Centralni koncertni događaj ljeta 2024., uz povratak In Music Festa nakon godine dana pauziranja i regrupiranja dogovora s gradom Zagrebom, trebao bi biti Ed Sheeran i njegov najavljeni pop spektakl na zagrebačkom Hipodromu 10. kolovoza. Kada će u sklopu aktualne svjetske promo turneje na kojoj kombinira the best of presjek hitova i aktualne studijske albume lupiti kontru Taylor Swift u groundbreaking zaradama pop cirkusa i establishmentu bliskog beskrvnog popa te new age srednje struje za milenijalce.
Nakon Stonesa 98., Metallice 2010., Peppersa 2012. još jedan svjetski relevantni i aktualni pop show stiže u grad lomeći činjenicu kako je Hrvatska komercijalno zemlja glazbenog trećeg svijeta u kontekstu globalne pop scene.
Što znači Edov dolazak?
Što znači bookiranje tog koncerta i činjenica da se Ed Sheeran osobno obraća zagrebačkoj publici sa sjevernoameričkog kontinenta dok mu traje aktualna turneja povodom ovogodišnjih albuma (Subtract) i Autumn Variations? S medijske i pop kult strane hipodromsko gostovanje Eda Sheerana sjajan je potez, reda veličine kao dvodnevno gostovanje U2 na zagrebačkom Maksimiru 2010. kada se uživalo u presjeku hitova legendarnih rock Iraca i njihove kljove.
S promotivne strane nužno je šmrcnuti u smjeru politiziranja i uočiti taktiziranje predizbornog poteza kojem zagrebački ogranak sklon novom vodstvu ekipe koja može, time aludira na masu modernih, pop, urbanih, kulturnih, gradskih, osviještenih, nastavite niz onih koji su u kontrapunktu dobandićevskim rodijačkim uzusima i mentalitetima. Ovo je drugi pol igranja na empatije i publiku drugog mentalitetnog i “ukusnog” sklopa, ali modus operandi slanja poruke je isti. Jedni su kupovali glasove Thompsonom i folk pjevačicama, drugi urbaniziranjem i profilom Eda Sheerana.
Sheeran je iznimno simpa i inteligentan lik
S autorske i sadržajne strane, i nije neka sreća, ako ćemo po glazbenim kvalitetama i seciranjima autorske ponude dotičnog hit kantautora. Ed Sheeran je osim simpatičnog next door momka tek još jedan u nizu sadržajno prerazvikanih hit crvendaća koji su uspjeli fino naplatiti svoju kuštravu susjedsku pojavu i njuh za stereotipne pop pjesmuljke. Produkcijski zamotan u sve komercijalne i mainstreamaške radiofonične celofane on je potpuno odgovarajući ogranak onih pop soul daveža tipa Mick Hucknall/Simply Red koji su uboli u dijelu karijere nekoliko više nego lijepih pjesama (osobito na albumu “A New Flame”) dočim se ostatak vremena šlepao na white soul profile i publiku smještenu na pola puta između teško podnošljivog Michaela Boltona i Roda Stewarta.
Sheeran je iznimno simpa i inteligentan lik (pogledati osobito cameo ukazanje u filmu “Yesterday” o svijetu bez Beatlesa, op.a) istovremeno i tipski “antiheroj” (jer, jelte, ne izgleda kao superstar, al zna svirat gitaru i cijukat u Thom Yorke registrima) supertalent publike. Ono, što su Foo Fighters za “rock” publiku Sheeran je za pop, zamotaj me pls i šmrcaj kad pjevam tužno i gledam te isto tako, pa hajde da suosjećamo zajedno.
Ima li tko zanimljiviji?
Sad još da rebalansiraju gradske budžete pa pozovu i Taylor Swift jer moderno, jer urbano, jer potrebno jer wow kako možemo, pa će predizborna godina bit potpuna. Istovremeno, ako i kad odluče bookirati Adele, Lanu Del Rey, Billie Eilish, Pharrella, Kendricka Lamara i slične pop zvijezde trenutka onda se spaja kvaliteta i medijski pečat, a ne samo slijepo ponavljanje serviranog na tacni.
U kontekstu daleko boljih kantautora koje nikad nećete vidjeti na takvim mass mjestima, svakako nije zgorega poslušati što i kako emocijama u kontekstu pop forme barataju Ryan Adams, Father John Misty, Damien Rice, David Gray, ili na koncu konca Vaš susjed JR August. Njihove kombe akorda, melodija, pjevanja i lirike daleko su uzbudljivije od onoga što nuđa simpatični Ed. Pa tko voli…
Naslovna fotografija: YouTube screenshot