Sva koncentracija i količina scenarističke bezidejnosti i krize minimuma inteligentnih priča sazdana je u ovoj filmskoj menopauzi između dva Mega. Avanturističkih eksploatacijskih hi budžet bedastoća za ljetnu i morsku kino publiku željnu no brainera s morskim psima. Imati puno love, sjajan marketing i Jasona Stathama kao prodavačke alate dovoljno je i za priču bez priče. Ali potreba publike da bude strašena nemanima iz dubina još od remek djela prvih Spielbergovih “Ralja” u očima produkcije postojana je kao i potreba za priglupim hororima.
U tom kontekstu avantura obitelji člana i zaposlenika jedne naftne kompanije na oil platformi provučena kroz moralku o očuvanju okoliša napisana od strane Boise Esquerra doima se razumljivo neprobavljivom soap dramicom i nepodnošljivom moralkom koja ubraja elemente maltene voodoo predimenzioniranog morskog psa i borbe čovjeka za svoju obitelj koja slučajno, ali njegovom krivnjom završi na “opsjednutoj” platformi.
Količina grupno grozne glume odgovara količini stereotipa izvedenih na “Krv nije voda 3” način. Specijalni efekti su jedva prolaz da se ne zamaramo na ljetnim praznicima, a scenarij se spotiče o kompilaciju nonsensa. Glavni lik pogine na kraju u ustima morskog psa, ali spasi obitelj. To je sve što niste trebali o ovom eksploatacijskom trashu znati.
2/10