Nedjelja, 24 rujna, 2023

Kritika filma: SPIDERMAN: ACROSS THE SPIDERVERSE – Dosad najbolji film godine bez premca

Dakle, Peter Parker je mrtav, a njegov metaverse alter ego Miles Morales kao produžetak i nastavak je in charge. Kao i Gwen alias Spider Woman

Očekivanja su bila povećana i ljestvica visoko podignuta već prvim dijelom animiranog superherojskog zaokreta popularnog stripovskog superjunaka “Spiderman: Into The Spiderverse” iz 2018. te početka trilogije kojem centralni dio nadmašuje prvi i postavlja ogromna očekivanja za ljubitelje kakvim će se remek djelom trebat izboriti za zaključenje serijala iduće godine.



U svakom segmentu prezasićenja svijeta superjunacima od “krvi i mesa” te blockbusterske i scenarističke krize izmišljanja prave face Tobeya Maguirea preko Toma Hollanda do Andrewa Garfielda, koji će savršeno sjesti imaginaciji Petera Parkera, scenaristički team Phil Lord, Christopher Miller i David Callaham nabacuju na volej redateljima Joaquimu Dos Santosu, Kempu Powersu i Justin K. Thompsonu dvoipolsatni tour de force animacijom, akcijom, montažom i dramaturgijom.

Dakle, Peter Parker je mrtav, a njegov metaverse alter ego Miles Morales kao produžetak i nastavak je in charge. Kao i Gwen alias Spider Woman. I njihov dvostruko naglavačke postavljeni svijet. Nudeći upgrade u odnosu na prvi dio kretanja paralelnim svjetovima, u ovom se dijelu fokusirajući na obiteljsku dramu, Miles je suočen s pitanjima biranja između općeg dobra i spašavanja svijeta te spašavanja pojedinca. Slojevi etičkih modulacija osnovne premise zatiču Milesa u stroboskopski montažno dinamičnoj borbi s drugim inkarnacijama “osobe nekoć znane kao Spiderman”.

Daleko najbolje što filmska godina nudi

I antagonista poput opakog The Spota u ovom slučaju.

Onako kako su se frenetično metaversom poigrali kreatori genijalnog ovogodišnjeg oscarovskog trijumvirata filma “Everything Everywhere All At Once” za najbolji film, režiju, scenarij, etc. u sasvim drugom motivskom kontekstu ali jednako maštovito i zabavno pristupaju tipovi koji se igraju varijantama personaliziranja. Otvaraju i zatvaraju vrata nekoliko dramskih tokova unutar kojih se nacrtani likovi i njihove dvojbe doimaju životnijima i “pravijima” od onih koje su preživljavali njihovi green screen CGI pandani.

Ulaziti u prepričavanje dramskih rukavaca priče bilo bi na rubu spoilanja, pa samo neka ostane na gledateljskom dojmu u kojem konstantna akcija sa smislom oslobađa ogroman prostor uživanja gledateljima navučenima na dramu sa smislom, akciju s maštom i likove s pedigreom i motivskim opravdanjima i jasnim razlozima za svoje misli i postupke. Naoko jednostavna računica koja iz nekog razloga vrlo rijetko profunkcionira na globalnom nivou osim svakih toliko godina kada produkcijski studiji dozvole stvarno kreativnim majstorima da opletu bez pretjeranih usmjeravanja što bi publika voljela vidjeti. Već okrećući pilu naopako privikavajući publiku autorima da ono što je ponuđeno bude apriori ono što se isplati vidjeti.

U svakom segmentu dosadašnjeg izbora filmova, ova inkarnacija Spideyevih metaversova je daleko najbolje što filmska godina nudi. S nestrpljenjem čekanje slijedeće i okončanja, pretpostavljam, tek prve od slijedećih trilogija koje su frenetično reizmislile i junaka i žanr crtića sa smislom.

9/10

Pročitajte još...

Kritika filma: BLACK ADAM (Jaume Collet-Serra): Superherojsko supercrno supersra…

Ne smije se pritom smetnuti s uma kako The Rock nije glumac već vreća mišića koja funkcionira kao i Schwarzenegger u Terminatoru. Hoda kroz scenu, razbacuje negativce i tu i tamo u krupnom planu pokušava napraviti mikromimiku dizanjem obrve

Kritika filma: ALL QUIET AT THE WESTERN FRONT (Edward Berger): Na zapadu ništa novo u antiratnoj hit drami

Životi, preživljavanja i smrti gotovo svih protagonista, od musavih sedamnaestogodišnjaka do njihovih starijih ratnih drugova sve do jutra u 11:11 kada prestaju borbe i kada se škarama reže dotadašnje jurišanje jednih na druge, vrlo zorno zrcali nepotrebnost i uzaludnost ljudskih strojeva i mašinerija u poslugu nečijih ideja i ideologija

Kritika filma: BLACK PANTHER: WAKANDA FOREVER (Ryan Coogler) – Posthumna superherojska oda Chadwicku Bosemanu

Gledate vjerojatno jedan od najvećih akcijskih hitova godine, a za druge društvene i političko sociološke konotacije mimo blockbustera, teško da ćete naći mjesta između redaka

Kritika filma: BABYLON: Dekadentni šarm i raskoš raspadanja klasičnog Hollywooda

Uživajte u jednom od najboljih autoironičnih obreckavanja i osvrta na sve ono zašto obožavamo ne podnositi Hollywood i ono najskrivenije od njega

Povezano

Kritika filma: Plaćenici 4: Vrijeme je za mirovinu, ‘Plaćenici’ su preplaćeni

U prva tri dijela su imali kakvo takvo šarmantno dramsko opravdanje za ukazanje Stallonea i Scharzeneggera i Brucea Willisa u kadru dočim ovaj posljednji se ponaša otprilike kao i posljednji Indijana Jones u kontekstu svih više ili manje šarmantnih prednika

Najbolji dokumentarni filmovi koje vrijedi pogledati

Prepustite se gledanju ovih inspirativnih priča na velikim ekranima i doživite svijet filma kao nikad prije

Ne Netflix je stigla četvrta sezona serije ‘Sex Education’: Znamo sve detalje!

'Sex Education' stiže sa svojom četvrtom sezonom, a mi otkrivamo što će se događati s našim najdražim likovima

Kritika filma: Ubojstvo u Veneciji: Agatha Christie i Hercule Poirot u novoj priči

Što nam donose Agatha Christie i Hercule Poirot u filmu 'Ubojstvo u Veneciji'? Ovaj put Poirot živi u samoodabranoj izolaciji i mirovini

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime