“Jebo svijet gdje je bol zabranjena, gdje je tuga zabranjena. Ta cijela ideologija sreće, da ‘budeš sretan s onim što imaš’ i ‘prihvatiš svijet kakav jest’, također se može tumačiti kao perfidna politička igra: ‘sretni’ (zahvaljujući Prozacu, a ne iznenadnom prosvjetljenju) zombiji sigurno neće započeti revoluciju ili se pobuniti protiv onih koji ih besramno potkradaju, koji im lažu, ubijaju ih i izrabljuju. Tako se osigurava status quo“, piše pretkraj autobiografske knjige “Voli me više od svega na svijetu” Mire Furlan (Furlan, 2021. str. 614).
Knjigu je završila u posljednjim danima svoga života, 2019. godine, a na hrvatskom je jeziku objavljena u prosincu 2021. godine, otprilike godinu dana nakon njezine smrti (20. siječnja 2021.). A knjiga je pisana poput ovog citata – razgoljuje, opisuje i gađa u srž.
Vrtlog prikaza o kojem razmišljate još satima
Knjiga mi je slučajno došla u ruke, a onda kad sam je krenula čitati, nisam mogla stati. Način kako piše, taj njezin život koji je bio kao da je živjela stotine u jednom, iz mene je izvukao emocije koje mi dugo neka knjiga nije izvukla. Ne samo zbog njezine priče, nego zbog načina kojim prepričava i tumači svoje priče o pripadanju. Jezik, stil, detalji, opisi – sve je to takav vrtlog prikaza da o njemu (barem sam ja tako) razmišljate još satima nakon što zaklopite knjigu. Na kraju, toliko sam toga ovdje htjela reći, da sam zastala pred praznim papirom, ne znajući gdje da počnem i koji dio emocija i/ili činjenica izdvojiti i pretočiti u tekst o jednom kutku slike njezine života.
Mixer jednog imidža: Helen Keller – život je ili odvažna avantura ili ništa
U svakom slučaju, ako vas i ne zanimaju neki detalji o njezinom životu, sigurno je pamtite po, primjerice, scenama s Mustafom Nadarevićem u filmu “Otac na službenom putu”, kao Enku u “Kiklopu” ili primjerice kao Marijanu u filmu “U raljama života”. Današnja, ona međunarodna, pamti je i po ulogama iz TV serijala “Babylon 5” i “Izgubljeni”.
Također, ovdje nema dovoljno mjesta za njezinu niti privatnu, niti poslovnu biografiju. Zato evo samo nekoliko crtica, oko kojih je gradila priče u knjizi. Čitajući knjigu, razmišljala sam kako svatko od nas može pronaći sebe u njezinim opisima. Osjećanje i proživljavanje koji su dio svakog retka, mene su poput ljepila zalijepili za tekst. Onako kao kad pogledate neki film, pa poslije satima ne možete zaboraviti osjećaje koje vam je podigao. Takva je i njezina knjiga.
Kako je nositi se s trenucima kada s vrha padneš na dno?
Osjećate njezine uspone, nepravde, ljudsku jadnost i veličinu, društvo koje se raspada, zveckanje oružjem i gubitke, emigraciju i traženje sebe u tuđini, stvaranje nekog drugog života i sreću zbog ljubavi u njemu. Ne, jer se možemo identificirati s njezinim putem ili njezinim ljudima. Barem s većinom ne. Mira Furlan piše na način da u svoje teme uvuče vas i pritom u vama probudi vaše teme i vaše strahove, ponose i nadanja. I ako od ikoga možemo učiti kako je nositi se s trenucima kada s vrha padneš na dno, pa ponovno zavrtiš novi krug, možemo od nje.
Mixer jednog imidža: Waris Dirie i beskrajna brutalnost patnje
‘Žena koja je izabrala stranu agresora’
Ukratko, u trenutku zaoštravanja tenzija početkom 90-ih, Mira Furlan je bila članica ansambla HNK u Zagrebu, a suprug joj je živio u Beogradu. Glumila je i radila i u Zagrebu i u Beogradu. U trenutku kada su prekinute veze između ta dva grada, ona se zatekla na beogradskoj adresi. Tamo je u to vrijeme redovito i nastupala u kazališnim predstavama, što joj je dio hrvatske javnosti zamjerio. U njihovim je očima slavna glumica postala izdajica – žena koja je izabrala stranu agresora, te su tim pogledom spaljeni mostovi između rodnog grada i Mire Furlan u tom dobu.
Za sebe je rekla da ne vibrira na frekvenciji nacionalizma i mržnje na osnovi krvnih zrnaca. Možda je tako osjećala i jer nije imala izbora. “Svaki baka i djeda bili su druge nacionalnosti.” Život je potom sa suprugom nastavila u Americi, u kojoj se rodio i njihov sin Marko. Nakon zvjezdane reputacije u bivšoj državi, u Americi je krenula od nule. “Bilo je potpuno kao da počinjem ispočetka, kao da je netko uzeo veliku gumicu i izbrisao moj život”, rekla je Mira Furlan u intervjuu za Daily Dragon Online 2012. godine.
Nakon nekog vremena dobila je ulogu Delenn, u televizijskoj seriji “Babylon 5”. Život u Americi krenuo je dalje svojim tokom, kao i sve ono što ju je čekao i dočekalo u Europi. No, za detalje ovdje nemam mjesta.
Posveta sinu Marku
Mira Furlan ovu knjigu posvećuje sinu Marku kao svojevrstan putokaz kroz prošlost života njegovih roditelja, a možda i da mu bude lakše razumjeti vrijeme u kojem trenutno živi, a koje je uprizorenje dekadencije na svim razinama. U knjizi emotivno i bez susprezanja piše o odrastanju, obitelji, mladosti, karijeri, ljudima, nemoći ljudi, seksualnom zlostavljanju i rušenju života kakvog je poznavala te građenju novog. I svatko tko pročita knjigu, može o njoj i njezinom životu pričati iz ugla koji želi. Nekome će to možda biti zanimljiva priča o odrastanju, mladosti, fascinantnoj karijeri, seksualnom zlostavljanju, priča o društvu koje se raspadalo i sastavljalo.
IN MEMORIAM Mira Nezaboravna Furlan – Ikona oslobođenja kulta ženskog tijela na ovim prostorima
Priča o gubitku identiteta
Mene je najviše protresla priča o gubitku identiteta, o trenutku kada izgubite sve što poznajete, sve svoje priče, svoje ljude. U njezinom strahu osjetila sam strah svakog od nas zbog gubitka onoga što smatramo dijelom sebe. Zapravo me je protresla njezina nevjerojatna vještina opisa trenutaka, ljudi i događaja koja je u meni probudila sva pitanja o smislu i besmislu života. I ne mislim pritom samo na rat (iako mi je evocirala i moj rat i moje preslagivanje kockica identiteta odrastanjem u tuđim školskim klupama), ovo i nije priča o ratu. Mislim na one trenutke nakon kojih više nismo isti.
I kada bih htjela još opisati što me je sve protreslo, čini mi se da bih stranice i stranice ispisala citatima. I zato za kraj stavljam samo jednu njezinu misao, onu koju bih tako voljela da sam je puno, puno ranije u životu naučila (ako sam je uopće naučila), a to je: “Šteta što sam provela vrijeme beskonačno analizirajući i preispitujući svoje prošle odluke. Nikada nisam znala kako otpustiti stvari. Kad zajebeš (Izgubljeni), zajebao si. I kreneš dalje (str. 613)“.