Očekivanja su bila povećana i ljestvica visoko podignuta već prvim dijelom animiranog superherojskog zaokreta popularnog stripovskog superjunaka “Spiderman: Into The Spiderverse” iz 2018. te početka trilogije kojem centralni dio nadmašuje prvi i postavlja ogromna očekivanja za ljubitelje kakvim će se remek djelom trebat izboriti za zaključenje serijala iduće godine.
U svakom segmentu prezasićenja svijeta superjunacima od “krvi i mesa” te blockbusterske i scenarističke krize izmišljanja prave face Tobeya Maguirea preko Toma Hollanda do Andrewa Garfielda, koji će savršeno sjesti imaginaciji Petera Parkera, scenaristički team Phil Lord, Christopher Miller i David Callaham nabacuju na volej redateljima Joaquimu Dos Santosu, Kempu Powersu i Justin K. Thompsonu dvoipolsatni tour de force animacijom, akcijom, montažom i dramaturgijom.
Dakle, Peter Parker je mrtav, a njegov metaverse alter ego Miles Morales kao produžetak i nastavak je in charge. Kao i Gwen alias Spider Woman. I njihov dvostruko naglavačke postavljeni svijet. Nudeći upgrade u odnosu na prvi dio kretanja paralelnim svjetovima, u ovom se dijelu fokusirajući na obiteljsku dramu, Miles je suočen s pitanjima biranja između općeg dobra i spašavanja svijeta te spašavanja pojedinca. Slojevi etičkih modulacija osnovne premise zatiču Milesa u stroboskopski montažno dinamičnoj borbi s drugim inkarnacijama “osobe nekoć znane kao Spiderman”.
Daleko najbolje što filmska godina nudi
I antagonista poput opakog The Spota u ovom slučaju.
Onako kako su se frenetično metaversom poigrali kreatori genijalnog ovogodišnjeg oscarovskog trijumvirata filma “Everything Everywhere All At Once” za najbolji film, režiju, scenarij, etc. u sasvim drugom motivskom kontekstu ali jednako maštovito i zabavno pristupaju tipovi koji se igraju varijantama personaliziranja. Otvaraju i zatvaraju vrata nekoliko dramskih tokova unutar kojih se nacrtani likovi i njihove dvojbe doimaju životnijima i “pravijima” od onih koje su preživljavali njihovi green screen CGI pandani.
Ulaziti u prepričavanje dramskih rukavaca priče bilo bi na rubu spoilanja, pa samo neka ostane na gledateljskom dojmu u kojem konstantna akcija sa smislom oslobađa ogroman prostor uživanja gledateljima navučenima na dramu sa smislom, akciju s maštom i likove s pedigreom i motivskim opravdanjima i jasnim razlozima za svoje misli i postupke. Naoko jednostavna računica koja iz nekog razloga vrlo rijetko profunkcionira na globalnom nivou osim svakih toliko godina kada produkcijski studiji dozvole stvarno kreativnim majstorima da opletu bez pretjeranih usmjeravanja što bi publika voljela vidjeti. Već okrećući pilu naopako privikavajući publiku autorima da ono što je ponuđeno bude apriori ono što se isplati vidjeti.
U svakom segmentu dosadašnjeg izbora filmova, ova inkarnacija Spideyevih metaversova je daleko najbolje što filmska godina nudi. S nestrpljenjem čekanje slijedeće i okončanja, pretpostavljam, tek prve od slijedećih trilogija koje su frenetično reizmislile i junaka i žanr crtića sa smislom.
9/10