Već smo se nekoliko puta u ovom mediju i rubrici osvrtali na aktualnu kino ponudu filmova s morskim psima kao posebnoj vrsti akcijskih trilera i sezonskom ljetnom potencijalnom blockbuster crowd pleadseru. No, kako aktualna ne jenjava novim “intrigantnim” naslovima, nije pitanje samo profesionalne znatiželje (čitaj: deformacije), pogledati svaki naslov u kino ponudi, već pomalo sadomazohistički gledateljski užitak provjeravanja koliko dno mogu dotaći ove vrste filmova prije nego im se zaključa distributerski mogućnost uopće približiti se kinima.
Naime, standard postavljen Spielbergovim “Raljama” otvorio je nišu diljem globalnog filmskog tržišta stotinama groznih filmaša s idejom zarade, kako svakog ljeta pozicionirati kolekciju klišeja uz morskog psa koji tamani ljude sa ili bez razloga, ne bi li probali svoju sreću u kinima.
I pritom se ne govori o onoj eksploatacijskoj zajebantskoj kolekciji namjernih trash filmova poput “Sharknado” i mora sličnih koji tematiziraju sandsharkse, ghostsharkse, mindsharkse i slične shark baze ne bi li užasom produkcije nasmijali potencijalnu bazu ljubitelja filmskih smeća koji u takvim varijantama uživaju jednako poput u naslovima hrvatskog filma 90.-ih ili Sedlarovim igranofilmskim potpisima.
Morski pas koji ubija iz zabave
“Maneater” konkretno je priča o velikom bijelom morskom psu ljudožderu koji na otoku ne ubija radi hrane već zabave i osvete. Poput koncepta za istoimenu PC video igricu nevjerojatno je kako produkcija ovakvog filma dobiva priliku približiti se već ograničenoj kino distribuciji i on demand video servisima. Razina realizacija ovakve vrste filmova može sasvim prigodno poslužiti kao školski praktični primjer katedrama filmskih škola što sve ne i zašto ne raditi prilikom realizacije filma.
Pokušavajući naći svojski napor i trud ne bi li prepoznao bar neku naznaku kategorije kvalitete “Maneatera” dovoljno će reći da glavna plavuša filma Nicky Whelan može poslužiti kao zahvalan materijal masturbatorima worldwide prilikom odlazaka u kupaonicu ako su nezadovoljni svojim seksualnim životom. Drugih kvaliteta ovaj film nema.
Podsvjesno, kako je Spielbergovo remek djelo tjeralo strah kupaćima diljem plaža svijeta tako filmovi ovog profila čine psihološki antiefekt time što slučajnu publiku ovakvih filmova ili filmske kritičare i ljubitelje bizarnog vrlo uspješno lišavaju strahova od dubina i potencijalnih napada morskih pasa.
1/10