Četvrtak, 18 srpnja, 2024

Mixer jednog imidža: Jedna je Doris Dragović

Personifikacija snage, emocije i autentičnosti. Čuvarica kulturnog identiteta, most između prošlosti i sadašnjosti, između tradicije i modernosti. Jedna je Doris Dragović

Potpuno slučajno sam završila na koncertu Doris Dragović. Na jednom od dva rasprodana u zagrebačkoj Areni, ovaj mjesec. Jedna prijateljica je zaželjela taj koncert, druga nam je osigurala karte i otprilike to je bilo to. I kako to često bude – neplanirano se pretvorilo u nezaboravno.



Tijekom nastupa s dječjim zborom Zagrepčanke i dečki, dok su izvodili  “We Don’t Need Another Hero” Tine Turner, sinulo mi je pomalo stereotipno, a svakako romantizirano – pa ta žena je moj heroj. O da, itekako trebam heroja. Ne trebam i ne mogu sve sama. Dakle, heroj – žena je koja ne da na sebe, ali ni od sebe. Ne lome je godine (iako je u +60 fazi), ni trendovi. Možda je do scenskog nastupa, rasvjete i moći pozornice, ali osmijeh od milijun dolara je i dalje osmjeh dive čiji trag ostaje iza svakog koraka. A što se trendova u glazbi tiče – u eri poremećaja pažnje ona ne odustaje od – na primjer od balada.

Svi su s njom pjevali na glas

U Areni, svi su ih te noći pjevali u glas s njom – bili stari i mladi (a veliki dio onih oko nas nije ni blizu bio u planu da “stigne na planet” u vrijeme dok je Doris započinjala karijerom). Žena koja ne da na sebe ni od sebe te je večeri bila moj heroj. Tada kao i sada Doris živi isti film, isti scenarij i isti imidž – i tako desetljećima. U doba skandala, showa, spektakla ili barem privatizacije kao oruđa u kreiranju imidža poznatih i slavnih, njezin je imidž i poznat i slavan. A ona ista.

I to onako kako je ona to odlučila i uspjela održati i zadržati sve ove godine. U onom dijelu nastupa kada s djecom pjeva  o heroju koji ne trebamo (a trebamo) zapjevali su zajedno i Sve je lako kad si mlad od Prljavog kazališta. Istina, lako je kad si mlad. Ali Doris je nama  zapravo te večeri poslala poruku, nalik onima koje su metaforički uklesane u kamen – sve je lako kad znaš tko si i što želiš biti. Ili nije nužno lako, ali koraci imaju više smisla. A ona zna tko je. I tome nas je i podučila – ona je diva i dama i to zadnjih 30 godina bez pauze – tako dugo, tako postojano i tako dosljedno. Voljela bih da sada mogu nabrojati još puno žena kojima je to uspjelo, ali eto ne mogu.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Dorotea Budimir (@dorisdragovic.official)

U vremeplovu vlastita života

Doris Dragović možda doista personificira trenutak u kojem Zagreb ljubi Split, a mladost i zrelost, tuga i sreća se spajaju dostojanstveno. Nekima to možda ne znači mnogo, ali njezina prisutnost na sceni, kao snažne ženske figure koja stoji trijumfalno pred nama, mnogima je inspiracija. Njezina pojava podsjeća na tu snagu u vlastitim životima, bez obzira na okolnosti.

Dok sam stajala tamo, okružena valom emocija, slušajući snažan glas koji odjekuje arenom, osjećala sam se istovremeno u društvu i sama, kao da sam u vremeplovu vlastita života. Svaka njena pjesma evocirala je različite faze i trenutke mog života, od najranijih dana s “Željo moja” do “Krivi ljudi” i “Baklje Ivanjske”. Niz suza, nostalgije, sjete i blic sjećanja na (ne)povjerenja u život.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Dorotea Budimir (@dorisdragovic.official)

Ne znam koji su vaši “Doris-trenuci”, ali kod mene se na primjer Željo moja vrtjela uvijek dok bih vozila Austrijom ili barem Slovenijom (zašto – ne znam, al eto, nije bilo puta do Beča ili Graza bez nje). Krivi ljudi su obilježili svaki brodolom, dramu, izdaju ili neki ne-ne-ne-ne događaj u životu.  I tako bih mogla za većinu pjesama napisati. Do Arene i koncerta nisam niti bila svjesna koliko je ostavila trag u mojim tragovima. Isto tako mi se čini da na kraju većina “naših” ljudi ima neki svoj “Doris-trenutak”. Njezin opus, koji obuhvaća raznolike glazbene žanrove od popa i rocka do tradicionalne dalmatinske glazbe, teško je ikoga mimoišao.

Doris je uspjela održati relevantnost i popularnost

Poznata po dugovječnosti u industriji, u svijetu gdje su glazbeni trendovi prolazni, Doris je uspjela održati relevantnost i popularnost. Prilagođavala se vremenu, ali zapravo je ostala vjerna svom jedinstvenom stilu. Njezin javni imidž odražava određene unutarnje vrijednosti i identitet, a istovremeno služi kao sredstvo za prezentiranje sebe u društvenom kontekstu na najbolji mogući način. Doris Dragović je rijedak primjer autentičnosti i integriteta kroz javnu personu. I to nije sve. U svijetu gdje javne ličnosti često postaju predmet tračeva i kontroverzi, uspjelo je zadržati privatnost i dostojanstvo.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Dorotea Budimir (@dorisdragovic.official)

Svjesno oblikovanje persone 

Što nije slučajnost; to je svjesno oblikovanje persone, izbor da ne dopusti da se drama i kontroverze isprepleću s njezinom umjetnošću i javnom slikom. Koja izgleda doslovno i metaforički ovako: Doris Dragović korača pozornicom, a svjetla reflektora ističu lik, isklesan iz same biti glazbene strasti i umjetničke iskrenosti. I izgleda – sjajno! A kada je persona toliko sjajna, u tami čuči uglavnom i neka sjena. Ako njezina negdje uistinu čuči, uspjela ju je ovih 30+ godina sačuvati od mase, a to mogu samo najbolji i najveći.

Personifikacija snage, emocije i autentičnosti. Čuvarica kulturnog identiteta, most između prošlosti i sadašnjosti, između tradicije i modernosti. Jedna je Doris.

Naslovna fotografija: YouTube screenshot

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime