Ponedjeljak, 18 listopada, 2021

Pop Cooltura: Cijena strasti – raditi za nulu ili ne?

Ima jedna mala sitnica s kojom Nine i Žakovi ovih prostora pomalo licemjerno kockaju. Zove se strast. Strast nema cijenu. Ono što ima je ima odraz u ogledalu. Ili lokvi vode 😉 

Ne treba puno za nervozu ljudima. Pokazat prst ako su vrućine, pfffff dovoljno za svađu. Nemanje strpljenja ni razumijevanja nije samo do sparine i kraja ljeta. Ima to civilizacijsko dostignuće nekih tragova u biologijama, evolucijama, kulturama ophođenja, školi i tim malim prošlostoljetnim prđenjima i mantrama za sve osim nekih novih klinaca. Njih nije puno briga za boomerske pizdarije.

Famozni bijes još famoznijeg grla Nine Kraljić još se pošteno nije stišao nakon monumentalnog eventa i after partyja lokalnih verziranja ovogodišnjeg Dorasonga, Eurosonga, Blablasonga, kad evo je opet u centru pažnje. Tinja. Bukti. Sije. Zmajevi who? Čuvajte se.

Eto se dio estrade parade našao polarizirat i polemizirat

Ne raspravlja se o njenoj seksualnosti, prozivanjima Albine, Severine, siktanja na namještaljke i nepravednost, već o tome kako je otkazala ranije dogovoreni nastup na Krapinskom glazbenom festivalu – popevke, kajkanje this that, bla bla. Uz argumentaciju kako ne nastupa više za nula kuna. Ne smatra da joj je nastup na koji je ranije klimnula promocija nego ostaje na nekom otoku gdje je navodno u međuvremenu dobila plaćenu gažu. Festivalski odbor joj je odgovorio da je to licemjerno jer joj je plaćen put i prije je pristala, bla bla. Uglavnom, njihov je ping pong postao javan. 

A kako im nije dovoljno dosadno i nisu dovoljno zaposleni, a posebno nisu na turnejama niti na svirkama, eto se dio estrade parade našao polarizirat i polemizirat. Manje oko Ninih i Kajkavskih poteza, ali više o etici, ekonomici i filozofiji nastupa za 0 kuna, da ili ne. Ako da, kad da i zašto da, ako ne, kad ne i zašto ne. 

Vrijediš onoliko koliko su te na tržištu spremni platit

Ima podosta logike s obje strane, reklo bi se konkretnih i zdravorazumskih argumenata. Imaju doduše i rupa u njihovim držanjima zastava zapiknutih u stamen kamenu zvanom – moj stav. Bottom line je da se radi uvijek o individualnom pravu izbora i da je onako kako odlučite – zakon. Štogod vaša potencijalna klijentela mislila o tome. Pritom bi bilo dobro da niste šupci i beskičmenjaci pa da usred dogovora na koji ste pristali mijenjate uvjete jer eto tako grah pada u ovoj epizodi Golijata protiv Davidovih unuka. 

Doduše, ima još jedna tužna i vrlo jednostavna činjenica zakona ponude i potražnje koju mnogi umjetnici s velikim i malim U, s velikim i malim navodnicima, pogotovo nisu svjesni. Naime, vrijediš onoliko koliko su te na tržištu spremni platit. Pogotovo u ekonomskoj sraćkari kakva je Predivna Naša. Možeš ti, bratko i sestro, sebe procijenit da si najsjajnija zvijezda onkraj Saturna i da je minuta tvog nastupa 10.000 eura ili poput Tyre Banks svojedobno, ne izlaziš iz kreveta ispod 10.000 dolara. Ali ako nisi našao ili našla mecenu, ljubitelja umjetnosti ili idiota koji će iskeširati ono što tražiš – vrijediš samo onoliko koliko si postigla cijenu na tržištu. 1+1.

Bojan Mušćet: Bunt je postao bura u čaši vode, a apatija način života!

Sve je, naravno, pitanje dogovora. Samo što se u Hrvatskoj dogovara sa Sanaderovim smiješkom još uvijek. I onim Nadana Lipog Vidovševića pored glava odstrijeljenih nosoroga koje je taj vični mužjak cipelario. I taj se sistem neće istrijebiti niti u dogledno vrijeme mijenjati. Pitajte onog zagorskog jadnika s 10.000 kuna mita za zapošljavanja. Heh, ljudi smo, dogovoričččemo se vala. U tom sistemu bezvrijednosti najveće će pop zvijezde puniti Arene dočim njihova sadržajna vrijednost bude obrnuto proporcionalna broju ljudi spremnih, ne besplatno kliknuti na njihov video, nego izdvojiti neku lovu za proizvod koji se nudi. Koncert, album, film, knjigu, kip, sliku. 

Pitanje sreće, slučaja, znanja, božanske intervencije, you name it…

Jednog dana, ničim izazvana, neka djevojka, nazovimo je Nina, i neki dječak, nazovimo ga slučajno Žak, odluče se bavit pjevanjem i zvat se pjevačima. Super. Bravo. Klap klap. Pritom, recimo da nisu baš allaround pismeni, daroviti niti oplahnuti muzama da si sami znaju pisat pjesme (kantautori), nego eto znaju pjevat u visokim lagama, učitelji glazbenog su rekli da imaju lijepu boju glasa i ne ispadaju iz ritma, razumiju osnove tonaliteta i dikcije – to im je bilo dovoljno da se samonazovu umjetnicima. I to rade u cikličkim krugovima 10 ili 20 godina na nekoliko festova i TV postaja u RH. Što im bude dovoljno da se nazovu zvijezdama. Oni su, dakle, sami birali svoje zanimanje i zvanje. Nije bilo moralne murije, ambicioznih staraca sa zgužvanim pečatom ludare ni ludih susjeda koji bi im držali cijev pištolja na sljepoočici ne bi li se morali bavit pjevanjem. Kao što se Bare nije morao drogsati niti su Dva Čela morali kleknut pred Eltonom Johnom. Sve se desilo stihijski. Pitanje sreće, slučaja, znanja, božanske intervencije, you name it, sve je točno tako kako treba biti. Kocka. Grah. Dodir prsta. Svejedno. 

Ima i jedna Petra koje je odlučila biti glumicom. I jedan Dalibor koji je odlučio biti redateljem. I jedan Davor koji je odlučio bit piscem. A Korana pjesnikinjom. I Zdravko koji je kipar, a Lana slikarica. No, oni si određuju tržišnu cijenu, a ljudi biraju oće li platiti istu. Ili neće. Simple as that. 

Novac nikad nije bio zdrav motiv za baviti se filmom

Ima naravno u toj jednadžbi još puno dodataka i čimbenika, posrednika koji će se postaviti u procesu formiranja cijena na već spomenutoj ekonomski apsolutno nezdravoj i neadekvatnoj pop kulturnoj sceni kakva je Rvacka, ali i dalje je dosta bazno i površinski. 

Jako je bitan izvor love i tko je platiša. Jesu li multikorporacije, državne narudžbe, festivali ili neki indie i prijateljski nezavisni đir. Ne vidim apsolutno nikakav problem za prijatelje snimat video spotove do kraja života besplatno, ako su indie miljei, ako je takav dogovor, ako je situacija s lovom očajna, kao što nemam problem uzet 15.000 eura ili 30.000 eura za spot Severini ili XYZ-u tko traži najbliže imitate zapadnjačke high class produkcije obzirom da je recimo cijena kvalitetnih spotova na zapadanjačkom tržištu od 300.000 do 500.000 eura.

Zarada u pandemiji: Koji su glazbenici na popisu najimućnijih Britanaca?

Isto tako ne vidim u čemu bi trebao biti problem snimati filmove mimo državnih fondova ako državni kulturnjački monopolisti ne iskrcaju unaprijed novce i milijune za njihovu produkciju kao jedini poznati izvor produciranja filmova kod nas. Taj socijalistički jugoslavenski avansni model plaćanja unaprijed ostao je iz Titovih vremena kad se u film ulagalo, ali je film i vraćao. Imao je svoju tržišnu vrijednost. Tokom ratnih devedesetih film je u Hrvatskoj komercijalno ubijen. U kinima, na TV-ima, a danas na naplatnom web streamingu. Ne postoji apsolutno nikakva računica napucavanja cijena i milijuna za produkciju umjetničkih filmova koji će u kinima vratiti 0, 07% budžeta. Dakle, u trenu kad film nije komercijalna djelatnost jako je snobovski i licemjerno se postavljati iz pozicije kako se radi samo za lovu jer je to jedini način vrednovanja nečijeg rada.
Tko god Vam proba prodati tu floskulu, citirajte mu Jamesa Camerona koji je rekao – ako je novac motiv za bavit se filmom bolje se ne bavit nikad. Novac nikad nije bio zdrav motiv za baviti se filmom. Kad dođe super. Ali ako ga nema, nikada ne smije biti isprikom za kukanje i nerad. To ne znači raditi za 0 kuna. Znači raditi za strast. Vjeru u projekt. Potrebu. Mir u trbuhu. Srcu.

Savršene isprike za sva kresanja budžeta

Raditi za 0 kuna ili bitno ispod tržišnih cijena rada za političke stranke, kandidate na izborima, korporacije, državne firme – pitanje je generalnog principa koliko takvo guženje košta i treba li raditi za 0 kuna nešto čemu je tržišna vrijednost blagih 80.000 eura. Govorim o jeftinijoj TV reklami.
Ali, ima nas. I full ima smisla onaj meme koji se zna ponekad cirkularno vrtjeti po mrežama u kojem može džabe ne plaća nečije račune, hranu, režije, život. Samo u RH postoje dva ‘nemam’. Onaj stvarni nemam i onaj s obje fige u džepu. Neeeeemaaaam. Pogotovo poslije korone. Savršene isprike za sva kresanja budžeta. 

Moja mizerija recimo niti pod prisilom grdog zla i hude sudbe ili ne znam koliko nula iza jedinice Eura netto bi me natjeralo pohoditi koncerte neke Nine ili nekog đaka Žaka. Ili kupiti bilo koji trag njihove ‘umjetnosti’. Otkad je svoje emotivne facijalne grčeve dobila izvedbe himne HDZ zna, kao što bi rekao Mišo Kovač kad još nije bio Mate, nebo se spojilo sa zemljom u tom momentu.
Nema dalje. Gasi internete. Takve trenutke vrhunaravne umjetnosti je teško prebaciti. Imaju svoj ekvivalent u maču u kamenu. Ili krilima na Eurosongu. Da je uvjet za vječnu ljubav i sreću i blagostanje s jednom Charlize ili Jurićkom dalo bi se razmisliti o mekšanju hard core stava, ali dotad sloboda narodu i široko polje. Njima sva sreća, meni tuga jer ne kužim umjetnost. Dudek, jebi ga, široko mi Gruntovec. 

Niz umjetnika u Hrvatskoj trenutno žive od – nule. Simbolične, literalne i stvarne

Ono što je više tužna ili sretna činjenica (ovisi s koje strane cviljenja gledate) jest da u Hrvačkoj u momentu pisanja ovog teksta postoji nekoliko tisuća glazbenika, filmskih djelatnika i radnika, literata, pisaca, glumaca, koji žive od nule. Simbolične, literarne i stvarne. I ne cvile. Jok. Bave se onim što vole bez obzira na cijenu, bave se iz potrebe. Jednako su legitimno odlučili kao Nine i Žakovi. I oni nemaju problem s tim. I njihove nule ne derogiraju pritom profesiju niti postavljaju opasan presedan. Niti im znače gladovanje do kraja života.
Ako im se dese honorari i počnu zarađivati pa postanu senzacije poput Krankšvestera, Irene Žilić, Mary May, pa naplate svoju umjetnost – jebeno. Ako ne. I dalje će svirati u svojim sobama, na svojim streamovima, mjestima gdje će se naći 1, 10 ili 100 ljudi spremnih dati 0 ili 100 kuna za njihov art. Ili će pisati knjige koje će se štampati u prvoj tiraži od 300 primjeraka. Od toga će ih prodati 100, 100 podijeliti, a 100 ostaviti za rasprodaje ili otkup knjižnica.

RAMBO AMADEUS: Balkan je bio old abnormal pa je svaki oblik normalnosti – dobrodošao

Ili će slikati ženske aktove koje će svi obožavati ali će se bojati kupiti jer golotinja je kontraverzna. Ili će snimati filmove bez obzira jesu li na regularne ili Sanaderove načine dobili milijune stimulansa od HTV-a i HAVC-a pri uvijek neupitno profesionalnom a ne postotnom prepoznavanju njihovih projekata. I neće cviliti niti raditi predstave od njihove silne umjetničke pogođenosti jer ako ih se ne plati oni nemaju od čega živjeti. Slobodne djelatnosti znače slobodan izbor, rizik izbora, a ne dugovanje, držanje i klanjanje pred nečijim životnim odlukama i umišljajem vrijednosti. 

Ima uvijek lopata i motika nimalo banalno ne zvuči

U ovom trenu imam silnu potrebu objavit najskuplju knjigu na svijetu. Zvat će se ‘Zbog tebe’, bit će štampana samo u jednom primjerku. Sadržaj je tajanstven i misteriozan, ali sadrži matematičku formulu ljubavi i sreće do kraja svijeta. Tiskara je riješena, rukopis s prijevodima na engleski i potencijalni španjolski i kineski čekaju. Koštat će 150.000 eura. Prodavat će se na humanitarnoj aukciji. Sva lova će ić u korist pomoći neshvaćenom umjetniku i dizajnerici friendici koja mu je ilustrirala knjigu.
I u teoriji je jača od Biblije po brojkama. Možda, ali samo možda pritom imam mali problem… ako se razumijemo, a razumijemo se. Jer ako ispadne da sad baš nema potrebe na tržištu za onim što prodaješ kao umjetnost morat ćeš porazmislit o dokvalifikacijama, prekvalifikacijama i mijenjanju životnih odabira. Ništa strašno, tragično niti egzistencijalno upitno u tome. Osim kod drama queensa, igračica i igrača na državnim sisama, nečijim high budžet protektoratima, janjetinama i samoprozvanim velebnim umjetnicima. 

A jebi ga. Ima uvijek lopata i motika nimalo banalno ne zvuči. Onaj tko voli i želi raditi uvijek će naći put do love. Za ugodan život, sreću i osmijeh ili za preživljavanje. 

Ima jedna mala sitnica s kojom Nine i Žakovi ovih prostora pomalo licemjerno kockaju. Zove se strast. Strast nema cijenu. Ono što ima je ima odraz u ogledalu. Ili lokvi vode 😉 

Pročitajte još...

Björn Ulvaeus (ABBA) poslao S.O.S za autore: 8 stvari koje smo naučili na 8. MAKK-u

Kao i svake godine naglasak MAKK konferencije stavljen je aktualne temama iz glazbenog sektora te se u središnju pažnje našla tema kriznog vremenena u kojoj su se kreativci našli uslijed pandemije koronavirusa

‘Slučaj’ Bob Dylan: Ulaganja u autorska prava bolja nego ulaganja u zlato ili naftu!

Iako uvjeti sporazuma nisu objavljeni, opseg i popularnost 79-godišnjaka daju naslutiti kako se radi o najunosnijoj prodaji autorskih prava ikad, a New York Times izvještava kako je 'posao' vrijedan više od 300 milijuna dolara

Mixer jednog imidža: Lizzo – radikalno svoja oversize pop zvijezda novog doba 

U svijetu krojenom prema Instagram filterima, Lizzo tako pjesmama i nastupima gura promjenu i prihvaćanje sebe. Onako u maniri "selp-help mantre - zaljubite se u sebe"

Korado Korlević: Imamo još 20-ak godina da zaustavimo dekadentnu fazu i kolaps sustava

Mi smo u tom najkompliciranijem i najvažnijem trenutku za homo sapiensa u posljednjih 40.000 godina, a slabo se nosimo s tom odgovornošću. U tijeku je kulturni kolaps, civilizacija je prestala biti tehnološka i seli se u pravcu doživljajne ekonomije, ističe višnjanski astronom i učitelj Korado Korlević

Povezano

Pop Cooltura: Folk glazba je blues Balkana, kako Srbije, tako Bosne i Hrvatske

Rađen po američko balkanskom principu s dovoljno dociranja i dodvoravanja publici, 'Toma' je blueserski film koji računa na upravljanje emocijama tako da kafana ekipa izrazume svaku suzu i svaki stih ne samo 'Noćas mi srce pati, noćas me duša boli'

Pop Cooltura: ‘Jesi probao prvo isključit’, pa uključit’?’

What if? Sutra bez Facebooka? Sutra bez Instagrama? Bismo li znali? Jesmo li dorasli tom izazovu? Squid game taktikom neke se nove binarne selekcije prepliću s onim prirodnima. U svakom slučaju taj je pad bio zgodan socijalni eksperiment. Prekratkotrajan, ali znakovit

Pop Cooltura: Netalent showovi – kultura imitiranja, duplikata i recikliranja

Talent showovi kao globalni patent i hit izmišljotina TV modela zabave novog milenija pustili su hobotničke pipke do raznih varijanti života i ulazaka u susjedna dvorišta. Sneak and peek moment. Bilo da je riječ samo o pjevanju, kuhanju ili tek šarolikim mogućnostima iz svijeta showbizza ili zabave po konceptu daj što daš, ponudi što nudiš, a mi imamo žiri stručnjaka i "stručnjaka" koji će dići palac ili ga spustiti

Pop Cooltura: Što gluplje to bolje, nije do mozga nego do volje

Povijest idiotskih stihotvorina na ovim prostorima nije vezana samo za turbo folk ili trap odlikaše i prvake. Gotovo da nema stila glazbe koji se svojim tekstualnim retardiranim patosom i, uvredljivo bi bilo nazvati ih osnovnoškolskim rimama jer su osnovnoškolci pismeni i ne kalkuliraju pritom, autorskom nemoći nije ogriješio o pitanje 'dobrog'. Ili bar 'pristojnog'

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime