Radnja ovog puta vodi u ruralni gradić, u gotičku crkvu gdje se događa ‘savršeno nemoguće’ ubojstvo. Mladi, idealistički svećenik Father Jud (Josh O’Connor) dolazi služiti Bogu po kazni, ali nailazi na sumnjičavu zajednicu i mračne tajne oko prednika mu patera (još jedna sjajna rola Josha Brolina) i njegove vjerne asistentice (Glenn Close). Kad ključna figura u crkvi bude ubijena na način koji izgleda kao božanska intervencija, Jud postaje glavni osumnjičenik. Na scenu stupa Benoit Blanc (Daniel Craig), koji vjeruje u Judovu nevinost i kreće u istraživanje laži, pohlepe i manipulacije ostalih zatečenih karaktera (pisac, nasljednik, advokatica,…).
Johnson opet majstorski spaja klasični whodunit s temama religijske korupcije, seksualne represije i moći, a sve upakirano u napetu, skokovitu radnju koja gledatelje drži na rubu do kraja. Prvi Knives Out bio je šarmantna obiteljska misterija s fokusom na klasne razlike, nastavak Glass Onion širok, satiričan i pomalo preuveličan ‘otočki’ izoliran. Treći dio se vraća korijenima žanra, vlada rubno groteskna gotička atmosfera, mjesto radnje je klaustrofobična crkva, jesenski pejzaži i mračniji, gotovo poetičan ton, bliži Agathi Christie, Poirotu i Edgaru Allanu Poeu.
Sjajna režija i britki dijalozi, uz blago prenaglašen finiš
Režijski, Johnson je na vrhuncu. Fotografija mu je prekrasna, kamera dinamična, ritam radnje u funkcionalnom uptempu gotovo savršen, a flashbackovi i brzi rezovi čine ga dinamičnijim i napetijim nego Glass Onion.
Scenaristički je najprecizniji i najinteligentniji tekst do sada. Dijalozi su oštri, duhovito raspisani, a obrati neočekivani, ali uvijek logični. Unatoč dužini (oko 140 minuta), ni u jednom dijelu ne gubi zamah ni tempo. Posebno su zabavni momenti kad Blanc sarkastično ‘razbija’ lažne alibije ili se suočava s religijskim dogmama, svjedočite ga na rubu karikature i parodije, istovremeno bude smiješno i mračno. Gluma je klasično funkcionalna i zabavna. Daniel Craig još jednom pokazuje zašto je Benoit Blanc jedna od najdražih modernih detektivskih figura, suosjećajniji, topliji i duboko ljudskiji prema osumnjičeniku i ostalima koje istražuje. Josh O’Connor kao Father Jud je fino otkriće, a njegov portret ranjivog, iskrenog svećenika pun je suptilnog humora. Glenn Close kao pohlepna, borderline figura Marthine je fantastična, pri čemu ostali članovi ansambla (Josh Brolin, Mila Kunis, Jeremy Renner) nude energiju i karizmu, iako ne kradu toliko spotlight kao spomenuti glavni dvojac.
Film je prepun duhovitih, brzih trenutaka – od Blancovih ekscentričnih monologa do komičnih sukoba među sumnjivcima, a whodunit premisa drži vas u neizvjesnosti do posljednje minute, iako flashbackovi koji otkrivaju motive na neočekivan način, kako film odmiče kraju postaju sve nabildaniji. Taj dio se doima prenaglašenim i isforsiranim.
Ovo je prosinački mustsee
Najvažnije u ovom dijelu, Johnson provlači suptilnu i oštru, ali simpatičnu kritiku crkve i religije, pri čemu ne napada vjeru samu po sebi, nego pokazuje kako zloupotrijebiti moć, novac i manipulaciju u crkvenoj halji. Pohlepa, korupcija i seksualna represija unutar crkve prikazani su kroz likove istovremeno na ljudski i tragični način, iako je finalna poruka puna vjere u ljudsko i optimistična. Vjera i razum mogu ići ruku pod ruku, a istina (skoro) uvijek pobjeđuje.
Suma sumarum, Wake Up Dead Man je najbolji film u serijalu, iako na sjajnoj liniji po kojoj je teško istaknuti koliko je bitno pametniji ili zabavniji od prethodnika. Ako volite whodunit misterije s rubno vjerskim i crkvenim temama i sjajnim glumačkim ansamblom, ovo vam je prosinački mustsee.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube