Nedjelja, 22 rujna, 2024

INTERVJU: Danilo Šerbedžija: ‘Dražen je bio i ostao najveći!’

Dražen je bio nevjerojatan radnik nije vjerovao u talent. Samo rad, rad i rad, ističe redatelj filma 'Dražen' Danilo Šerbedžija

Razgovor s povodom privođenja redatelja najočekivanijeg hrvatskog igranog filma u
novom tisućljeću tempirali smo uz obljetnicu i izlazak trailera istog. Danilo Šerbedžija
približio je svoju ljubav prema Draženu.



Premijera biopica o Draženu Petroviću tempira se na njegov 60. rođendan 22.
listopada ili oko tog datuma tekuće godine?

Točno, želja nam je premijeru imati na Draženov 60. rođendan i radimo sve da u tome uspijemo. Također želimo da premijera bude u Šibeniku, gradu gdje je cijela ova priča i počela.

‘Dražen’ je najočekivaniji igrani film domaće kinematografije i potencijalno najveći blockbuster od vremena Brešanovih kino stotina tisuća gledatelja. Koliki je to uopće pritisak na autora/redatelja?

Najveći pritisak meni je odgovornost prema Draženovoj obitelji i svima onima kojima je on bio dio života, dio odrastanja. Učiniti ćemo sve da što više ljudi vidi film. Znam da situacija i gledanost HR filma nije bajna. Nadamo se da ćemo vratiti publiku u kina iako iskreno, kina više nisu što su nekad bila.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Drazen Petrovic Legacy (@drazenpetrovic_3)

Ne možemo predvidjeti brojke

Hoće li Bjelin ‘Toma’ bit komercijalno ugrožen? Jer mimo njega još samo biopicovi o Miši Kovaču i Đoniju Štuliću te za 30-ak godina o Luki Modriću imaju taj blockbusterski kapacitet?

Ne znam hoće li biti ugrožen. Ne znam niti koliko je imao gledatelja.  Ne možeš predvidjeti brojke, možeš samo dati sve od sebe. Ljudi ne shvaćaju da mi u HR radimo mala čuda s obzirom koliko novaca dobijemo za snimanje i koliko se uopće godišnje snimi filmova. Što se biopica tiče, mislim da imamo puno više interesantnih životnih priča. Ja bi jako volio vidjeti film o Marijanu Benešu, Vesni Parun, Nadi Dimić, Mati Parlovu, Bernardu Vukasu, Ivanu Goranu Kovačiću (doduše postoji TV film), Dr. Đuri Vranešiću…ima jako puno fascinantnih životnih priča koje bi bile filmične.

Radili ste prvenstveno crowd pleaser film, ne festivalsku art dramu. Koja su
očekivanja autorski i komercijalno?
Pokušavam ne imati očekivanja, samo dati sve od sebe. Ostalo je na drugima.

Još kad smo pričali u raznim fazama nastanka filma, bio si mi rekao kako si se
redateljski pripremao gledajući dobre basket filmove – kojih, realno gledajući i nema previše, baš kao ni sportskih. Ali što je osim ‘Hustle’, ‘White Men Can’t Jump’, ‘Basketball Diaries’, ‘He Got Game’. Dokumentarci poput ‘Last Dance’? Ili? Jer ‘Space Jam’ i ‘Teen Wolf’ nisu mogli biti.

Ima tu još filmova. Spomenuo bi Glory Road i Coach Carter.

Također si kao jednu od briga spominjao CGI dijelove filma. Tko je to rješavao i
koliko ga koristite u filmu?

Za CGI je zadužena ekipa iz naše domaće produkcijske kuće Poster koji su odlični u tom poslu. Ima dosta specijalnih efekata jer se radi o periodu prije dosta godina, košarka je bila drugačija, dvorane, publika, teren… sve to treba rekreirati.

A dio oko glumaca? Prije pronalaska Domagoja Nižića rekao si mi bio, parafraziram, da bi radije birao košarkaša kojeg bi naučio glumiti nego glumca naučio košarci ne bi li se autentika zadržala. Role model je bio iznimno izazovan.Koliko ste uspjeli skidati mikromimike i karakterističan hod, finte, jezik i ine prepoznatljive dijelove po kojima će dobar dio generacijske publike suditi?

Da, to je bio izazov. Imali smo sreću da smo naišli na mladog glumca i sportaša koji fizički i podsjeća na Dražena. Iskreno, niti profesionalni košarkaš ne bi mogao skinuti Draženove pokrete koji su bili specifični. Današnji košarkaši se kreću drugačije, igraju drugačije. Važno je da Domagoj ima u sebi sportske pokrete, ipak se profesionalno bavio odbojkom, a i zna igrati košarku. Trenirao je mjesecima s privatnim trenerom i išao na treninge kluba iz Ljubuškog, odakle su njegovi.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Domagoj Nižić (@ni_doms)

Odlični glumci

Ostali casting kakva je bila podjela po važnosti rola u Draženovu životu? Mimo
Zrinke Cvitešić kao majke Biserke, grlene navijačice…

Ne bi rekao po važnosti jer svaka je rola važna. Imamo sreću da smo radili s predivnim Draganom Mićanovićem koji je odglumio Draženovog oca. Tu je i genijalna Romina Tonković u ulozi Draženove djevojke, pa Pavle Matuško, glumac i profesionalni košarkaš koji je glumio Acu. Naravno, ne smijem zaboraviti i naše genijalne dječake Tonka i Lovru koji su glumili mladog Dražena i Acu. Ima tu još odličnih glumaca kojima sam jako zahvalan na svemu.

Obzirom da je tebi silno važna, koji je i kakav udio koje glazbe u filmu – i kao score i soundtračno?

Naravno dio glazbe je autentičan iz onog vremena a ostalo je komponirao Hrvoje Prskalo. Biti će tu još i iznenađenja o kojem još ne mogu govoriti.

Jeste li koristili i interpolirali i autentične dokumentarne snimke iz arhiva naših TV-a i NBA i European Basket Union?

Jesmo. Naravno. Mislim da je to izuzetno bitno jer današnja košarka izgleda veoma različito od tadašnje. Mlađi gledatelji to ne razuiju pa je i taj pristup način da dočaramo što bolje prošlo vrijeme.

Tko su bili, mimo medija, obitelji, suigrača ,glavni izvori informacija kao prilog portretu ličnosti?

Uz obitelj i medije tu su veoma nam korisni bili Draženovi prijatelji i suradnici s kojima
smo razgovarali.

Mimo mitologije i značaja imena i prezimena iz predinternetskih vremena kada su i mitovi i legende imali čini se veću oldschoolersku vrijednost, koliko ti se istraživanjima kroz razgovore s bratom Acom, obitelji, suigračima i šire, promijenila navijačka i fanatična percepcija na Dražena?

Moram priznati jako malo. Prije bi rekao da su potvrdili ono sve što smo nagađali i znali. Npr. te famozne priče o Draženovom treniranju svako jutro u dvorani, odlasku na individualne kondicijske treninge… to se sve pokazalo istinito. Bio je nevjerojatan radnik koji nije vjerovao u talent. Samo rad, rad i rad. Njegovi suigrači iz NBA su se čudili kad bi on, kao zvijezda momčadi, odlazio svako jutro na svoje osobne šuterske treninge.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Domagoj Nižić (@ni_doms)

Bio je zaista jedinstven

Koje su tebi top 5 Draženovih najdražih highlighta i anegdota vezanih za lik i djelo
mimo fascinantne upornosti i etike, poput onih kad burazu Aci ne pušta kad su bili na suprotnim klupskim stranama Real – Cibona, ili kad jedini realno vjeruje da repka može kontra jedinog stvarnog Dream Teama?

Meni je divna priča kad je Dražen, kao mladi igrač Šibenke, nije pustio Acu u njihovu sobu kad je Aco kao igrač Cibone došao kući u Šibenik i na plakatu koji je bio na vratima napisao: nema bodova! Zatim priča koju je i sam Jordan potvrdio o trash talku za vrijeme njihove međusobne utakmice u NBA. Ima tu još anegdota poput aktiviranja protupožarnog aparata u hotelu, odlazak na poslijednju utakmicu u Poljsku, iako je bila nebitna i bio je ozlijeđen, bježanja na Jadriju kada god bi stigao i haklanja sa svojim Šibenskim prijateljima…bio je zaista jedinstven. 

Možeš li molim te ukratko rekapitulirati uopće sve faze nastanka filma od pretprodukcije, scenarija, izbora tebe kao redatelja – kako se pokreće, producira i
realizira takav film i koliki je to zahvat – produkcijski i financijski? Finalni budžeti filma na USA i globalnim marketu nisu tajna. U ‘Dražena’ su uključeni gotovo i nominalno svi – od HAVC-a, HTV-a, privatnih jakih ljubitelja košarke poput Tedeschija. Koliki je input a koliki proračun zarade takvog filma, konačno komercijalno kurentnog našeg filmskog paketića svijetu?

Za brojke moraš pitati producente, ja sam s brojkama jako loš. Znam da smo se bacili na glavu jer ovaj film realno zaslužuje veći budget ali nismo više mogli niti smjeli čekati.  Produenti Ljubo i Ivor pristupili su mi sa scenarijem i pitali da li bi htio režirati film o Draženu. Nakon što sam pročitao scenarij pristao sam. Bilo mi je važno da to nije samo još jedan sportski film koji gledamo nedjeljom popodne iza ručka na televiziji. Bilo bi puno lakše za nas da nismo išli snimati i u USA jer nitko tko se ne bavi filmom ne može niti zamisliti koliko jedan dan snimanja u Americi košta. Međutim snimanje u Americi je za nas bio imperativ. Bez tih nekoliko dana snimanja ne bi bilo filma. Ameriku ne možeš lažirati. tamo je sve drugačije, od zgrada do utičnice za struju.

S obzirom na njegov značaj na globalnoj basket mapi, distributivni doseg filma preskače bitno nacionalne i regionalne okvire. Hoće li i u kojem obimu film imati
svjetsku distribuciju?

Imat će sigurno, ali to je zaista pitanje za producente filma.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Drazen Petrovic Legacy (@drazenpetrovic_3)

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime