Spojite li katastrofične kreativne rezultate nedavnog ‘Antmana’ ‘Morbiusa’ i recentnijih ‘Marvelsa‘, a u namjeri pokušate dozvati ‘Deadpoola’ za žensku publiku s potpunim izostankom humora – dobivate najnoviji Marvelov podbačaj u potrazi za produkcijom sve više i više eksploatiranih superjunaka iz svog bogatog portfolija. Zapravo je filmofilski zanimljivo promatrati kako se producentski dopušta pustiti takav film u premijerni život i proučavati koliko se marketingom i PR-om mogu zakrpati sadržajne rupe samog filma.
Kao što im pandani DC Comics imaju jednog ‘Green Lanterna’ u kojem je Ryan Reynolds preživio katastrofičnost filma, tako ‘Madame Web’ ima svoju svijetlu točku samo u praćenju glavne role Dakote Johnson koja iz ničega treba zavaljati nešto bar gledljivo.
Film je traljav u svim autorskim segmentima
Ono što je trebao biti superherojski feministički ep, ispala je superfantastična bedastoća u kojoj se Cassandra Webb, bolničarka na Manhattanu, suočava nakon NDE iskustva flashbackovima sa svojom prošlošću, ne bi li spasila tri mlade djevojke koje progoni zli Ezekiel, lik koji je s njenom majkom istraživao paukove po peruanskim prašumama svojedobno. Kompilacija logičkih i scenarističko dramaturških nonsensa teško shvatljivim i probavljivim iole nezahtjevnoj publici navikloj na bombardiranje i izlaganje svakojakim nonsensima.
Također je zanimljivo promatrati prekrasnu Dakotu Johnson kako na svojim plećima nosi još jedan kreativni flop nakon kritičarski izmasakrirane trilogije na bazi 50 nijansi sive. Kći Dona Johnsona i Melanie Griffith s razlogom je plijenila pažnju svojom haljinom na premijeri više nego se pričalo o filmu.
Simpatična Dakota Johnson
Ima nešto silno toplo u tim okama i pogledu te svojevrsnoj nonšalanciji pri tumaču uloge. Bez obzira radila u indie filmovima i malim offbeat djelima (How to be Single, 5 Year Engagement, Lost Daughter, Bad Times At El Royal, …) ili kad u ovom superhero akciću Madame Web lupa kontru Spidermanu.
Film je traljav u svim autorskim segmentima. Scenarij je kompilacija stereotipnih klišeja, dijalog lista su fraze koje ne spajaju ni natruhe smisla ni logike pri pokušajima dramatičnosti, režijski se šlepa između dvojbenih CGI momenata i live akcije, jedino što preostaje je koncentracija na osnovi simpatije prema Dakoti Johnson i popustljivosti da u njenoj interpretaciji vidite zabavu ili podnošljivost. Ostalo, uz znatne pokušaje popuštanja – ne postoji.
Ocjena: 3/10
Naslovna fotografija: Screenshot Youtube