Ponedjeljak, 14 listopada, 2024

Kritika filma by Anđelo Jurkas: Alien: Romulus

'Alien: Romulus' nije ozbiljan film već stilska vježba rekapituliranja za publiku kojoj nedostaje space monster strave jednako kao i filmskog znanja

Nakon očajnog antiklimatičnog prednika ‘Covenanta’ i ‘Prometheusa’ Ridleya Scotta koji je unatoč castanju Charlize Theron uspio postati najdosadnijim filmom Alien franšize bez ikakvog razloga postojanja osim papirnih bedastoća name droppinga wow ljudi koji su na njemu radili, ‘Romulus’ ima bar naznake svježe krvi zbog relativno novog redatelja, horor darlinga Fede Alvareza (posljednji Evil Dead). 
 
No i to postaje upitno kad uz mračnu space lab atmosferu izolacije u svemiru, postavljenu kao kariku koja nedostaje između prvog i drugog dijela Ridleya Scotta i Jamesa Camerona u kojoj Sgt. Ripley (Sigourney Weaver) spašava posadu svemirskog broda pred najezdom ksenomorfa – siktećih bića iz svemira nastalih plodom ljubavi pauka, hobotnica i preljuba sa sipama, čija je jedina svrha izrasti astronautima i space posadi iz trbuha, zalijepiti im se za face slineći i siktajući poput variranja kombinacija mačaka i zvečarki, ta dobijete tek kolekciju rekapituliranih scena snimljenih ili za brainwashed die hard fanove serijala ili za ljude kojima je ovo prvi susret s alien franšizom pa im u nedostatku znanja iz povijesti ovo može predstavljati izazov. 

Novi glumci, ali reciklirani scenarij

I one kojima su dovoljni novi glumci u doslovno recikliranim motivima i scenama ranijih filmova, poretkom kojim se ekipa svemirske stanice u problemu izolacije i kvara na brodu bore protiv najezde izleglih ličinki. Ni pedlja od originalnih motiva. Čovjek gledatelj bi se zamislio, poželio bar mikro napredovanje u smjeru nekih sitnih pomaka i pokušaja nalaženja razloga za osvježavanje franšize mimo castanja novih glumaca. 
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Alien: Romulus (@alienanthology)

S tim da se kao dobra strana ‘Romulusa’ može progledati bar kroz održavanje darkerski prijeteće atmosfere i jeze prestravljenih ljudi cimanih da posluže kao mamac razularenim alienima u nedostatku više smisla i svrhe postojanja iza ‘feed me’ momenta, te se time logički nameće i dokida u svijetu jasne eksploatacijske svrhe multipliciranja nastavaka. I shvatiti da je Alvarez skloniji permutacijama spajanja aliena i predatora nego smislenom građenju ozbiljnih dramskih filmova. 



‘Alien: Romulus’ nije ozbiljan film već stilska vježba rekapituliranja za publiku kojoj nedostaje space monster strave jednako kao i filmskog znanja. Tkogod je vidio prvi, drugi dio kao klasike, pa čak i Fincherov treći i Jean Pierre Jeuneutov ‘Uskrsnuće’, nema apsolutno nikakve potrebe za nova dva sata ponavljanja motiva.  
 
 

Ocjena: 6/10

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime