Kakve veze ima crkva s mršavljenjem? Ima, ima. Pritom je moguće zaraditi i velike novce, te steći nevjerojatan utjecaj na ljude. Doduše, ovdje je riječ o američkom scenariju, ali nikad se ne zna koga može inspirirati. Ukratko, priča o biblijski utemeljenu programu mršavljenja Gwen Shamblin ispričana je u dokumentarcu The Way Down (HBO Max). Prve tri epizode prikazuju stvaranje kulta ličnosti, psihologiju poslušnosti mase sljedbenika, dok su posljednje dvije, snimljene nakon zrakoplovne nesreće i smrti sedmero ljudi iz vodstva Crkve.
Gwen Shamblin je dakle kreatorica kršćanskog programa mršavljenja Weigh Down (1986), a potom je nakon velikog uspjeha seminara i knjige, osnovala i vlastiti vjerski centar, crkvu Remnant Fellowship. Smatra se da je imala/ima otprilike 2000 vjernih sljedbenika, točan broj nije poznat.
Ukratko, njezino se vjersko učenje temeljilo na sljedećem: cilj je bio naučiti ljude da se prestanu klanjati hladnjaku te da se okrenu Bogu. Mogli su jesti što su htjeli (prema Evanđelju po Marku sva je hrana čista), no trebali su čekati fizičku glad te tek onda jesti do sitosti. Modus operandi je bio “predati Bogu svoju želju za hranom”. Uzorit vjernik bi na hranu trebao misliti tek onda kada mu doslovno zakrulji u želudcu. Gwen bi im govorila da su doručak, ručak i večera već u tijelu. “Ako vam ne krulji u želudcu, a tijelo treba hranu, uzet će je iz tijela. Uzet će sve one suvišne doručke i ručke koje ste pojeli, a vi ćete mršaviti i osjećati se sjajno. Imat ćete više energije i bit ćete bliže Bogu jer ste mršaviji.”
Kako je Gwen razvila kult osobe mesijanskih dimenzija?
Prije svega, Gwen je proizvod svoje kulture. Odabrala je temu koja je bila njezina opsesija (debljanje, požuda za hranom te osjećaj nemoći zbog nedostatka kontrole) i od toga je napravila vjersko učenje. Kažu da je bila karizmatična, vjerovala je u svoju priču i dosljedno i nemilosrdno propagirala je poslušnost, patnju i samokontrolu kao put do Boga. “Mislim da nismo shvatili da u sebi imamo jednu prazninu. Stvoreni smo za ovisnost. Ja ne tražim da budemo drukčiji, nego da tu ovisnost predamo Bogu. Jedino vas on može voljeti, a da vam ne uzme sve”, rekla je Gwen u intervjuu s Larryjem Kingom o svojoj “religiji”.
Pritom se zapravo vodila osnovnim načelom koji je i sama znala izgovoriti u nekim krugovima: “Želiš li nekoga kontrolirati, trebaš mu oduzeti ono što najviše voli”. A nitko od nas ne bi bio prekomjerno težak da ne voli jesti, pa tako i oni koji su se “navukli” na njezina obećanja o boljem i ispravnijem životu. Obično smanjenje hrane Gwen je prezentirala kao dar od Boga. Zapravo je samo zaigrala na opsesije svakog odraslog Amerikanca: kilaže. “Uz Božju pomoć izgubila sam 40 kg; Izgubila sam 24 kg; Izgubio sam 23 kg, samo uz ženinu pomoć, a ona 80 kg (…).”
Takvim i sličnim svjedočenjima započinjale bi mise u Crkvi Remnant Fellowship. Njihova crkva izvana izgleda kao svaka druga. Većina sljedbenika je živjela/živi zajedno ili u neposrednoj blizini Crkve. Svi su gotovo imali jednak stil odijevanja i frizura, izgledali su uvijek sretno, prenaglašeno vedri i radosni. Ključan dokaz predanosti Bogu bila je tjelesna težina. Neovisno što bi se dogodilo (smrt; izdaja; neka kriza), “stvari se nisu nazivale svojim imenom”, nego se hinilo dobro raspoloženje, a neugodne činjenice se “nisu nazivale pravim imenom”.
View this post on Instagram
Koja su bila pravila unutar Crkve?
Žene se nisu smjele rastati (iako ih je muž npr. varao), sve naravno dok rastava nije trebala Gwen (2008.) koja je tada “pronašla” drugog muža. Karakter “neposlušne” djece korigirali su batinama, nakon čega bi djeca postala poslušnima. Kult se tako mogao hvaliti odgojem “pobožne djece” koja bi primjerice tri sata mirno slušala misu. Otprilike su to ključne karakteristike njihova imidža, a imidž, odnosno način kako netko predstavlja sebe je udica na koju se drugi upecaju, neovisno o temi. Na vjernosti i poslušnosti tih i takvih, Gwen je sakupljala novac, prestiž i moć (Weigh Down, HBOMax).
Kad god slušam ili čitam o nekoj osobi koja je u svojoj sredini izgradila kult ličnosti, ovako megalomanskih razmjera ili neki malo skriveniji, pitam se što je to u nama ljudima da nasjednemo na tuđe prezentacije. Ili na tuđa obećanja da će riješiti naše probleme, preuzeti odgovornost za naše živote. U dokumentarcu to objašnjavaju ovako: “kultovi” kontroliraju umove na jednostavan način. Uče vas obezvređivati svoje dijelove koji se ne uklapaju u željenu sliku. Prema njihovu sustavu vjerovanja, katkada morate biti brutalni radi Boga. Obezvređivanje. Poricanje. Izvrtanje narativa. To su sve alati kojima operiraju manipulatori. A ljudi koji se u nekom trenutku nađu na prekretnici, ili im nešto ne ide (jer svi smo mi ranjivi) otvorenih ruku prihvate tada “prave vođe s pravom porukom”. Svatko nasjedne na nešto. U ovom američkom scenariju, Gwen je vješto upravljala povjerenjem u biblijska učenja i osjećajem manje vrijednosti zbog debljine.
Ljudima je nametnula osjećaj krivnje i time ih je kontrolirala. (The Way Down, HBO Max). U svakom slučaju, njezina Crkva nije nestala nakon njezine pogibije u svibnju 2021., nastavila ju je voditi njezina kćer (možda djelomično i sin, ne znam). Ako imate želje i volje, a i snage, vrijedi pogledati ovu priču. Iako je miljama daleko, iznenadili bismo se koliko ljudi gradi svoj utjecaj na slici koja je “izvana gladac, iznutra jadac”.
Što su sve ljudi spremni napraviti da budu spasitelji?
Volim gledati ovakve dokumentarce baš zbog toga što se na primjerima “profesionalaca” razotkriva što su sve ljudi spremni napraviti kako bi prezentirali sebe kao spasitelja i/ili nahranili svoju glad za moći, utjecajem, kontrolom drugih te bogatstvom u konačnici. I kako je jednostavno nasjesti na tuđe prezentacije kada smo ranjivi. A svatko ima neku temu zbog koje je ranjiv. Čini mi se da baš danas kada imamo puno informacija, zbog dobre prezentacije lakše nasjednemo na manipulaciju. A u doba lažnih vrijednosti, gurui se dobro prodaju.
Naslovna fotografija: HBO Max