“Autentični” dokumentarci vodećih zvijezda svjetske showbizz scene nisu nepoznanica. Od striptiza Madonne u “Truth Or Dare: In Bed With Madonna” s početka devedesetih preko lanjskog portreta Billie Eilish ,”The World`s Little Blurry”, do posljednjeg pokušaja ogoljavanja i upoznavanja druge strane života hiperslavnih u slučaju Selene Gomez, uvijek su ostavljali dvojaki okus.
Prvi, suspektnosti na licemjerno PR komuniciranje ljudske strane i ogoljenosti dotad bitno rabljenih marioneta u službi svetog showbizz života. I drugi, dirljivo i autentično pokušavanje prikaza nedirigiranih privatnih demona i otvaranje prema publici ne bi li se otarasili depresije ili usamljeničkog života na rubu suicida.
Nemogućnost nošenja s teretom slave
U slučaju aktualnog filma Selene Gomez, njena druga strana postbieberovskog života i činjenice da all American darling od sedme godine pocupkava na terenu američkih dječjih TV emisija, nalazi je u bipolarnom poremećaju i personalnim krizama zbog nemogućnosti nošenja s teretom slave, sumnjama u vlastiti talent, sposobnosti i mogućnosti. Uz autoimunu bolest lupus, transplantaciju bubrega, krug njenih zdravstvenih tegoba nije stao na sumnjama mlade pop zvijezde u svoj talent.
View this post on Instagram
Ulazak u svijet vlastite “tame” i vječnih propitivanja vrti li se svijet oko nje ili ona oko njega te koja je svrha njenog poslanja – pjevati popcentrične pjesmice o teenage ljubavima i samopouzdanju ili pokušati skupljati donacije za siromašne žene i djecu Kenije, kao onaj svjesniji dio društvene uloge pop zvijezde. To je okosnica dokumentarca i potrage za identitetom koji progovara o onim manje privlačnim momentima života pop zvijezda. I njihovih sumnji poznatijih kao Bono Vox, Angelina, Charlize i mnogi drugi celebovi sindrom. S tom razlikom što je malena Selena, poput Miley Cyrus, Britney Speras, Biebera, Timerlakea i slične hollywoodske marioneta djece u svom “zlatnom kavezu” propatila ili propjevala bez da joj se kao djetetu ponudilo pravo izbora.
Uloga roditelja, oca i majke u ovoj priči ostaje podosta neobjašnjenja i vrlo površno dotaknuta. Na svakom je gledatelju razbistriti etičko pitanje i legitimnih sumnji radi li se tu o egocentričnom i narcisoidnom zapomaganju pop zvijezde i pokušaju kupovanja novih glasova putem razgolićivanja intime ili o autentičnom vapaju izgubljene djevojke poput Taylor Swift ili Lane Del Rey koje žele reći kako njihova javna persona nema veze s privatnim i civilnim životom koji žive.
Priča Selene Gomez može raditi za opće dobro
S redateljske strane kamere prate off the record i on the record njen put od 2016., preskačući vremenske linije u kojima se pokušava razlučiti momente koji su vodili prekidu njene super uspješne turneje. Ne zaustavljaju se pri periodima liječenja u psihijatrijskim ustanovama, covid godinama i rekonstrukciji ključnih momenata na putu do ozdravljenja. Naravno da je pritom podcrtana uloga okruženja bliskih prijatelja i “Jenny From The Block” trenutak svjesnosti svojih skromnih početaka.
Produkcijski je neizbježno bitno naročito podcrtati te elemente u doba izlaska iz ljuske disneyevske zvijezde i starmalog slatkiša. Daleko od autentike i ilustriranja rekapituliranja života, rada i djela Beastie Boysa kroz prizmu Spikea Jonza u “Beastie Boys Story” kao primjera gotovo stopostotno uvjerljivog dokumentarca, priča Selene Gomez može raditi za opće dobro. Prvenstveno njene vrišteće i nekritične teen publike te skupiti više poena u smislu društveno korisnog rada i komuniciranja samopouzdanja površne pop publike koja je od nje činila masovnu i globalnu superzvijezdu.
7/10