Bazirano na istinitim događajima sabranim u knjigu “The Good Nurse: A True Story of Medicine, Madness and Murder” američkog novelista Charlesa Graebera iz 2013., danski redatelj Tobias Lindholm potpomognut fantastičnim glavnim rolama Jessice Chastain i Eddieja Redmaynea, ispričao je potencijalno najstrašniji horor godine, bez ikakve primisli horora kao filmskog žanra.
True crime priča bazira se na slučaju tihog serijskog ubojice, Amerikanca Charlieja Cullena optuženog za ubojstvo 29 osoba, a sumnjičenog za više od 400 smrti tijekom njegova radnog staža po bolnicama New Jerseya sredinom devedesetih.
Na nekoliko razina priča je zastrašujuća.
“Zato što me niste spiječili”
Prvenstveno kroz portret glavnog antagonista čije prisustvo ledi krv u žilama jer na kraju filma motiv njegovim djelima nije nađen. “Zato što me niste spriječili” je parafraza njegova djelovanja kojim je pacijentima u bolnicama za koje je bio odgovoran ubrizgavao nemjerljive doze inzulina i drugih tekućina miješanih u infuzije te ih tim putem ubijao. Takve tempirane bombe iz susjedstva lako je iskopati u svakoj provinciji ili urbanim sredinama svijeta, dočim se sintagma the evil that man podvodi samo pod statistiku. Na drugoj razini je svjedočenje nemara sistema te medicinskog upravnog aparata prema potencijalnim smrtima i vlastitoj odgovornosti zataškavanja zločina, a treće je činjenica nemoć detektivske “sile” prilikom pokušaja dokazivanja zločina.
Iako film pati od mjestimičnih dramskih neuvjerljivosti te nedovoljnih razrađenosti paralelnih putova utvrđenja zločina, zažmirite li sjeckanje po svakom segmentu, ostaje potencijalno najstrašniji film godine. Onaj čija pritajena jeza ledi krv u žilama kad ne nužno u sustavu medicinske skrbi počnete promatrati potencijalne Cullene vaših malih sokaka, nebodera i ulica. Na sličan način kako se potretiralo Hitchovog Normana Batesa ili Carpenterovog Michaela Myersa kao facts and fiction likove, Redmayneovo čitanje Cullen je gotovo dokumentarno “romantiziran” lik čija je dijabolika i podvojenost zastrašujuća po odjavnoj špici daleko više nego samoj izvedbi.
Odlične glumačke izvedbe
Podsjetit će pomalo i na Edward Nortonov karakter iz “Primal Fear” trilera o ubojici s dva lica. Bez izvrsnih glumačkih izvedbi spomenutih nositelja, film bi bio daleko zamornije iskustvo spremno za nedjeljna televizijska netfliksovska podneva, no u ovako dotjeranom i produkcijski ušminkanom ruhu, gledate jedan od trilera godine čija je strava subliminalna i tako takva daleko efektnija i strašnija od jump scareova i hektolitara prolivene krvi bez ikakvog opravdanja.
“Good Nurse“ je film za uspomenu i dugo sjećanje samo izmiče originalnoj zamisli tog termina.
7/10
Naslovna fotografija: JoJo Whilden / Netflix