Matt Damon je jedan od nominiranih za najbolju mušku glavnu ulogu za rolu u filmu “Air”, dočim će Viola Davis istu titulu ponijeti za sporednu žensku ulogu. Projekcije budućnosti i dodjele nagrada američke Akademije 2024. ne idu u redove žestokog prekognicionizma, samo činjenice da je novo Affleck/Damon djelo, prvo nakon “Good Will Huntinga” ulovilo onaj sveamerički romansirani feelgood vibe kakav glasači obožavaju. Onaj u kojem su ljudi iz drugih vremena, vođeni suludim hintom i strašću za svojim poslom, pomicali planine manjih obima, pa makar se radilo o presedanima u području dizajniranja tenisica za buduću all star NBA legendu.
Bez spoilanja, jasno vam je u kojem smjeru se kreće biografska sportska drama bildana oko “životnog djela” sportskog agenta Sonnya Vaccara koji uspijeva Nike tenisicu progurati na noge Michaela Jordana uz dominantne Adidas i Converse.
O čemu se radi u filmu?
Jedan od boljih filmova dosadašnjeg kino repertoara godine je iznimno zabavna oda segmentu osamdesetih. Onom brandovskom podcrtavanju temelja tržišne utakmice kad je postavljen presedan, potencijalno poguban za korporacijski mindset, koji je dozvolio iznimku od pravila da prvo dolaze ljudi, a onda lovetina. Premda istovremeno romantizirana i amerikanizirana pripovijest o dobu jedne tenisice, svemu u sjeni iste i mitologiji najvećeg košarkaša svih vremena, ikone Michaela Jordana (kakav vas LeBron spopao, op.a.), križaljka igrica ljudi s misijom sadrži alpacinovski motivacijski govor iz “Mirisa žene”, Sonnyja Jordanovim roditeljima o kojem će se pričati kao jednom od onih Mr. Keating “Oh captain my captain” trenutaka.
Prošaran odličnim soundtrackom sredine osamdesetih, “Air” je poseban i po odličnoj redateljskoj odluci ni u jednom trenu ne pokazati Michaela Jordana en face ili profilno mimo svojih roditelja. Uz dozvolu za eksploataciju njegova lika i djela, Affleck i Damon su odlučili radije ne tražiti lica najlik Najvećem. Karizma ne bi izdržala.
Ništa ne priječi u uživanju
Iz pera scenarista Aleya Converyja izveden je gotovo teatralni predložak čijem talkative konceptu povremeno zasmeta tek perika Bena Afflecka u ulozi Nike CEO-a Philipa Nighta. Na šarmantan način kao što se (ne) sjećate “Moneyballa” Bennetta Millera s Bradom Pittom ili “Jerryja Maguirea” Camerona Crowea s Tomom Cruiseom, ova će sportska priča iz sjene biti jedan od feelgood slatkiša godine. Jer vas uzima i šarmira i patetizira na spielbergovski način tijekom kojeg sve u dvokorak znate unaprijed kako će se odvijati, ali vas to ne priječi uživanju, dapače.
“Air” nije remek djelo, ali je fina i pitka sposobnost pričanja ljudske priče poslije koje nije sramota zasuziti. Jer budete sretnim kako ste razumjeli svjedočenje vremenu, mitu, legendi njegova basketball veličanstva koje je preraslo sport ušetavši u povijest, mijenjajući pritom i korporacijske tričke s higher causom i daleko većom svrhom od dotadašnjih podjela profita.
8/10