Utorak, 17 svibnja, 2022

Slučaj Tram 11 – Važno je da se stopira zlo i da ga se nazove svojim imenom

Nasreću, post festum je izdavač albuma Menart odreagirao i prizvao zdrav razum, raskinuvši suradnju s bendom i povlačeći album iz prodaje te sa svih streaming servisa. Ne, nije svaka reklama dobra reklama i nije važno da se priča, makar i loše. Važno je da se stopira zlo i da ga se nazove svojim imenom. Dno dna

„In France, a skinny man died of a big disease with a little name
By chance his girlfriend came across a needle and soon she did the same
At home there are seventeen-year-old boys and their idea of fun
Is being in a gang called ‘The Disciples’ high on crack and totin’ a machine gun…“



Roger Nelson poznatiji kao Prince sipao je 1987. rap stihove u vanvremenskom funkee remek djelu o znaku vremena. Pjesma koja rezonira izvan vremena i prostora. Putuje, podcrtava, potpisuje.

Samoprozvani reperi koji bi htjeli biti kraljevi sadržaja i forme

Nimalo istodobno u nečijoj tuđoj Hrvatskoj dva su karikaturalna 50 something lika iz 4c osnovne Srđek i Prđek imali kulje iz hrvatskog, povijesti, pravopisa, logike, pristojnosti, ljudskosti i osnove korektnosti. Onda ih je bacilo u večernju školu. Tamo su se samoprozvali reperima koji bi htjeli biti kraljevi sadržaja i forme, a u stvarnosti muke muče s “ije” i “je”, “č” i “ć”, “s” ili “sa” od prve faze karijere. Takvi intelektualno atrofirani, ograničeni i netalentirani spoticali su se na osnovu pismenosti i nakon 22 godine mučenja objavili novi album kodnog imena jedan i jedan koji zahvaljujući odličnim beatovima producenata Setta i Kooladea jedva dobacuje minus dvojku. Ali kao i svaki idiotizam u vrijeme idiokracije su dobili svoj pljesak i apologete u nekoliko nekritičnih “prijatelja kritičara” unutar mainstream medija. Ili pak par statusa hvaljenja njihove retorike od prijatelja istih političkih opredjeljenja.

Pop Cooltura: Koliko brojkama točno mrzimo i preziremo našu glazbu, film, literaturu i pop kulturu

Za razliku od kolega im iz stare škole repa (Nered, Edo Maajka, TBF) koja je znala što će s ritmovima i rimama i od kojih su mogli naučiti bar pismenost kad talent, maštu i kreativnost nisu. Dotle su ova dva kakti kvart kapitalca nabijeni ne govorom mržnje nego podkapacitiranošću koja nije samo verbalna. Na stranu čak i maloumne tj neumne profašističke i nacionalsocijalističke ideološke muze, jebi ga, ako može Thompson zašto ne bi mogli i oni bacati rime za nepismene, i takvi su publika. Na stranu što se lik srpskog nomena omena Srđan Ćuk cijelo vrijeme pokušava predstaviti velikim Hrvatinom koji je jedva naučio samo U kao samoglasnik jedino uspijevajući zapamtiti, pa svoje komplekse i limitiranost umata u nepodojene rime bez zerice talenta. Na stranu što dotični pljuje po mainstream medijima ali onda poput kujice podvučena repa puzi pred Mojmirom Pastorčić jer treba svoje smeće promovirati.

Što manje argumenata, to više vrijeđanja i deranja

Na stranu što je 2005. isti javno nastupao i radio za SDP marketing kampanje da bi se potom pretvorio u hudog desničara. Sve batalit. Hrvatstvo kojim se takvi licemjerni jadnici rasipaju je impresivno samo debilima koji ne razaznaju što bi s mahanje šahovnicom, Vukovarom i desničarenjem. Niti bi bili sposobni razlikovati muhu od komarca, ali na jednaki izmet slijeću. Njihova matematika 1 i 1 je ispodkapacitirano “bacanje istine” koje je zapravo tek promocija nepismenosti i ograničenosti i koje može figurirati kao savršen album zatucanosti, neškolovanosti, ograničenosti. Što manje argumenata, to više vrijeđanja i deranja. Za stvarna rap remek djela posluhnut “Nojevu varku” novog Marčela koji u dva stiha poždere kompletnu diskografiju i leksik ovih dvaju mišića. On je cca svemir, a ove dvije tuge su Rvacka. Zatucana, nazadna, ograničena, nepismena, “legendarna”.

Pop Cooltura: Don’t Look Up – Ne gledajte gore, vratovi će vam se pokočit’

Da atrofirana ljevica nije mlitavija od jednako mozgom deficitarne desnice i da hrvatsko pravosuđe nije smijurija veća od njihova albuma, ovo bi u uređenoj državi bilo djelo koje zaslužuje slušateljske tužbe zbog javnog promoviranja govora mržnje. Nije ovdje čak problem etičke naravi i opravdanja govora mržnje u pjesmama koje ćete braniti slobodom govora i izražavanja, stvar je daleko eklatantnija. No, o tome možete debatirati s ljudima koji nisu klekli pod najkukavičkijim razdobljem Hrvatske povijesti, razvili crne zastave i prozvali to vremenom svoje inspiracije. I nikad bjelodanijeg dokaza koliko je irelevantna, nepotrebna, promašena i niškoristi rvacka glazbena kritika.

Nasreću, post festum je izdavač albuma Menart odreagirao i prizvao zdrav razum, raskinuvši suradnju s bendom i povlačeći album iz prodaje te sa svih streaming servisa. Ne, nije svaka reklama dobra reklama i nije važno da se priča, makar i loše. Važno je da se stopira zlo i da ga se nazove svojim imenom. Dno dna.

„Hurricane Annie ripped the ceiling of a church and killed everyone inside
You turn on the telly and every other story is tellin’ you somebody died
A sister killed her baby ’cause she couldn’t afford to feed it
And yet we’re sending people to the moon
In September, my cousin tried reefer for the very first time
Now he’s doing horse, it’s June, unh…“.

Istodobno, u jednoj paralelnoj Hrvatskoj slavi se ljubav

Istodobno, u jednoj paralelnoj Hrvatskoj koja slavi ljubav i neke pozitivne ljudske vrijednosti, vozim za Zagreb na snimanje. Vrtim radio stanice. Sve igraju taj promukli nazalni rašpani glas. “Sjeti se, okreni list pod slovo A…”. Pojačam nek trešti. Spuštam prozore, kvareći Akiju stvar pjevamo u sav glas, ali duet smo. I suza suzu. Onako. Niotkuda. Od srca valjda. Lije li ga lije. Za osjećajem koji je taj glas nosio. Za svim tim ljubavnim i prolaznim patosima uz koje se silno volimo prisloniti u životu.

Nikad nisam bio osobiti fan Valjka. Premainstreamaški je to bilo mozgu klinca nadrkanog na komercijalu kojem su 80-e mijenjale pelene. Kičma, Idoli, Boa, Haustor, Brejkersi, to su bile frekvencije skakanja. Ali iz nekog razloga Akijev glas u tim generacijskim himnama je uvijek pasao. Kao i Oliver, on nikad nije bio samo pjevač. Bio je glas. Taj glas. The glas. Lik mokar do kože okupan u znoju u svečanim košuljama od prvog do zadnjeg takta. Lik u kojem je Hus našao svoj savršen glas. Dodajem gas. Aki ne staje.

Obožavao sam ga čuti dok širi taj neki feelgood vibe. “Gledam je dok spava”, “Uhvati ritam” i “Anju” i “U prolazu”, balade “Pusti nek traje” i “Kada me dotakne” su ježile, “Ugasi me“ je pokretala, “Ostani s njim2 je godila, ali “Zagreb ima isti pozivni”. Bože mili, koliko je to dobre pršteće energije stvar. Tamo gdje kraljuje “Nikol” Zvijezda, “Tako lijepa” Boe, “Moja prva ljubav” ili “Ula ulala” Haustora. Prelijepa pjesma. One iz koje vidiš tu djevojku i te cure kojima Aki pjeva, osjetiš im ruke i usne i oke i kose. Izvlači takvu čistu ljubav, čudo jedno. Jedna od najljepših komada tih tuđih 80.-ih. I ne sumnjam da stotine tisuća nalaze i nađu bar po jednu takvu svoju. Aki je isto bio stranica dnevnika jednog toplijeg i ljudskijeg i nježnijeg vremena.

Vozim. U prolazu. S jednom nogom tu, drugom prema izlazu. “U ušima mi zvoni tvoj smijeh…”. 041.

“When a rocket ship explodes and everybody still wants to fly
But some say a man ain’t happy unless a man truly dies. Oh why?

Sign o’ the times mess with your mind. Times. Time…

Pročitajte još...

Iz zone sumraka: Roosevelt, govor mržnje i Tram 11

Ako je Tram 11 želio - a očito jest - napraviti album koji je kritičan prema događanjima u hrvatskom parteru i u ložama gdje su smještene glavonje, tada je to uspio. No, je li on baš provokativan s pljuvanjem istina u oči kako ih do sada još nitko nije ispljunuo?

Iz zone sumraka: Persona grata i Persona non Croata

Ne pucajte na novinare koji sve te vijesti – bilo lažne i napuhane, 'žute' ili 'crne' ili, pak, zanatski skockane kak' treba – donose. Ni na estradnu sitnež što kramari na svadbama ili se blamira u medijima. Jer, na kraju krajeva, vi ste to tražili

Pop Cooltura: ‘Reci mi što slušaš i reći ću ti tko si’

Danas više nema potreba za povlakama između glazbenih identiteta i karaktera. Osobito od trena kad je predsjedniku Milanoviću netko od savjetnika došapnuo kako bi na javnim nastupima povremeno bilo cool pokušati citirati Ekatarinu Veliku, Haustor i Parafe

Pop Cooltura: Cijena strasti – raditi za nulu ili ne?

Ima jedna mala sitnica s kojom Nine i Žakovi ovih prostora pomalo licemjerno kockaju. Zove se strast. Strast nema cijenu. Ono što ima je ima odraz u ogledalu. Ili lokvi vode 😉 

Povezano

The Cure: 20 činjenica koje možda niste znali o omiljenim mračnjacima

Tijekom svoje karijere The Cure su osvojili najprestižnije glazbene nagrade kao što su BRIT, Q, NME, MTV i brojne druge. Od prvog do posljednjeg albuma nisu razočarali publiku ni kritiku, a bend je primljen i u Rock and Roll Kuću slavnih

Parangall: Rolling Stones / Live AT The El Mocambo 1977 – Koncertna senzacija iz bolje prošlosti

Iako je riječ o dvanaestom live albumu Stonesa 'Live At The El Mocambo' se ne smije preskočiti. Zašto? Zato jer je jedan od najboljih u portfelju Stonesa i naprosto sjajan koncertni album iz 'bolje prošlosti'!

Porto Morto: Navikli smo publiku da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo

S dečkima iz benda Porto Morto razgovaramo u povodu velikog zamaha odličnih stvari koje je bend naredao: genijalni album, tri fantastična spota, Porin, show u Tvornici na predstavljanju albuma koji nas je ostavio bez daha te novog video spota za pjesmu 'Super ljepilo'

Eurosong 2022 recap: Apsolutna predvidljivost i glazbena nereferentnost izbora

Jedina 'vrijednost' i 'kvaliteta' Eurosonga je velika gledanost i činjenica kako će kod najvećeg broja pratitelja TV showa trenom završetka odjavne špice njih 95% zaboraviti što su gledali i koga su slušali, za koga su navijali i koga su favorizirali. Iznimke čije bi melodije mogli odfućkati će samo potvrditi pravilo

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime