Srijeda, 25 siječnja, 2023

Kritika filma: MARGINALCI (Ljubomir Kerekeš): Pokušaj filma na tragu kasnih nastavaka Žikinih dinastija

Oni rade ono što smatraju da je narodski i populistički i zahodski humor. Tu su da ponude ono što je narodu dobro i zabavno. Jer, ljudima je dosta ozbiljnih tema i treba im nešto za razbibrigu i razonodu

Vječna dilema i prijepor između ljubitelja filma kao umjetnosti ili zabave – koji su to kriteriji po kojima bi nešto trebalo biti smiješno i dobro? Po broju gledatelja? Po kritikama filmskih kritičara? Po medijskoj prisutnosti? Po osvojenim festivalskim nagradama? Po kuloarima šuškanja struke?



I što je to arhetip hrvatskog humora? Večernja škola? Nad lipom 35? Jel me netko tražio? Stevo Cvikić standardi prepisivanja viceva iz križaljki i jugo biltena osamdesetih? Ili nešto modernije i bliže pokušajima u “Bitangama i princezama”, “Zakonu” ili drugim viđenim, urbanijim verzijama kopiranja ili prilagođavanja zapadnjačkih modela uspješnih sitcoma?

Narodski humor

U nedostatku kvalitetnih scenarija ili identiteta i ideje što bi hrvatski humor trebao biti, dio kreatora hrvatskim humorom smatraju ljude koji govore karikirani zagorski Davor Dretar Drele “ahaha rekao sam gujda s naglaskom na u i gemišt s naglaskom na game over” style. Ili pak sjede na wc školjci u poljskom zahodu prde, podriguju i prepričavaju nizove skečeva koji izgledaju kao video vicevi iz produkcije za video serijale odrađivane za web portal 24 sata. Ljubomir i Jan Kerekeš, otac i sin, glumci i voditelji varaždinskog Kerekesh Teatra, pučke kazališno filmske družine, nemaju te dvojbe.

Oni rade ono što smatraju da je narodski i populistički i zahodski humor. Tu su da ponude ono što je narodu dobro i zabavno. Jer, ljudima je dosta ozbiljnih tema i treba im nešto za razbibrigu i razonodu. Pritom će, naravno, autorski i konceptualno krajnje karikirano, ali zabavno zamotati glupost, priprostost domaćeg čovjeka i narugati se sebi i svima na način kako bi to radili Žarko Potočnjak i ini likovi iz Cvikićevih “humorističkih” umo(bol)otvorina.

Znatna i brojčana publika

Tako su nakon debitantske populističke komedije “Ufuraj se i pukni”, u “Marginalcima” ponudili sličan koncept smijeha u kojem su smiješni karikirani stanovnici malog mjesta Črevo, koje nije ni desno ni lijevo, evo već osjećate humor, a navodnike na riječ smiješno stavljate po vlastitom nahođenju. Jer tu se našla galerija likova poput cigana koji nisu Cigani, nekog tko se zove Ivek, Dragec i Đurđa i nekog tko želi vladati mjesnom zajednicom i oni su pretpostavka za urnebes.

Jer u mjestu u kojem je kako sami predstavljaju Bog rekao laku noć dolazi Naša najnovija hrvatska televizija i mještani spremaju narodnu zabavu uz narodnu glazbu i akciju “Zbogom oružje” i WC školjku. I zapravo su kroz te parodične i karikatura likove autori provukli jetku kritiku i zrcaljenje zatečenog sistema u RH AD 2022.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Kerekesh Teatar (@kerekesh_teatar)

O glumi, scenariju, režiji i drugim autorskim kategorijama teško je ići van konteksta karikiranja. Iz perspektive gledatelja odgajanih na spomenutom lošem TV humoru i sapunicama kojima je standard glume “Krv nije voda” i “Krim tim 2”, filmovi ovog tipa svakako imaju znatnu i brojčanu publiku regrutiranu iz provincijalne ili ne osobito zahtjevne ili filmski obrazovane publike, što dokazuju rezultati gledanosti koji su nakon prva dva tjedna u kinima diljem Hrvatske blizu 15 000 gledatelja, što nakon katastrofičnih postkoronarnih dropova predstavlja respektabilne rezultate jer se radi o trenutno najgledanijem domaćem filmu u Hrvatskoj tekuće godine.

Više socijalna nego filmska kategorija

I retro flashbacku humora jugoslavenskih eksploatacijskih narodnjačkih komedija tipa “Hajde da se volimo” i “Žikinih dinastija”. Iz perspektive pak nekoga tko odrasta na Alan Ford, Mućke, Monty Python, Southpark, Jackass, Punked ili Impractical Jokers humoru “Marginalci” su neduhoviti.

No, obzirom na iritiranje institucija i žmirenje hrvatskih filmskih centara nemoći na pojavu “Marginalaca”, oni svoju simpatičnost garniraju više iz socijalnih nego filmskih kategorija, a svoju publiku u Hrvatskoj itekako imaju. Svaka im čast na tome. 

3/10

Pročitajte još...

Kritika filma: BULLET TRAIN (David Leitch) – najzabavniji film godine

Ni trenutaka originalnosti, ali svi dijelovi ubačeni u ovaj rollercoaster profunkcionirali su kao rijetko kada u američkom komercijalnom filmu posljednjih godina. Uz redaljku iznimno raspoloženih glumaca koji su 'Bullet Train', unatoč dvadesetak minuta viška od dvosatnog trajanja, prometnuli u jedan od najzabavnijih filmova ove godine

Kritika filma: EMILY THE CRIMINAL (John Patton Ford): Vrijeme je da otkrijete Aubrey Plaza

Debitantsko djelo JP Forda je kao stvoreno za utapanje u pretvorbi dviju dramskih krajnosti u kojima djevojka koja je na rubu nerva poput otkucavajuće bombe vrlo kratkog fitilja čeka svoj big break

Kritika filma: GOOD NURSE (Tobias Lindholm): Najstrašniji true crime horor godine bez prolivene kapi krvi

True crime priča bazira se na slučaju tihog serijskog ubojice, Amerikanca Charlieja Cullena optuženog za ubojstvo 29 osoba, a sumnjičenog za više od 400 smrti tijekom njegova radnog staža po bolnicama New Jerseya sredinom devedesetih

Kritika filma: BODIES BODIES BODIES (Halina Rejin): Plot twist osvježio žanr teen horora u potrazi za ubojicom

Generacija Z je pokrivena lezbijskim scenama strasti, odnosima bogatih siromašnih, shvaćenih neshvaćenih, svatko sa svojim relativno površnim karakternim znamenkama sudjeluje u profiliranju i karakterizaciji likova dovoljno da zaintrigiraju pažnju između scena odgonetanja tko je ubojica

Povezano

Objavljene su nominacije za Oscara – ovo su naša predviđanja za pobjedu

Prolistali smo sve nominacije i pokušali optimalno i kvalitativno najboljim ocijeniti ponudu te prokomentirati izgledne dobitnike prema dosad pokazanim konzervativnim konvencijama glasača Akademije.

Kritika filma: OPERATION FORTUNE: PREVARA STOLJEĆA (Guy Ritchie): Zabavan i kad ne izgleda tako

'Operation Fortune' izgleda apsolutno isto i ovaj puta sterilno reciklirajući pravila žanra, ali ga spašava galerija Ritchiejevih omiljenih glumaca (zabavne pojave Hugh Granta, autopiloti Jasona Stathama) ili zaboravljeni asovi (Josh Harnett) ili nove nade i vruća imena (Aubrey Plaza)

Kritika TV serije: THE LAST OF US, II epizoda: Preživljavanje u svijetu koji su uništili ljudi

Poslije više od dva sata vremena s antijunacima nelijepe vizije svijeta budućnosti u prve dvije i preostalih sedam epizoda, među kojima jednu režira bosanskohercegovačka redateljica Jasmila Žbanić (Quo Vadis Aida, Grbavica, Na putu), herojske priče posljednjih predstavnika 'pokreta otpora' djeluju više nego zadovoljavajuće za TV serijski launch nove godine

TOP 10 filmova iz devedesetih koji imaju odličnu glazbu

U novijim filmskim franšizama poput Sumraka ili Transformera možemo čuti visoko etablirane izvođače kao što su Paramore, Muse ili Linkin Park, no ipak, kako prenosi Kerrang, zlatno doba soundtracka bile su devedesete

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime