Od trijumfa Rockyja ste svakim novim eksploatatorskim nastavkom znali što očekujete. Dva do tri boks meča, a između toga rasplitanje dramaturgije u smjeru požrtvovnosti marginalca koji će pobjeđivati životne nedaće svojim iskustvom. Kad su šest do sedam dijelova najavljenog nastavka izlizali više ponavljanje koncepta Stallone je domišljato prebacio lopticu na Creeda. Točnije sina mu. Svog prvog najvećeg rivala. I onda pod drugim naslovom počeo nizati slične motivske dramske momente.
Već treći nastavak Creeda s Michaelom B. Jordanom u redateljskoj i naslovnoj ulozi ponavlja recepturu zadovoljavanja specijalizirano profilirane publike ispunjavajući očekivanja u velikom luku. Problem filmova ovog tipa je redanje klišeja kojima je za ponoviti formulu patentiranu u prvom Rockyju. Treći je Creed zbog producentskih svinjarija eliminirao Stallonea sudjelovanja ali kako je treća priča kompletno blackpantherizirana i prevedena na crnačku zajednicu neke veće potrebe za repriziranjem starog mumljavca.
Ako niste vidjeli niti jedan film, ovaj bi vam se mogao svidjeti
Autopiloti toliko zaglušuju priču unatoč činjenici da glumci nisu loši, dapače isklesani su, funkcionalni, relativno uvjerljivi, scene borbe su dinamično montirane, a najveći dobitak je režijski pristup i rješenja Michaela B Jordana su dašak svježine i razbijanje ubitačne monotonije i stereotipa obračunavanja Creeda Jr.-a s tamnim mrljama prošlosti. Za ljubitelje boksačkih filmova koji nikad prije nisu vidjeli niti jedan Creed 3 bi imao šanse. Svi drugi imaju stotinjak minuta zijevanja i dvadesetak relativno interesantnih scena.
6/10