Slučaj novog albuma Tram 11 je otvorio i podcrtao nekoliko etičkih, komunikacijskih i ljudskih pitanja. I razriješio istodobno isto toliko dvojbi za sve one naivce koji su pomislili da informatizacija društva automatski znači pismenost, a višak izvora informacija automatski i višak znanja. Utopijski da. U teoriji, apsolutno. Ali, pustite li kap samo praktične krvce nek se gruša na brdovitom Balkanu, vampirologija postaje predmet vrijedan katedri filozofskih fakulteta.
Sitničavih 10 do 15% korištenja kapaciteta mozga
Zabavit će vas količina ograničenih idiota s bilo koje strane ideoloških spektara kojom ste okruženi. Zabavit će vas količina gluposti, nepoznavanja osnova materije oko koje su se ljudi spremi pokačiti. Zabavit će vas činjenica kako će vam vox populi sve oprostiti, ali različito mišljenje, logiku, baratanje materijom i argumente – to ne. Nikako.
Ono čega se idioti najviše zgražaju i što ih najviše ugrožava jest onih sitničavih 10 do 15% korištenja kapaciteta mozga. Čini ih silno frustriranim kad prebacujete njihovu osamdesetku IQ-a. Čim ne udarate u isti lonac, čim ne vičete iste chantove, aaaa tu nešto ne valja. Umjesto da se uhvate rada na sebi, lakše će bit prokazat prstom i jebat vam mater. I ugasit će svaku nadu da s društvom limitiranih idiota možete konstruktivno i kreativno komunicirati ako polazite s drugačijih estetskih pretpostavki.
Slučaj Tram 11 – Važno je da se stopira zlo i da ga se nazove svojim imenom
Zabavni dio ove mas histerije otpada na trenutak koliko je jedan estetski i etički kardinalno podkapacitiran i nepismen rap album učinio za glasnost u površnoj medijskoj Hrvatskoj, ne pamtimo još od prvog bolničkog plača Blooma Maje Tarantino. Otprilike je ista razina subverzije.
Skečevi, kojima ste mogli svjedočiti proteklih dana, odazivali su se na slijedeće naslove:
1/ Predstavnici medija i online vojska čitatelja/komentatora su rubno nepismeni i ne razlikuju osnovne pojmove o kojima pokušavaju raspravljati. Ni traga cenzure ni zabrane.
Jedan raskid suradnje dvaju poslovnih partnera (izdavač – izvođač) oni su preveli u histerično vrištanje i razbacivanjem terminima “cenzura” i “zabrana”. Istodobno, nema medija iz kojih nije vrištala neka izjava dotičnih karikaturalnih rep Srđeka i Prđeka. Jača cenzura i zabrana :-).
2/ Ljudi nisu sposobni razlikovati terminologiju i značenje konstrukcija “sloboda misli, govora i izražavanja”, “uvreda” i “govora mržnje” te “umjetnička sloboda” i “autorska sloboda”.
Pop Cooltura: Top 10 trenutaka nakon kojih ništa neće biti isto – pop kulturni pregled regije 2021.
Ljudi nemaju pravo bez posljedica širiti mržnju
Količina licemjerstva i dvoličnosti kojom Srđek i Prđek i njihova armija nepismenih i kontaminiranih lajbeka raspolažu jest zadivljujuća samo onima koji su spremni pasti na prvu loptu ideoloških podjela.
Leftardi retardi, desničari kreteničari i slične kreativne konstrukcije dvaju timova u kojima se dvojica fejkerskih repera žele pokazati kao silno društveno kritičnima pritom ne biraju koliko će široko vrijeđati svojim “umjetničkim” leksikom kakvog bi se Pucko iz 3c posramio. No, kad se istom lavinom, samo malo pismenije, obruši na njih, počinje cvilež i vapaj o “plaćenicima” i njihovoj ugroženosti slobode govora. 🙂
Veličanje nasilja, pozivanje na mržnju, iskrivljavanje povijesnih činjenica, misinterpretacija – sve to ne spada u slobodu govora već tužnu limitiranost i ispodkapacitiranost subjekta ovog slučaja. A pozom ima svoj zakonski kazneni opis u Kaznenom zakonu. Članak 325. Naime, ljudi nemaju pravo bez posljedica širiti mržnju i za očekivati je ako čine takvo što da neće kao bumerang efekt dobiti kitu cvijeća nego drugu vrstu kite i jedinu retoriku koju su sposobni razumjeti. Zinut.
Pop Cooltura: Što gluplje to bolje, nije do mozga nego do volje
3/ Nemoć, nepotrebnost i nekompetentnost dominantne glazbene kritike.
Dio medija se uhvatio relativno afirmativnih i pozitivnih recenzija albuma prije nego što je buknula “plaćenićka bojna” kako glase službene deluzije velikog desničarskog filozofa i mislioca Dr. Sc. Srđeka Ćućeka zvanog “Srpče”. Kritika bilo kojeg tipa je onoliko dobra i kvalitetna koliko je konstruktivno sposobna mimo stavljanja u društveno povijesni kontekst i kompariranja djela s njegovim pripadajućim pop kulturnim momentom ispričati nešto o kvalitativnim karakteristikama odnosnog djela.
Ono što su ti “kritičari” propustili argumentirati prilikom pljeskanja lirski, stilski i formalno nepismenom djelu je primjerice sljedeće: album “Jedan i jedan” krase s lirske i verbalne strane:
– kardinalno neinventivni stihovi i uvredljivo podkapacitirano rimovanje razine ponavljača nižih razreda osnovnih škola te degutantno jeftine “pjesničke” metafore čiju neinventivnost ne možemo mijenjati za jednostavnost niti simplificiranje “pjesničkog” leksika
– neinspirativni literarni moment – vrijeđanje kao moment “detektiranja” i komentiranja anomalija društva oko sebe nikad nije neinventivnije i s manjom subverzije odrađeno, sasvim slučajno autor je nakon prijašnjih drvlja i kamenja bez političkih predznaka ovaj puta odlučio stati na branike desničarske, nacionalsocijalističke, crnokošuljaške domovine
– zagovaranje povijesno netočnih činjenica i najkukavičkijeg režima u povijesti RH – ustaštva ne može proći niti pod definiciju “umjetničkih sloboda” s obzirom da s umjetnošću ima veze cca koliko i Srđine obrve s estetikom
– upotreba nizova nepismenih, gramatički i leksički netočno korištenih riječi, rijačica i jezičnih konstrukcija koje se koriste tehnički, stilski i sadržajno netočno, kao i upotrijebe prijedloga
– stilski monotono, ravno, neuzbudljivo repanje, tzv. flow i delivery je na razini demo snimaka ostarjelih i beživotnih strvina koje pokušavaju zvučati jako niggerish, crnački i geto pompozni.
– mogao bih do preksutra nabrajati i objektivizirati nizove tehničkih i stilskih zamjerki ovom ispodprosječnom rap trkeljanju i pobrajati što ga u svakom verbalnom segmentu čini kardinalno lošim, no treba odradit’ intervju s Marčelom i Mojmirom Pastorčić i otić’ se nać’ s Tatjanom Jurić. Scuse moi.
Pop Cooltura: Netalent showovi – kultura imitiranja, duplikata i recikliranja
Glupost je prije svega socijalna kategorija
“Najopasniji neprijatelj dobra nije zlo nego glupost! Zlo se može razotkriti, pa i spriječiti, ako treba i silom suzbiti. Protiv gluposti smo nemoćni. Tu ne možemo ništa postići ni protestima niti silom. Glupost je prije svega socijalna kategorija i u svojoj biti nije defekt intelekta, nego ljudskosti, etičnosti te najbolje funkcionira u masi ljudi koji se međusobno podupiru. Glupanima tuđi argumenti ništa ne vrijede.
Činjenicama koje govore drugačije od njihovog stava oni jednostavno ne vjeruju, ne prihvaćaju ih, niti žele o njima razmisliti. Dapače, što više ih uvjeravate, to postaju agresivniji. Pokušavati glupana razuvjeriti argumentima, ne samo da je besmisleno, to je i opasno”, govorio je “O gluposti” Dietrich Bonhoeffer, njemački svećenik, dr. teologije, veliki protivnik nacizma, prije nego ga je zatvorilo i nestalo u koncentracionim logorima s kraja Drugog svjetskog rata, o kojima drugi veliki desničarski mislioc i filozof Dr. Sc. Srđek Ćućek zvan “Srpče” spori i dvoji da su postojali. Jer. 🙂
Osmijeh ih najviše vrijeđa
Ne marite, nije vrijedno truda, dovoljno je osvijestiti i nasmijati im se u facu. Osmijeh ih najviše vrijeđa i spoznaja da su referentni otprilike onoliko koliko im isto krdo limitiranih idiota pljesne ili digne palac. Ali jednom kad očistite crno pod noktom očistili ste i njihov trag, otprilike je ista težina.
Idioti su tijekom povijesti bili sjajan poligon i inspiracija raznim odjeljcima pop kulture. Od Dostojevskog preko Iggya Popa do Larsa Von Triera pisalo se, snimalo i pjevalo o njima. Talentirani, kvalitetni i daroviti ljudi su od idiota znali složiti vrhunsku inspiraciju.
Oni drugi snime nakon 22 godine novi rap album, nazovu ga “Jedan i jedan”, pa zaplaču o cenzuri i zabranama jer im se nije otpljeskalo na intelektualno podkapacitirano i nepismeno nedjelo. Dapače, činilo im se usluga koje nisu ni zeru svojim radom zaslužili, a kamoli sposobni svojim intelektualnim zakržljajima shvatiti.
Jedina pouka koju bi valjali iz slučaja izvući jest – ne podcjenjujte školu, obrazujte se, učite. Cijeli život, čitajte, upijajte znanja, radite na sebi. U suprotnom, zvučat ćete i izgledati kao Srđek i Prđek. I još gore, armija njihovih zatucanih i nepismenih zagovaratelja. Svako jutro ćete se budit s odrazom tog očaja u zrcalu, a tu vam muku i frustraciju nikakva mržnja neće isprati niti nadoknaditi.