Petak, 30 srpnja, 2021

Ljubavnik iz ormara: Dežurni smolonosac, po domaće pehist

Za nekoliko trenutaka srest ću englesku kraljicu Elizabetu II. Sigurno će mi se obratiti jer imam ispod lijevog oka krasnu modricu koju mi je jučer na košarci svojim laktom nacrtao Pučko. I što da odgovorim kraljici, ako me pita otkud mi modrica?

Ljubljana, 2008

Za nekoliko trenutaka srest ću englesku kraljicu Elizabetu II.

Sigurno će mi se obratiti jer imam ispod lijevog oka krasnu modricu koju mi je jučer na košarci svojim laktom nacrtao Pučko.

I što da odgovorim kraljici, ako me pita otkud mi modrica?

Istinu, da me Pučko nabio na lakat?

Ne. Prebanalno.

Da me udarila žena jer sam pri pripremanju stola postavio salvetu desno ispod noža, umjesto lijevo ispod vilice?

Dosadno.

Da sam se sâm namjerno udario da privučem pozornost engleske kraljice?

Nije loše.

Na dnu dvorane Hotela Union u Ljubljani otvorila su se vrata i kraljica je sa svojom pratnjom utišala glasno brbljanje koje je odjekivalo po dvorani.

Tišina se polako pretvarala u prigušeni šapat i pozvane je uhvatilo uznemireno očekivanje.

Takav trenutak čovjek doživi samo jednom u životu.

Onda su nas organizatori razdijelili u dva reda.

Elizabetu su usmjerili prema desnom redu gostiju, a ja sam naravno stajao u lijevom.

Znao sam, znao sam. To se može dogoditi samo meni.

To je moja kisela sudbina.

Stavili su me u pogrešan red.

Nas će pozdraviti njezin gospodin suprug, a sretnike četiri metra dalje kraljica.

Što kad bih se išuljao iz našeg reda i stao na kraj njihovog?

I u međuvremenu, dok sam gospodinu mužu, vojvodi Edinburškome, uopće se ne sjećam što mrmljao kao odgovor na pitanje o nastanku modrice ispod oka, stajala je gospođa Živa povijest, kraljica Elizabeta II, koja je osobno poznavala čitave knjige osobnosti o kojima sam učio u školi, samo četiri metra dalje i potom posve polako zauvijek prošla pokraj mene.

Čuo sam da se navodno smijala Titovim vicevima i sto posto bi se i mojem odgovoru na pitanje gdje sam zaradio tako lijepu modricu kad….

Nikad joj više neću prići tako blizu.

Nikad više.

Godina i godinama sam mogao moriti svoje potomke, suradnike i prijatelje znamenitom pričom o ćaskanju s engleskom kraljicom.

I priči bih mogao uvijek nešto dodati. Recimo, kako joj je pobjegao smiješak kad je ugledala tamnoljubičasto remek djelo nespretnoga Pučka na mome licu ili kako me naizgled usput pitala tko je ostavio grablje da leže u vrtu.

U raznim prigodama mogao sam u trenutku mijenjati priču pikantnim detaljima. A ovako… ništa.

Ništa. Pogrešan red.

Pehist, naime.


Zoran Predin, slovenski rock glazbenik, kantautor i pisac kojeg, zbog provokativnosti i crnohumornih tekstova, vole i stari i mladi. Tijekom 80-ih godina bio je vođa kultnog indie rock sastava Lačni Franz. Kroz godine iznimno plodne karijere objavio je 41 autorskih albuma, 3 zbirke poezije, zbirku anegdota “Druga žena u haremu”, knjigu kratkih priča “Dno nema dna”. Pred izlaskom (Veljača 2021) je roman “Mongolske pjege”. Sklada glazbu za filmove i kazalište, a iskušao se u raznim glazbenim stilovima, od rocka do gypsy swinga i jazza.
 

 

Pročitajte još...

Ljubavnik iz ormara: Uplakana buha

Konobarice koje su uvijek iznova simpatično odigrale iznenađenje kad bih ih nasmijani gosti upozorili na brašno na guzama, kod ponovne narudžbe nove butelje vina ponekad su i iznimno dopustile da im najoduševljeniji stričeki mogu pomoći očistiti otisak

Mixer jednog imidža: Mučitelj ili učitelj ili whatabout#trump

Je li upravo Donald Trump u maniri "car je gol" u potencijalnom filmu "Moji biznisi, moj show" ukazao na sva bespuća današnje politike kao spektakla. I da onaj tko dobro procijeni publiku i ne odustane ni sekundu od svog stila - na kraju završi kao najprodavaniji proizvod?

Pop Cooltura: Nije umro Sean Connery, umire jedno bitno drugačije vrijeme

Tuga se i sjeta uvuče ne stoga što umiru ljudi, ne umiru samo naši pop kult heroji, njihovi tragovi nadživljavaju njihovu biologiju. Ono što je daleko tužnije je da s njima umire sjećanje na jedno daleko humanije, toplije, nježnije, ljudskije vrijeme

Svašta ni o čemu: …Inače?

Kako on to misli –inače?! Pa upravo sam mu rekao sve što je inače, od toga kako sam, što radim i kako moji. Kako može biti inačije od toga? Rekao sam mu dovoljno toga da sam se čak uspio sjetiti i imena dotičnog poznanika dok smo razgovarali, a to je za mene značajno vremena

Povezano

Zoran Predin: Priča o Lačnom Franzu (5) – Kralj selotejpa

Nitko nije svirao kao mi i danas se naša glazba unutar novovalnog žanra još uvijek izdvaja, još je uvijek drukčija. Nismo imali imitatora, ni jedan bend nije svirao ni jedan naš štiklec. Nije, jer bi morao na glavu postaviti svoje glazbeno znanje. Svjesno smo kršili sve zapovijedi

Priča o Lačnom Franzu (4) – 40 tisuća albuma

Lidija je moj najveći hit i zametak turbo-folka u Sloveniji. Našeg gitarista Rimelea je sve to izuzetno odbijalo. To nije bio njegov artistički milje

Priča o Lačnom Franzu (3) – Psihoneurosis nuclearis

Poslali su me u Zagreb, u kasarnu Maršal Tito, očito namjerno na kurs za desetara i to u protuteroristički vod. Imao sam više „uzbuna" nego što sam proživio dana u sivozelenom. Dva ili tri mjeseca je išlo tako, a onda sam odlučio da je dosta, da poznajem osnovne elemente ratovanja i na božićni dan pobjegao iz kasarne

Priča o Lačnom Franzu (2) – Crna kožna jakna

Odmah poslije koncerta krenuo sam u lov na kožnu jaknu jer nema rockera bez kožne jakne... Ta je jakna postala moja druga koža. Imam je i danas, postala je moja relikvija. Nosio sam je na svim koncertima

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime