Najvruća vijest ionako vrućeg prevrućeg start upa ljeta za koje se nadamo da će ispast realno postkoronarno je ona koja se tiče sljedećeg ljeta. Točnije 18. i 19. lipnja 2022. godine.
Đinđer Lorde
Godinu dana unaprijed u samo tri sekunde, mlada je novozelandska superzvijezda hrvatskih korijena – poznatija kao Lorde – rasprodala dva koncerta na šibenskoj tvrđi. Točnije, prvi u tri sekunde, drugi naknadno dodani, isti dan. Štuc. Pljas. Foo Fighters s isto posrednim linkanjem na korijene Niravninig Krista Novoselića, Chris Cornell i takve face – oni mogu u par sekundi. I evo klinka, tamo neka đinđer Lorde.
Istina da riječ o ekstra ekskluzivnim prostorima jer će svirke biti ograničene na 1000 ljudi svaka, ali tim bolje, intimistički i superfanovi moment neće izostati. „Na turneju Lorde odlazi na mjesta koja osobno bira i želi posjetiti te uglavnom na najbolje koncertne pozornice svijeta. Tako se šibenska tvrđava našla na popisu u društvu legendarnih koncertnih destinacija, poput Radio City Music Halla u New Yorku, Shrine Auditorium u LA-u, Roundhouse u Londonu ili Castello di Villafranca u Veroni”, kažu iz organizacije koncerta LA Agency, jedine tuzemne ozbiljne koncertne organizacije.
Što bi značilo da mala fakat dolazi jer želi i jer su korijeni jači od nekog menadžmentskog trenutka u kojem joj se naređuje kako će svirati samo tamo gdje je se najviše sluša, a zemlje trećeg glazbeno platežnog svijeta će posjećivati za trideset godina na retro touru prisjećanja the best offova karijere.
Tako kao Lorde otprilike svoju zelenu i sunčevu energiju, tako bira i Tom Waits i već neko vrijeme pulska Arena visi kao potencijalno mjesto intimističkog giga velikog američkog beatnika sa škrilakom, jednako kao i varijante dovođenja radioheadnog Thoma Yorkea solo na isto mjesto.
Takvih nam vijesti treba
Tri četiri godine nakon njezinog posljednjeg diskografskog aktivizma i albuma „Melodrama“, Lorde ljetos objavljuje singl „Solar Power“. Jednu od sjajnih pop stvari i potencijalnih hitova ljeta gospodnjega čija se melodija fino naslonila na Primal Screamov hit „Come Together“, ali ne mari.
Takvih nam vijesti treba. Da se po držanju traka trkanja sa svijetom osjećamo kao dio svijeta u nečem doista vrijednom. Da se koncerti svjetski referentnih glazbenih pop zvijezda u peeku i vrhuncu slave rasprodaju u tri sekunde. I da nam daju misliti kako je to neki standard kojem se trebamo privikavati prije od razglabanja u kojim se sve crvenim gradovima crnom Thompsonu ne dopušta zabadati mač u kamen tj hrvacku zemlju.
I kako u cijeloj zemlji ne postoji, osim Zagreba, 15 gradova s redovnim klupskim koncertnim prostorima i programima koji bi nekim novim klincima različitih glazbenih stilova ponudili širenje svoje glazbene supkulture, pop kulture, alter kulture, svakih oblika kreativnosti i izražavanja. Pače, offline druženja, odlazaka na svirke, uletavanja, komuniciranja, voljenja, nevoljenja, određivanja kritički prema svijetu i svemu što im se na dlanu nudi. Napose, stvaranje nekih novih Lordeica. Made in Croatia 4 real, ne da samo ima Croatian roots u drugom koljenu.
Art indie pop electro minimalizam
Lorde je ex klinka koja je na startu svoje karijere utabala teren za Billie Eilish. Njen je art indie pop electro minimalizma dočekan kao prilično originalan mash up za plastificiranu globalnu pop scenu prepunu trapperskih guzičaetina i puno make upa bez sadržaja. Implodirala je music globusom kao jedna od prvih pratilja sramežljivog šaptalačkog stila Lane Del Rey i fantastičnom pop pjesmicom „Royals“ skrenula sav spotlight na sebe. Tada se, još koji korak grabljenja punoljetnosti, kada joj izlazi prvi solo album „Pure Heroine“, fala na pitanju, pokazala silno zrelom autoricom.
Jednom od onih zbog kojih dižete obrvu pomalo sumnjičavo, ma je li moguće da iza njenog songwritinga ne stoji neki moćni producentski mogul koji se ghost writerski potpisuje nad njen kunst. Zasad nije nađeno dokaza u tom smjeru. Slijedio je niz hitova, soundtrack „Igara gladi, prvog dijela“ jednako sjajnom stvari „Yellow Flicjer Beat“ i unisona globalna kritička recepcija pomirenja s publikom koja Lorde vidi u gornjem domu novih zvijezda koje čine svjetsku pop glazbu ugodnijom, stvarnijom, osobnijom, ljudskijom.
Ella Marija Lani Yelich-O’Connor a ka Lorde, sa svim svojim dalmatinsko irskim korijenskim mash upom i novozelandskom down under čini i ovaj trenutak zemlje sunčanijim i to zažeglo sunce više prijateljskijim izvorom energije, optimizma i moći nego simbolom klasičnog rvackog pasmaterizma i jadanja kako je auf prevruće i svi ćemo pomrijet ako ne od korone onda od ozonskih rupa.
I ti rasprodani koncerti su, osim rekordno rasprodanih koncerata, još puno više simbol i želja oporavka i povratka na staro normalno, ali i bivanja diljem kulturnog, kvalitetnog, globalnog sela. A ne onog seoceta u kojem se više cijene i medijski bildaju pločice iz plastičnih kupaonice one koju previše spominjem ili kuka nad nemogućnosti zabijanja mača u kamen mimo Knina i Čavoglava Marka The Silnog, a ne o potencijalnoj sutrašnjoj inozemnoj karijeri jedne Irene Žilić ili Mary May.
Stoga, jedva čekanje Lorde Oh My Lorde.
Daleko je mala od nekih međugorsko religijskih klečanja i traženja djevičanskomarijanskih spasenja u obliku klinke koja radi sjajnu pop glazbu i dolazi u Hrvatsku upravo u vrhu popularnosti – kad je se treba svjedočiti i gledati.
Neka izmisle i treći i četvrti dan, ma cijeli tjedan, Lorde u Šibeniku, bilo bi ljudi i mjesta. Potrebe ima.