Subota, 19 listopada, 2024

Kritika filma: Indiana Jones i zov sudbine: Nema više razloga, a ni vremena za Dr. Indyja

I naprosto, ljudi koji su mladi obožavali Indyjeve avanture ili više nisu mladi ili su prebacili kanal na nešto bitnije drugačije, a nostalgiju ne mogu čuvati za 80 godišnjeg vitalnog starca koji još uvijek udarcima laktovima uspijeva razbiti dvometarske njemačke gorostase i trokrilne ormare

Na žalost, sve prognoze, pretpremijerne i postpremijerne reakcije su točne. Nema više ni potrebe a ni vremena za novim avanturama mitskog istraživača i arheologa – Dr. Indyja. Premda nije ni izbliza sve toliko strašno koliko se pokušalo plasirati narativa u recepciji poslije festivalske projekcije na ovogodišnjem Cannes Film Festivalu.



U predugačkom dvoipolsatnom petom dijelu nastavlja se trend razvodnjavanja kulta začet prethodnikom Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje koje je unatoč Spielbergovom potpisu značajno snizilo onu gotovo bezgrešno zabavnu trilogiju. Ali čini se da je ovim zatvoreno poglavlje s Harrisonom Fordom kao nositeljem jednog od klasičnih avanturističkih junaka osamdesetih. Čija je pojava i ime uz Brucea Willisa, razmrdavala koncept podjele tržišta između Stalloneovih boksanja i Scharzeneggerovih bombanja.

Nije ispunio očekivanja

Prema dosadašnjem box officeu od cca 250 do 300 milijuna dolara uloženih u produkciju zasad je vratio po rezultatima kino blagajna tek polovicu svote. Ima i razlog zašto.

Novom Indyju ne nedostaje akcije. Dapače, prepun je. Ali akcije koja se doimala zastarjelo i više nego svrhom sebi samoj a ne dramski opravdanoj potjeri za preživljavanje glavnih karaktera. Uz CGI intervencije i korištenje starih snimaka, pomlađivanje je omogućilo uvodne sekvence filma i jurnjave s nacistima po vlaku u borbi za Arhimedovu tajnu skakanja vremenom i otvaranja neslućenih dimenzija prostora i vremena pomoću Antikitera meganizma. I prema svim produkcijskim zakonitostima i tempiranjima novog stoljeća, film počinje, puni se, konceptualno traje i završava s akcijom.

Svi naoko bitni elementi uspješne franšize su tu

Između jurnjava i potjera pune pucnjava i pokušaja duhovitih replika koje kompiliraju jurcanja kroz tunele, željezničke pruge, uske ulice, susrete s gmazovima (kukci i jegulje, nisu zmije u ovom dijelu) podvodno i nadvodno, preskakanja vremenskih barijera kroz rupe u vremenu i završavanja prelijećući avionima za rimskih ratova, Indy ovaj puta uz pratilju, svoje kumče, jurca pred nacistima u potrazi za spomenutim povijesnim artefaktom koji uz matematičko dešifriranje krije tajnu vremena.

Koloplet likova, poznata problematika nadmudrivanja s nacistima još od “Raidersa” i prvog dijela, svi naoko bitni elementi uspješne franšize su tu, međutim kolektivni uzdah publike i urlik oduševljenja izostaje. Zašto je tome tako najviše razloga treba potražiti u proračunatosti i činjenici da je film pisan bez dosluha s potrebama vremena. Plasiralo se sve akcijske postulate koji su funkcionirali osamdesetih, međutim u četrdesetak godina, guess what, publika se bitno izmijenila. I naprosto, ljudi koji su mladi obožavali Indyjeve avanture ili više nisu mladi ili su prebacili kanal na nešto bitnije drugačije, a nostalgiju ne mogu čuvati za 80 godišnjeg vitalnog starca koji još uvijek udarcima laktovima uspijeva razbiti dvometarske njemačke gorostase i trokrilne ormare. Nešto što se dogodilo Hudson Hawkeu, relativno zabavnom Bruce Willisovom flopu 80.-ih sad je postalo prokletstvom posljednja dva Indyja.

Netko se preračunao. Dostavljajući film programiran po svim pravilima ispalo je da je u ovom slučaju pravila trebalo prije kršiti nego ih se slijepo i vjerno držati. Starim die hard fanovima film će biti sasvim dovoljan, a nove neće uspjeti osvojiti i brojit će ga se kao jedan od značajnih komercijalnih failova ljeta.

7/10

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime