Petak, 19 srpnja, 2024

Pop Cooltura: Tarantinov zadnji film karijere bit će o filmskim kritičarima

Tarantino nema opcije rezervnog pjevača. Ima samo sebe. Premda, ideja o back up lutki koja će nastaviti QT-ov rad nakon filmskog eseja o kritičarima se ne čini potpuno nezabavnom…

Prošlog je tjedna, mimo oscarovskih feedbacka i takvih superbitnosti pulp kulture kakvo je bilo komentiranje Hugh Grantove (ne)pristojnosti na red carpetu, neimpresioniranog prenamaganjima i besprizorno priglupim pitanjima tipa kako se osjećate, u čemu ste glumili, za koga navijate i sličnim što nosite trivijama te apsolutnog trijumfa “Everything Everywhere All At Once”, odjeknula vijest kako QT priprema pečat na svoj deseti i posljednji igrani film.



Redatelj koji stoji iza nekih od najupečatljivijih filmova izvezenih iz “alternativnog hollywoodskog mainstreama” posljednja tri desetljeća, među kojima su kultni debi “Reservoir Dogs”, masovno slavljeni groundbreaking “Pulp Fiction”, iznimno zabavni “Inglorious Bastards”, “Hateful 8”, “Django Unchained” i zasad posljednji “Once Upon a Time in Hollywood”, sprema ono što izvori navode da se smatra njegovim posljednjim filmom.

O čemu se radi u novom filmu?

I to kakvim pickom. Premda su vijesti koje su netom nakon uspjeha i završetka “Once Upon A Time In Hollywood” komunicirali mogućnost da mu zadnji film ima elemente Montyja Pythona ili čak bude direktnim tributeom britanskim legendarnim komičarima, ovaj puta skače na prilično vruć teritorij, portretiranje filmskih kritičara. Vječne crte bojišnice između prosperitetnih filmaša i masovne publike te statusa filmova na globalnom filmskom tržištu.

“Movie Critic” je naziv scenarija koji je sam napisao i koji se sprema režirati ove jeseni. Iako se podaci o plotu i loglineu filma čuvaju i tretiraju strogom poslovnom tajnom, iza floskula “navodno” i “dobro upućeni izvori” u američkim specijaliziranim filmskim novinama izašle su informacije kako je riječ o filmu čija je priča smještena u Los Angeles kasnih 1970.-ih, a u centar pozornosti stavlja glavnu žensku rolu. Preciznije, nagađa se kako se prstom ukazuje na Pauline Kael, jednu od najutjecajnijih i najžešćih filmskih kritičarki svih vremena. Kael nije bila samo kritičarka već i esejistica i romanopisac.

Hoće li biti popularan?

Također i filmska konzultantica za Paramount, tada jedan od vodećih filmskih studija, poziciju koju je prihvatila na zahtjev glumca Warrena Beattyja. Reputacija koja ju je pratila bila je nezahvalna i vječnom metom. Suvremenici je se sjećaju i svjedoče kao tvrdokornom žaoka ženom, glasovitom u filmskim i filmofilskim krugovima po žestokim svađama s filmašima i ne povlačenjem žnorice po zvjezdanim taštinama.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Adam Carston (@windycityballyhoo)

Iako se već komunicira s početkom snimanja filma tekuće jeseni, čudno je ako je istinita informacija kako odnosni projekt još nema potpisan ugovor s nekim od vodećih filmskih studija kao producenata. U tom slučaju prednost bi mogao imati Sony, u kojem QT ima blisku vezu s Tomom Rothmanom, jednim od glavešina. Sony je distribuirao njegov posljednji i najkomercijalniji film dosad “Bilo jednom u Hollywoodu” koji je nakon deset nominacija osvojio dva Oscara i zaradio preko 377 milijuna $ diljem svijeta. I, ne manje bitno, dao mu posebnu vrstu ugovora prema kojem se njegova autorska prava na film vraćaju autoru nakon proteka određenog niza godina.  

Tko će glumiti u filmu?

Što se castinga tiče špekulira se s njegovim klasično omiljenim glumcima, Leonardom DiCapriom i Bradom Pittom, Chrisom Waltzem, Samuel L. Jacksonom, Umom Thurman, Margot Robbie, ali koga god izabere čini se totalnim win winom jer njegov redateljski dodir mahom revitalizira i zapele karijere kao što je činio u slučaju Brucea Willisa i Johna Travolte u Pulp Fictionu.

Tarantinova spika već neko vrijeme ostaje pritom kako želi režirati samo 10 filmova i otići u mirovinu do svoje šezdesete godine, a obzirom da ih je dosad snimio devet (ako dva filma Kill Bill računamo kao jedan) i navršava 60 kasnije ove godine, sve se predikcije poklapaju savršeno.

“Želim stati u određenoj točki. Redatelji ne postaju bolji što su stariji. Obično su najgori filmovi u njihovoj filmografiji ona posljednja četiri na kraju. Bavim se svojom filmografijom, a jedan loš film zamjenjuje tri dobra…”, sublimirao je prije desetak godina filozofiju. No, redateljska mirovina svakako ne bi značila i njegov filmski kraj obzirom da se mimo pisanja scenarija za tuđe filmove (True Romance, Natural Born Killers) korežiranja s Robertom Rodriguezom (Four Rooms, From Dusk Till Dawn), u posljednje vrijeme prihvatio i memoariziranja te pisanja – poput novelizacije istog imena kao i posljednji film, knjiga “Bilo jednom u Hollywoodu” je dočekana s palcem gore ne samo od specijalizirane publike.

Tarantino ima samo sebe

U svakom slučaju, ako se prognoze zadnjeg filma ne pretvore u oproštajne turneje Parnog Valjka koji se raspadaju i sviraju posljednje turneje od početka tisućljeća, a prema zadnjim informacijama ni smrt njihovog Jaggera neće ih priječiti da s pokušajem supstituta još koji puta održe mit o tuzemnim Stonesima živim, Tarantinov zadnji cut će opet drmati ne samo filmskim svijetom već otvarati mnoga pitanja o odnosima na relaciji kritika i umjetnosti.

Srećom, Tarantino nema opcije rezervnog pjevača. Ima samo sebe. Premda, ideja o back up lutki koja će nastaviti QT-ov rad nakon filmskog eseja o kritičarima se ne čini potpuno nezabavnom…

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime