Ponedjeljak, 25 listopada, 2021

Mixer jednog imidža: Pablo Neruda i lagano umiranje 

Kako je sin introvertiranog strojovođe Joséa del Carmen Reyes i učiteljice u osnovnoj školi Rose Neftalí Basoalto postao jedan od najpoznatijih književnika koji je poezijom gađao srca, ali i političke neistomišljenike? 

Umijeće korištenja riječi u vremenu u kojem većina komunicira rastrganim rečenicama, emotikonima i vizualima postaje polako rijetka vještina. A upravo je ta vještina ona koja pokreće, kreira i rastače.

U zadnje se vrijeme stoga često pojavi neki test o pjesnicima i političarima koji su ostavili neizbrisivi trag u svom vremenu. “Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija; onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima”, napisao je Pablo Neruda u jednoj od poznatijih pjesama o laganom umiranju.

Pablo Neruda je poeziju počeo pisati s deset godina

Možda je baš danas, u vremenu u kojem se mnogi raznim multimedijalnim sadržajima bore za pažnju i moć u komunikaciji aka zaradi, trenutak za sjetiti se jednog od najvećih pjesnika 20. stoljeća, velikana čije riječi i danas pokreću valove. Pod uvjetom, naravno, da vam nije mrsko uzeti i pročitati pokoju napisanu pjesmu. 
Pablo Neruda je poeziju počeo pisati s deset godina. S 12 godina je upoznao čileansku pjesnikinju Gabriele Mistral, te uslijed poticaja na zapisivanje svojih misli, a u 14. godini je prvi put objavio svoje riječi u časopisu La Mañana, ali pod imenom Neftali Reyes. Suprotno želji njegova oca (koji je mislio da je pisanje sramotno zvanje te spalio dječakove bilježnice), tim su prvim objavljenim riječima ubrzo slijedile nove. 
Kako je sin introvertiranog strojovođe Joséa del Carmen Reyes i učiteljice u osnovnoj školi Rose Neftalí Basoalto postao jedan od najpoznatijih književnika koji je poezijom gađao srca, ali i političke neistomišljenike? 

U njegovim se djelima ljubav isprepliće sa samoćom, predanost, strast i uvjerenja

Majka mu je umrla od tuberkuloze šest tjedana nakon što se rodio, stoga je otac (a vjerojatno i maćeha te polusestra i polubrat) imao ključnu ulogu u formiranju njegova pjesnička identiteta. Pablo se naime zvao Neftalí Reyes Basoalto. Njegov otac je dakle bio protiv pjesničkih ambicija kao oruđa rada za život, Neftali se s 16 godina domislio promjene imena. Prvo mu je to bio pseudonim pod kojim je objavljivao, a u prosincu 1946. taj je pseudonim službeno postao njegovo ime i prezime.
Legenda kaže kako je na prezime Neruda naletio slučajno u nekom časopisu, a kasnije se pričalo kako mu je inspiracija bio češki književnik Neruda. U njegovim se djelima ljubav isprepliće sa samoćom, predanost, strast i uvjerenja. U stihove su utkana prapočela ljudske prirode, stoga ne čudi da i danas te riječi oživotvoruju sliku i emocije u ljudskoj mašti. 

U memoarima koji su objavljeni godinu dana nakon njegove smrti, Neruda je jasnim, ali i ekspresivnim te pomalo osebujnim leksikom prikazao crtice iz života. Kao umjetnika, ali i političara oblikovale su ga buntovne studentske godine u Santiagu, političku karijera (većina latinskoameričkih država svoje je pjesnike slala na diplomatske pozicije, pa tako i Čile), pozicija konzula u Španjolskoj tijekom građanskog rata te mučan boravak u Španjolskoj tijekom građanskog rata.
U Parizu je zbog rata u Španjolskoj i smrti pjesnika i prijatelja Federica García Lorce napisao knjigu pjesama pod nazivom “Španjolska u srcu” (España en el Corazón) te postao urednik časopisa “Pjesnici svijeta brane španjolski narod”. Po povratku u Čile Neruda je 1945. izabran za senatora Republike, te se pridružio Komunističkoj partiji. 

Jednakom snagom živio je život pjesnika, političara i ljubavnika

Boravak u domovini obilježio je bivajući na strani koja se suprotstavljala diktatorima. Kad je krajem 1940-ih Komunistička partija bila zabranjena, a prosvjedi rudara brutalno ugušeni (1947.), Neruda je, primjerice, kritizirao represivnu politiku predsjednika Gonzáleza Videle u međunarodnom tisku i na sjednici čileanskog Senata. Zbog toga je prvo živio u tajnosti dvije godine, a potom je 1949. uspio otići iz domovine.
I to su samo neke crtice iz njegova života, a ima ih bezbroj. Jednakom snagom živio je život pjesnika, političara i ljubavnika. Njegova treća supruga Matilda Urrutia izjavila je  kako je on čvrsto branio sve u što je vjerovao, po cijeni bilo kakvih posljedica. U vrijeme kada se ljudi sve češće pretvaraju servilne sljedbenike marioneta na pojedinim visokim pozicijama, takav karakter arhetipski nalikuje na mitskog varalicu, onog koji remeti mir. I upravo su takvi karakteri oni koji ostaju snažan trag duha svoga vremena. 

Mixer jednog imidža: Antonio Salazar – u zagrljaju diktatora 

U svojim djelima Neruda je slikovito prikazivao važne događaje dvadesetog stoljeća kroz prizmu strasti kao antipoda samoći, političkih uvjerenja i društvenih okolnosti. Neovisno o tome piše li o životu, ljubavi ili politici, njegov stil je bio jasan i analitičan, a izričaj pristupačan. Neruda je možda najjasnije pokazao kako je politika zapravo dio života, koliko god nam bila mrska, nema života koji politika ne uvjetuje. Direktno i neprikosnoveno. Pjesmama je ohrabrivao, optuživao, razotkrivao, hvalio i poticao. 1971. nagrađen je Nobelovom nagradom za književnost, dvije godine prije smrti. 

Svijet je napustio jednako glasno, kako je i živio

Njegovi memoari ‘Priznajem da sam živio’ (1974.) završavaju ogorčenim osvrtom na krvavi državni udar 1973. i bolnim sjećanjem na svojeg prijatelja, predsjednika Salvadora Allendea, koji je zbog državnih nemira izgubio život. Neruda je umro 12 dana nakon tih nemira, a oproštaj s pjesnikom na posljednji počinak pretvorio se u spontani prkos režimu. Dok su vojnici stajali naoružani i gledali, ljudi su uzvikivali “On nije mrtav, nije mrtav! Tek je zaspao! ” 

Pablo Neruda je tako svijet napustio jednako glasno, kako je i živio. Jer “lagano umire onaj koji bježi od strasti”, a on nije bio jedan od takvih. 

Pročitajte još...

Od minimalizma do simbola: Prijedlozi tetovaža za cool muškarce

Za sve koji traže ideje za nove tetovaže, donosimo 12 ideja - od minimalističkog dizajna preko tetovaža sa značenjem do cool detalja!

Hit modeli cipela s tjedana mode za koje već postoje liste čekanja

Piste su preplavili razni modeli, pa tako i krznena obuća, štikle ukrašene šljokicama i jednostavne tenisice. Mi smo izdvojili nekoliko stilova obuće za koje nam se čini da bi mogli postati veliki trend u narednih nekoliko mjeseci

Bolje spriječiti, nego liječiti: 5 najvećih krivaca za izbijanje prištića po licu

Ovih pet faktora najviše utječe na sjaj i mladolikost lica, stoga predlažemo da ih izbjegavate ili da se zaštitite od njih po svaku cijenu

Sviđa vam se ‘Squid Game’? Onda ćete zavoljeti i ove serije i filmove!

Otkrili smo nekoliko emisija i filmova iz Južne Koreje, Japana i SAD-a koji mogu parirati visokim ulozima i ozbiljnoj opasnosti koju nudi 'Squid Game'

Povezano

Mixer jednog imidža: Digitalni grijesi mladosti i njihove posljedice

Sarah-Lee Heinrich je zapravo uprizorila važnost izjave "ne objavljujte ništa na internetu zbog čega biste kasnije mogli požaliti". Koliko god ova rečenica bila mudra, u većini slučajeva je osvijestimo prekasno

Squid Game – brutalnost krajnjih suprotnosti kao zlatni rudnik profita

Serija brutalno dekonstruira ljudsku priliku u konzumerističkim i konkurentnim okolnostima velikog siromaštva i velikog bogatstva. No, kakve će posljedice ostaviti na idejama mladih ljudi, to ćemo tek vidjeti

Mixer jednog imidža: Njemačka i njemačko pregovaranje 

Izbori su dakle prošli, no ja i dalje ne gasim njemačke kanale i portale. Tek sada kreće najzanimljiviji dio igara moći na njemački način. Pritom su se akteri već u pravim satima nakon izbora pokušali prikazati kao relativno argumentirani, uljuđeni, pokeraški promišljeni, s fokusom na ulogu u mogućoj vladajućoj koaliciji

Mixer jednog imidža: Olaf Scholz – novo lice Njemačke u starom kaputu?

U Njemačkoj je Scholz trenutno nešto kao zvijezda aka influencer (nema tko ne priča o njemu), objektivan, miran i pragmatičan političar kojem se smiješi Merkeličina fotelja

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime