Veličamo individualnost i imperativ sreće, ali ne tuđe. Veličamo različitosti, ali samo u svojim bojama, pritom se uniformirajući i operirajući da izgledamo isto. Podrazumijevamo napredak znanosti koja nam ugađa i olakšava život, dok se promjenama suprotstavljamo do izravnavanja zemlje.
Motiviramo se porukama da je sreća u malim stvarima, žudeći za velikima i skupima. Divimo se hrabrosti onih koji se usude hvatati bika za rogove, a sami smo usrani od obaveza i najobičnijeg starenja. Ne razumijemo ni osnove fizike ili kemije, ali znamo da oni koji znaju zapravo ne znaju, i da su većinom zli oportunisti s ciljem uništenja. (Osim malog od strica kojem ćemo oprostiti jer je “naš” i pametan je dečko, završio je medicinu, specijalizirao, ali je mlad pa je pao pod utjecaj ovih zlih jer inače ne bi uspio.)
Živjela ravnopravnost, samo neka čisti i kuha mama
Živciraju nas tuđa drečava djeca, ali podrazumijevamo da našeg psa svi moraju obožavati jer su životinje bolje od ljudi i podrazumijeva se da je OK da pišaju i seru po ulicama i parkovima u kojima nekoliko sati kasnije ovi s drečavom djecom na dekicama uživaju u sendvičima s pljeskavicama od faširanog mesa nepoznatog podrijetla.
Važno je da malci zdravo jedu u školi jer to je dužnost sustava. Nema veze što im je motorika slabije razvijena, kreativnost ograničena na tehnologiju, komunikacija polu suvisla i nepismena, ma nek’ su debeli dokle god su odlikaši. Milom ili silom. Obitelj je je svetinja kada je heterogena, a u svetinju se ne dira, ali se dira u sve koji diraju u svetinju. Živjela ravnopravnost, samo neka čisti i kuha mama.
Vjerujemo, kunemo se i klanjamo ljubavi i oprostu, osim kada treba oprostiti i voljeti pametnijeg, sposobnijeg i ljepšeg od sebe. Posebno ako je taj netko ona(j) što se drzne imati stav i izricati ga na glas. Samo ljubav!
Omogućite narodu da uživa u vrijeđanju, svađi, suzama
Gledam neki dan TV i mislim si, kad već u paleti retardiranih showova možemo ljude ženiti, pa onda supružnike razmjenjivati, hipnotizirati, pretvarati u seljake ekipu s gradskog asfalta, skidati do gola i slati na puste otoke da prežive i seksaju se samo najjači, nije li pravi trenutak u vremenu za talent show koji će iz privatnosti izvući najangažiranije i najispravnije među nama i konačno od pljuvača i mrzitelja s interneta napraviti zvijezde? Redovito i zadovoljno pratimo svakakve nebuloze, pa kako štovane TV kuće ne prepoznaju glas naroda i daju publici ono što želi?
Svečano opremite studio, upalite kamere i mikrofone, posudite najljepše haljine za voditelje i sudionike, profesionalno ih našminkajte i nafrizirajte, obasjajte spotlightom kako i doliči zvijezdama svog nekritičkog mišljenja. Omogućite narodu da uživa u vrijeđanju, svađi, suzama. Zaboravite kvizove znanja, omogućite sudionicima da iznesu svoja mišljenja, stavove, kritike i neslaganja bez argumenata, bez znanja, bez obzira live.
Najbolji natjecatelji koji se izbore za finale neka dobiju priliku raspravljati, sukobiti se i izvrijeđati stručnjake. Gledatelji bi uživali u gladijatorskom fajtu, to bi bio show! I prije nego li se publici ispred ekrana omogući glasovanje pozivom na najskuplji broj, neka završna riječ sudionika bude poruka svima kako bi trebali živjeti svoj život ili možda da nabroje sve ljubavi popularnih celebrityja. To još treba malo razraditi. Svjedočili bi nezapamćenim uspjehom rezultata gledanosti, oglašivači bi poludjeli od sreće, a comunity mangeri bi likovali na reachu i porastu broja angažiranih pratitelja. Samo interaktivno!
Ispunili smo potrebu da se nekom napijemo krvi
A kad se ugase kamere, pokupe sve simpatije i antipatije, kad se šminka otopi i frizura razbaruši, u intimi svog doma svi možemo biti zadovoljni jer smo ispunili potrebu da se nekom napijemo krvi. Sigurni u ispravnost svojih postulata ostanimo odlučni da smo jedini autoriteti za svačiju stvar. Ostanimo u sigurnoj zoni svojih ograničenja i ne slušajmo druge ni onda kada nam kažu da ustrajemo u tome da svako jutro i svaku večer operemo zube, noge i guzicu. Malo parfema i govno nakratko zamiriši. Imamo se pravo lagati!
Neka ogledala ostanu oruđa samoobmane, a ne da služe kao oruđa samo otkrivenja. Ignorirajmo stvarno stanje, gomilajmo smeće pod tepihom, ne mijenjajmo stvari, prebacimo odgovornost. Laka li je dvoličnost koju su nam naša prava dala. Umjesto satisfakcije kolektiva, najvažnije je vlastito instant-zadovoljstvo i konzumeristički način života uz deklarativnu tolerantnost tuđih potreba i različitosti.
Zagreb City Style: Tko još čita pjesme i od čega žive pjesnici?
Argumentirana rasprava i konstruktivne kritike nadglasalo je ostrašćeno oponiranje koje izvire iz dubine naše primitivne uskogrudnosti i neznanja. Razdvajaju tehnologije stvorene da povezuju, zaglupljuju programi koji bi trebali informirati i zabaviti, iskrivljuju percepciju, opterećuju i poružnjuju stvarnost senzacionalizmi koji deklarativno propagiraju vrijednosti. Umjesto osviješteni i osnaženi, postajemo frustrirani i iskompleksirani, slatki mali dvoličnjaci koji najviše vole dobar show. U tuđem dvorištu.