Društvo u kojem odrastamo nas određuje, barem onoliko koliko mu sami dopuštamo. Danas je možda najotrcanija fraza – budi autentičan. Što to zapravo znači i koliko je autentičnost zapravo egocentričan inat ustaljenim normama?
Autentičnost uglavnom donosi i oduševljenje i ogorčenje – posebno onih kojima ona narušava vlastitu komociju života po pravilima. U ljudskoj je prirodi biti dio grupe, tako da se svatko tko istupi protiv normi svog vremena, protiv očekivanja drugih zapravo može etiketirati kao autentičan. Jer, eto živi život po svom, bez da pristaje živjeti prema nametnutim pravilima. I tako je bilo od kad je vijeka i svijeta, autentičnost je u doba u kojem se događa uglavnom u očima svjedoka – bizarnost, nešto što se samo rijetki usude uprizoriti pred očima začuđene publike.
View this post on Instagram
Apsolutno kršenje društveno prihvatljivih konvencija
Lou Andreas Salomè je bila jedna od takvih, žena koja je postavljala svoje obrasce. Prkosna slobodoljubiva intelektualka koja je odbila Nietzschea, Rilkea, zarobila Freuda. Žena koja je bila ispred svog vremena i koja je dala sve od sebe da to i svijet oko nje vidi. Tko je bila zapravo Lou Andreas Salomé?
Možda najbolje o njoj govori jedna scena iz filma o njezinom životu, “Lou Andreas-Salomé (2016.): Sjeverna Italija, u proljeće 1882.”: dvojica filozofa veslaju po jezeru Orta, s njima u čamcu sjedi Lou Andreas Salomé. Visoka, vitka žena sa senzualnim ustima opisuje prisutnim muškarcima svoju viziju “ménage à trois” bez seksa: stan za troje, što je u njihovo vrijeme bilo apsolutno kršenje društveno prihvatljivih konvencija. No, njoj to ne smeta, upravo suprotno.
View this post on Instagram
“Da vidimo hoće li se većina takozvanih ‘nepremostivih barijera’ koje svijet povlači pokazati kao bezopasne crte kredom“, uzvikuje 21-godišnjakinja, skačući u vodu u crnoj haljini do poda i plivajući natrag – sama. Muškarci, Friedrich Nietzsche i njegov prijatelj Paul Rée, sustižu je na obali. Međutim, oni nikada neće osvojiti rusko-njemačku ljepoticu. Jer ona radi ono što ona želi. I niti najmanje ne planira ispunjavati očekivanja drugih.
Lou Andreas Salomè je bila jedna od znamenitijih pripadnica europskog intelektualnog društva s početka 20. stoljeća, no povijest je primarno pamti po muškarcima s kojima je bila bliska, a tek potom po djelima koje je stvarala. Pisala je o umjetnosti, religiji, Bogu, erosu, psihoanalizi i to na način koji je bio daleko ispred svog vremena. Salomè u svojim djelima (zahvaljujući pisanju je bila i financijski neovisna) propituje mogućnosti koje nudi život njezina vremena. Odabirući ono što je u njezino vrijeme djelovalo kao nemoguće, pokazuje da su granice često okovi naših umova – na čuđenje, a često i zgražanje ljudi koji su je okruživali.
Potpuno otključana težnja za slobodom
Ona je prva žena koja se bavila frojdovskom psihoanalizom i koja je uznemiravala i feministice i antifeministice. Lou Andreas Salomè je rođena u Rusiji, u Sankt Peterburgu 1861. godine. kao jedina kći u šesteročlanoj obitelji, odrasla je u blizini ruskog cara Romanova. Poput likova iz njezinih djela, razbijala je okove društvenih normi. Ignorirala je sve što joj nije odgovaralo i što je stajalo na putu njezinoj vlastitoj “potpuno otključanoj težnji za slobodom”.
Odbijala je nositi raskošne haljine i prisustvovati balovima. Budući da je bila u osobnom sukobu s Bogom, odbila je krizmu te je u konačnici napustila crkvu. U dobi od 16 godina, odbila je prvu bračnu ponudu 25 godina starijeg Henrika Gillota koji ju je podučavao teologiji, filozofiji te književnosti. Umjesto toga, preselila se je zajedno s majkom u Zürich 1880. godine te je tamo pohađala predavanja o teologiji, filozofiji i logici na jednom od rijetkih sveučilišta u Europi koje je ženama omogućilo studiranje u to vrijeme. Čisto kao ilustracija, u to vrijeme žene nisu imale pravo glasa, nisu mogle samostalno otvoriti bankovni račun, a karijerom su se smjele baviti samo uz pristanak supruga.
Ona je imala sebe i svoja sjećanja, kako je jednom opisala svoju najvažniju životnu stečevinu. Gdje god da bi se pojavila, pamet, senzualnost i nepristupačna priroda Lou Andreas Salomè izazivali su burne reakcije. ‘‘Tko zna sa kojih smo zvijezda pali, kako bismo se ovdje susreli”, rekao je Nietzsche pri njihovom prvom susretu u Rimu 1882. Salomè je dva puta odbila njegovu bračnu ponudu, kao i kasniju ponudu njegova prijatelja iz čamca s početka teksta, Paula Réea.
Mixer jednog imidža: Anna Sorokin aka Delvey – ruska prevara s njemačkim okusom
Brak bez ikakve fizičke ljubavi
Kako Nietscheu nije bilo do samo do duhovnog druženja, taj se je trojac u konačnici raspao. Salomé se kasnije preselila u Berlin s nesretno zaljubljenim Paulom Réeom. Činjenica da se Salomè nekoliko godina kasnije udala za Friedricha Carla Andreasa bio je za Nietscheovu mušku taštinu vjerojatno još bolniji udarac. Unatoč tome, navodno je njezin utjecaj na njegov život bio ključan za nastanak djela Tako je govorio Zaratustra.
No, i ta je udaja imala okus drame. Navodno je prosidba imala dimenziju iznude, jer joj je Friedrich Carl Andreas tom prilikom zabio je džepni nož u prsa. Salomé je pristala, no njezin je uvjet bio – brak bez ikakve fizičke ljubavi, dakle seksa. Zvuči filmski, kao uostalom i cijeli njezin život. Nevinost je zapravo izgubila s drugim muškarcem, dok je još bila u braku i to s 15 godina mlađim Reinerom Mariom Rilkeom (tako je barem napisala u knjizi Pregled života). I to su samo crtice iz njezinih odnosa s muškarcima.
Iako se priča o Salomè uglavnom priča iz muške optike žene koja je imala imidž nedostupne fatalne žene, ona je bila puno više od pukog pratitelja utjecajnih muškaraca, prerađivala je djela svojih kolega uz svjetlost svijeća, zauzimala je stavove o temama kao što su erotika i gubitak vjere, anticipirala je nalaze psihoanalize i pisala o rodnim razlikama. No, koliko god je Salomé žestoko odbacivala tradicionalnu ulogu žene, ona se nikada nije zauzela za ženska prava. U svom životu bila je suprotna očekivanjima drugih – živjela je život po svom. Lou Andreas Salomè to nije smetalo. “Svijet će se loše ponašati prema tebi, vjeruj mi! Ako želiš imati život: zgrabi ga”, poruka je koju nakon što je preboljela rak, govori na kraju filma. I to je to. Autentičnost – tako to izgleda u praksi.