Vječna dilema i prijepor između ljubitelja filma kao umjetnosti ili zabave – koji su to kriteriji po kojima bi nešto trebalo biti smiješno i dobro? Po broju gledatelja? Po kritikama filmskih kritičara? Po medijskoj prisutnosti? Po osvojenim festivalskim nagradama? Po kuloarima šuškanja struke?
I što je to arhetip hrvatskog humora? Večernja škola? Nad lipom 35? Jel me netko tražio? Stevo Cvikić standardi prepisivanja viceva iz križaljki i jugo biltena osamdesetih? Ili nešto modernije i bliže pokušajima u “Bitangama i princezama”, “Zakonu” ili drugim viđenim, urbanijim verzijama kopiranja ili prilagođavanja zapadnjačkih modela uspješnih sitcoma?
Narodski humor
U nedostatku kvalitetnih scenarija ili identiteta i ideje što bi hrvatski humor trebao biti, dio kreatora hrvatskim humorom smatraju ljude koji govore karikirani zagorski Davor Dretar Drele “ahaha rekao sam gujda s naglaskom na u i gemišt s naglaskom na game over” style. Ili pak sjede na wc školjci u poljskom zahodu prde, podriguju i prepričavaju nizove skečeva koji izgledaju kao video vicevi iz produkcije za video serijale odrađivane za web portal 24 sata. Ljubomir i Jan Kerekeš, otac i sin, glumci i voditelji varaždinskog Kerekesh Teatra, pučke kazališno filmske družine, nemaju te dvojbe.
Oni rade ono što smatraju da je narodski i populistički i zahodski humor. Tu su da ponude ono što je narodu dobro i zabavno. Jer, ljudima je dosta ozbiljnih tema i treba im nešto za razbibrigu i razonodu. Pritom će, naravno, autorski i konceptualno krajnje karikirano, ali zabavno zamotati glupost, priprostost domaćeg čovjeka i narugati se sebi i svima na način kako bi to radili Žarko Potočnjak i ini likovi iz Cvikićevih “humorističkih” umo(bol)otvorina.
Znatna i brojčana publika
Tako su nakon debitantske populističke komedije “Ufuraj se i pukni”, u “Marginalcima” ponudili sličan koncept smijeha u kojem su smiješni karikirani stanovnici malog mjesta Črevo, koje nije ni desno ni lijevo, evo već osjećate humor, a navodnike na riječ smiješno stavljate po vlastitom nahođenju. Jer tu se našla galerija likova poput cigana koji nisu Cigani, nekog tko se zove Ivek, Dragec i Đurđa i nekog tko želi vladati mjesnom zajednicom i oni su pretpostavka za urnebes.
Jer u mjestu u kojem je kako sami predstavljaju Bog rekao laku noć dolazi Naša najnovija hrvatska televizija i mještani spremaju narodnu zabavu uz narodnu glazbu i akciju “Zbogom oružje” i WC školjku. I zapravo su kroz te parodične i karikatura likove autori provukli jetku kritiku i zrcaljenje zatečenog sistema u RH AD 2022.
View this post on Instagram
O glumi, scenariju, režiji i drugim autorskim kategorijama teško je ići van konteksta karikiranja. Iz perspektive gledatelja odgajanih na spomenutom lošem TV humoru i sapunicama kojima je standard glume “Krv nije voda” i “Krim tim 2”, filmovi ovog tipa svakako imaju znatnu i brojčanu publiku regrutiranu iz provincijalne ili ne osobito zahtjevne ili filmski obrazovane publike, što dokazuju rezultati gledanosti koji su nakon prva dva tjedna u kinima diljem Hrvatske blizu 15 000 gledatelja, što nakon katastrofičnih postkoronarnih dropova predstavlja respektabilne rezultate jer se radi o trenutno najgledanijem domaćem filmu u Hrvatskoj tekuće godine.
Više socijalna nego filmska kategorija
I retro flashbacku humora jugoslavenskih eksploatacijskih narodnjačkih komedija tipa “Hajde da se volimo” i “Žikinih dinastija”. Iz perspektive pak nekoga tko odrasta na Alan Ford, Mućke, Monty Python, Southpark, Jackass, Punked ili Impractical Jokers humoru “Marginalci” su neduhoviti.
No, obzirom na iritiranje institucija i žmirenje hrvatskih filmskih centara nemoći na pojavu “Marginalaca”, oni svoju simpatičnost garniraju više iz socijalnih nego filmskih kategorija, a svoju publiku u Hrvatskoj itekako imaju. Svaka im čast na tome.
3/10