Glazbeni dokumentarci primjer su rijetko atraktivnih pomirenja pop kulturnog svijeta glazbe i filma i zapravo je čudo kako ne čine daleko češći subžanr film koji godišnje ne isporučuje bar nekolicinu groundbreaking blockbustera ili bar filmova o kojima se govori koja viška. Kako je krajem prošle godine bio medijski razglašen Questloveov “Summer Of Soul” o festivalu soul glazbe s kraja šezdesetih kao momentu buđenja crnačke samosvijesti i afroameričke glazbene kontrakulture prije eksplozije rapa, vijesti iz bolje prošlosti ovaj puta iskapaju kraj prošlog i početak novog tisućljeća.
Mjesto je New York, a predmet tamošnja klupska alter rock scena i pojava bendova poput The Strokesa, Yeah Yeah Yeahs, Interpol, Moldy Peaches, The Rapture, TV On The Radio, LCD Soundsystem i inih koji su činili kružok nekih novih mulaca bazično korijenjenih na retro zvuku, ali dovoljno grupiranih da ih se prepozna kao nasljednike onog hypea i vibea kakav se stvarao svojedobno oko Warhola, Velvet Undergrounda ili Sonic Youtha.
Lokalne klupske atrakcije koje postaju zvijezde
Baziran na knjiškom publicističkom bestseleru istog imena glazbene novinarke Lizzy Goodman, “sretanje u kupaoni” je naslovljen po pjesmi The Strokesa kao medijski najisfuranijih tadašnjih rock manekena i predvodnika nekog novog zvuka. Metodikom kolaža, cut n paste arhivskih snimaka koncerata, backstagea, sobnih snimaka probi i naracije likova iz prve ruke, filmaši stvaraju dojam neposrednosti i svjedočenja iz prve ruke centra zbivanja – fokusirani u potpunosti na mozaične i partikularne portrete svakog od pojedinih musavaca koji gotovo preko noći od kvartovskih i lokalnih klupskih atrakcija postaju next big thing globalne rock scene.
Od njihove naivnosti i zaigranosti, glazbenih osebujnosti, skače se od totalno retro gitaristički orijentiranih bendova poput The Strokesa ili Interpola preko moderno plesno produciranih The Rapture i LCD Soundsystem do kameleonski alter rock mijenjajućih Yeah Yeah Yeahs i TV On The Radio, dokumentarac daje zanimljiv pregled vremena s odmakom od dvadesetak godina – u kojem se stvarala kakva takva mikro implozija zanimljivog zvuka i pojava bendova koji su jedan generacijski switch od nekoliko godina predstavljali pokušaj novog Seattlea. Ove je mladiće i djevojke također spajao alkohol, droge, ljubav prema glazbi, partyjanju i mjesto zbivanja, dok su zvučno teško mogli imati puno poveznica. Njihov se 9/11 moment reflektirao u činjenici da osim Londona samo je New York imao taj cool vibe zbog kojeg se rock and roll s početka stoljeća još u raznim distorzijama činio kao ogrankom živućeg zvuka. S naglaskom na činio.
Uz formu knjige testament grupnog pulsiranja scene kao dokumentarac nailazi doista na samo odobravanje, ne toliko iz glazbeno pop kulturološke važnosti već kao testament jednog vremena i prostora.
7/10
Naslovna fotografija: YouTube screenshot