće 21. stoljeće u kojem nema mjesta za dekade privikavanja. Prilagodi se ili nestani. Nekim novim klincima treba neka nova vrsta dinamike i povratak glamoura na način kako ga se nije trivijaliziralo tamo negdje zadnji puta startom devedesetih kad se pljeskalo trijumfalnim „Kad jaganjci utihnu“.
Pop Cooltura: I Oscara dobiva – dosada, politička korektnost i vaša naivnost
Nekim ljudima je forma bitnija od sadržaja…
Oscari 2.0 miču otrovne komentare voditelja, ubacuju tri komičarke raznih boja koža, rubno neduhovitog Chrisa Rocka, prilagođavaju se pandemijskim uvjetima. Svoje interne kuloarske filmske kružoke namještaju u glamurozno i kičasto osvijetljenu dvoranu o kojoj će Nenad Korkut uvijek imati nešto sitno reći komentirajući obleku pingvina i dizajnerski blještavih dama. Jer naprosto površnim društvima i takvim ljudima forma uvijek bude bitnija od sadržaja. Pojavnost i pokaznost u smislu vidi me koliki sam. Ne količinski nego šljokicama.
Uz to, nezanemariv je moment kako Ameri vole namještaljke. Oscari 2.0 preživljavaju tek kad im ubace WWE moment u live prijenos pa se Will Smith „iznerviran“ šalama voditelja na račun svoje supruge Jade Pinkett Smith uputi na pozornicu i tamo odvali šamar Chrisu Rocku bez da osiguranje priskoči ili intervernira. Uh, kako ih je svih iznenadio. Još mu par puta vikne da ne priča tako o njegovoj faking ženi. Wow, kako časno i kako muški. Jes. I spasite Ukrajinu. I čiča miča.
Nije bilo filmova koji bi izdominirali na svim terenima
Na stranu odluke i preglasavanja ovogodišnjih nagrađenih u kojima saznajemo kako su dobitnici filmovi s manje-više očekivanja. Kako je „Coda“ načelno dirljiva amerikanizirana indie priča o gluhonijemoj obitelji koja ne može čuti kako im kćer predivno pjeva, proglašena najboljim filmom. Kao što je „nasilni“ Will Smith za biopic ulogu oca tenisačica Williams (čitaj: Ante Kostelić) proglašen najboljim glavnim glumcem, a Jessica Chastain iznenadno također za biopic o Tammy Faye. U kategoriji najboljih filmova pomirivalo se arty i kritičarske miljenike poput “The Power Of The Dog”, “Belfast”, “Licorice Lizza” ili “Drive My Car” prema grandioznim “crowdpleaserima” a la Dina, “Don’t Look Up” ili “King Richard”.
Podijelilo se po sistemu svakom ponešto, jer naprosto nije bilo filmova koji bi izdominirali na svim terenima, ali opet dovoljno šarolikih da se razbaca pošteno, iako za režiju ne dobije PT Anderson ni Kenneth Branagh nego Jane Campion. No onda scenarij bude Belfastov, Japanci dobiju za najbolji međunarodni u trostanom „Drive My Car“, Billie Eilish i buraz Finneas apsolutno zasluženo poberu kip za najbolju pjesmu iz posljednjeg Bonda „No Time To Die“. I tako dalje i tako šire. Kompletne liste dobitnika potražite na drugim linkovima. Sve je manje potrebe za onim kalimerovskim kričanjima „to je nepravda“, „to je nepravda“ post festum izbora jer dok je svijeta dotle je i nezadovoljnih. Ali i nebitnih.
Jer kad zagusti, uvijek se tu nađe neki superautentični Will Smith i neki autentično namješteni šamar. I ljudi dovoljno koji će te momente kupiti kao triger za raspravu uz neizbježni wow, jesi vidio/vidjela…
About last night. Zijevali smo. I zaspali oko jedanaest. Ujutro nas je dočekalo sunce. I offline.
Naslovna fotografija: Myung Chun / Los Angeles Times