U debelom hladu popularnog kafića sjede dvije mlade žene, rekla bih u kasnim dvadesetima, teško je ocijeniti. Lijepe su, sad su najljepše. Ženstvene s ponešto prikupljenog iskustva koje piše sexy linije na koži što pršti prirodnim kolagenom i elastinom.
Kuckaju svojim dugim noktima visokoj sjaja
Lica su im uokvirena tamno iscrtanim obrvama, a usne nježno istaknute tik uz gornji rub kako bi bile putenije. Duga kosa im u valovima pada niz ramena ogoljena krojem trendi haljinica. Kuckaju svojim dugim noktima visokoj sjaja trajnog laka pastelne mint boje po ekranima skrolajući Instagramom u potrazi za nekom inspiracijom.
“Ne razumijem ove debele kad se ovako obuku. Ono, izgledaš k’o da si se uvukla u kurton s tim šlaufom i sisama. Zakaj si ne kupi nešto u svojoj veličini?” komentira jedna, dok druga znatiželjno viri. “Tko, tko? Daj da vidim? A, da. Ona mi je užasno glupa i inače. Ja da imam takav celulit, nikad si ne bih suknju obukla. Zakaj mi to moramo gledati?” Složivši se pogledom oko toga da bucke ne bi trebale servirati svoje obline ovako javno, nastavljaju pregledavanje fotografija. Oglasi se potom druga: “A gle ove bez sisa, ravna je k’o daska i onda jednodijelni kupaći. Halo!? Nisi čula za push up?!”
Ja sam bar sama platila svoj baby botox
Stižu im kave. Velike, bijele, s puno pjene, dovoljno za bar sat vremena tračanja u hladu. “Kako tebi izgledaju te Loline sise i usta?” Pita se prva automatski dajući odgovor srknuvši vodu na slamčicu “Mislim, tako je mršava da joj sad strše k’o dva balona. Ja bih si stavila ispod mišića da mi se ne kuži i sigurno ne bih usta napucala toliko”. “Uopće ne znam otkud joj novac. Brijem da joj je sve to platio onaj njen… A koliko je tek on glup!” Nakon kratkog pogleda na ekran: “Postala je sponzoruša. Jebote, ja sam bar sama platila svoj baby botox.” “Ma tebi je genijalno, uopće ti se ništa ne kuži, a baš te osvježilo. Koliko si to ono bila platila? Ja bih nešto sitno napravila, neprimjetno…”
Nekoliko stolova dalje grupica prijateljica otela je vrijeme obavezama i djeci, ipak se okupivši uz gin tonic nakon više tjedana dogovaranja. Kasne tridesete ili rane četrdesete, najbolje godine za ženu. Odlično izgledaju, pomno isfenirane, a da izgleda nehajno, s velikim sunčanim naočalama i fenomenalnim modnim kombinacijama čija cijena nije važna jer važno znati istaći prednosti i prikriti mane.
Zrela ženstvenost u svom najsexy izdanju. Jedna, ona koja ima bebu koja još puže i sisa, tužeći se na umor, komentira: “Mislim da je Sandra samo sebična i da ne doji jer joj se ne doji. Ja sam Lunu dojila dvije i pol godine, a ne mislim ni s Jakovom drugačije.” “A čuj”, dodaje crvenokosa prćastog nosića obasipanog nježnim pjegicama, “nije htjela ni roditi; što se čudiš? Ja ti mislim da bi bila i abortirala da ju nije Krešo nagovorio. OK, nije to nikad rekla, ali stalo je izmišljala neke probleme i obaveze.” Ubacila se brineta: “Mislila sam da je ona najpametnija od nas. Godinama solo, uvijek bi joj ulijetali neki super frajeri koji su je obožavali. Sjećate se onog crnog iz Rijeke? Taj je bio fenomenalan i lud za njom, a nije išlo.”
“Da se nije Krešo pojavio, filozofirala bi još godinama i prepričavala svoje putešestvije kao da se to nama sluša, kao da mi nemamo svoje obaveze i stvarni život”, nadoda majka male bebe i nastavlja: “A znate da se Tara rastaje? Onaj idiot izgleda ima opet neku ljubavnicu. Čula sam da uopće nije neki komad. Prosječna ženska, i to starija od njega. Mogao si je bar naći neku mlađu. Tari je pun kufer i kaže da je ovaj put fakat gotovo.” Tu se uključuje jedna: “Ne razumijem, pa svi su vidjeli da to neće ići dok su još hodali. On je meni dobar prijatelj, ne branim ga, ali znala je u što se upušta i što se sad čudimo? Nikad nisu bili par, da su me pitali rekla bi im da se ni ne žene.”
Ako su normalni, svi će biti dobro
“Čekaj”, ubacuje se crvenokosa, “ti braniš kretena?” “Pa ne branim, samo kažem da su forsirali nešto neodrživo i da nam je svima to bilo od početka jasno, ali ona se htjela udati i biti njegova žena bez obzira na sve. Srećom da su si to priznali dok još oboje imaju vremena za novi početak, za sreću”, brani se ova. “Boli njih briga za djecu”, dodaje crvenokosa.
“Ako su normalni, svi će biti dobro, djeci neće ništa faliti, što pričaš bez veze? Uostalom, nije li i ona bila ljubavnica onom oženjenom tipu prije nego što se udala?” javila se napokon visoka crnka koja se do tada držala postrance i pušila cigaretu na cigaretu. Pogledala je na sat, brzinski skupila svoje stvari i odjurila dalje uz poljupce u zraku i povik: “Čujemo se i vidimo, jurim dalje!”
“Ona uvijek nešto sere. Ima neke glupe argumente da sve relativizira. Nije mi to normalno”, izjavila je jedna čim je crnka zamaknula iza ugla i dodala: “Valjda se zna što je normalno, a što nije. Sigurno nije normalno to njezino preseravanje da je sve OK. Sjetite se samo one bolesne rasprave kad je trabunjala kako je normalno da se kupaš gola u kadi s djecom. Pa, sorry, stara, ti ni nemaš djece.”
Taj prijeki sud ima dugu ruku
U debelom hladu popularnog kafića sjede žene raznih generacija. Moderne, obrazovane, samosvjesne, majke, sestre, prijateljice, u svojoj ispravnosti sutkinje i porota. Taj prijeki sud ima dugu ruku koja će doći do svake od nas. Iz razonode uspoređuju, mjere, brane, negoduju.
Neki bi bezobzirni muškarci vjerojatno rekli da je to zavist pretočena u otrovno ponašanje koje ih oslobađa osobnog stresa i frustracija. Drugi bi to mogli prozvati šalom ili razbijanjem dosade, bezveznim generaliziranjem širokog spektra životnih situacija. Skupila sam svoje stvari, platila račun i krenula kući u mislima prematajući ideje što darovati Farah za rođendan. Neki pogledi su me otpratili, a oni koji su ostali tamo sjediti, mogli su načuti komentare i na moj račun.