Polovica godine je iza nas i ljeto pred nama uvijek je odlično vrijeme za rekapitulaciju polovice dosad viđenog i vaganja očekivanja prema najavama što nas je intrigiralo ove godine na filmskom platnu.
Koliko je neočekivanih iznenađenja, a koliko onih koje smo s nestrpljenjem priželjkivali kao filmove kojih ćemo se sjećati još dugo nakon tekuće godine.
1/ TRIANGLE OF SADDNESS (Ruben Östlund) – 10/10
Ovogodišnji pobjednik canneskog filmskog festivala druga je redateljeva pobjeda nakon trijumfa 2017. subverzivnom kritikom arta “The Square” Roberta Oslunda, ovaj puta se ubojitom satirom osvrnuo na dokolicu i isprazne humanizme života bogatih i slavnih.
2/ EVERYTHING EVERYWHERE ALL AT ONCE (Dan Kwan, Daniel Scheinert) – 10/10
Da nije Oslundova remek djela ova bi metaverse drama s pedigreom “najčudnijeg filma godine” zasigurno zasjela na vrh opetujući slučaj “Parazita” kada primjerci istočnjačke kinematografije kradu pažnju i dašak originalnosti uštogljenom Hollywoodu. Ne vrijedi prepričavati sve rukavce u životu jedne domaćice koja rješenje svojih problema vidi bijegom u paralelne stvarnosti. Pogledati, bar tri puta, kako bi se pohvatalo sve detalje koji promaknu nakon premijernog gledanja.
3/ PETITE MAMAN (Celine Sciamma) – 9/10
Novi film francuske redateljice “Portrait Of A Lady In Fire” priča je o žalovanju malene osmogodišnje djevojčice nakon smrti voljene bake i načinima kako se nositi s tugom. Toplo, dječje, iskreno, rijetko nježno ostvarenje.
4/ LICORICE PIZZA (PT Anderson) – 8/10
Generacijska drama o odrastanju jednog od rijetkih redatelja koji kao da ne zna za loš ili bar prosječan film, kao što je bio “Boyhood” Richarda Linklatera ova oda nekim drugim desetljećima i vremenima nema okus patine nego ljudskog.
5/ JACKASS FOREVER (Jeff Tremaine) – 8/10
“Kako im samo opet uspijeva” svi se pitaju, s istim konceptom skečeva i štoseva rubno dokumentarnog parodijskog skeč filma u kojem nitko ne glumi ništa, dapače previjaju se od boli i smijeha. Johnny Knoxville, Steve O, Wee Man, Jeff Tremaine, Spike Jonze i ostatak pomlađene ekipe opet su isporučili smijeh do suza. Od veselja ili muke.
6/ THE WORST PERSON IN THE WORLD (Joachim Trier) – 8/10
Atipična romantična antikomedija o ostavljanju nakon dugogodišnje veze, izbjegava svim hollywoodskim rom kom stereotipovima u kojima parovi moraju biti momci i djevojke s kojima suosjećamo i prepoznajemo se u njihovim jadima i postupcima. Egzistencijalizmi glavne glumice Renate Reinsve bit će tako dobro poznati širokom polju gledatelja ma koliko ih potencijalno ne odobravali.
7/ THE BATMAN (Matt Reeves) – 8/10
Mračan, nahajpan, ne smeta mu čak ni onaj trivijalizirani twillightovac Robert Pattison, nakon što je splasnulo PR oduševljenje kao “najboljeg ikad” i jednog od filmova godine, još uvijek stoji vrlo dobro na ljestvici najboljih Batmanova.
8/ TURNING RED (Domee Shii) – 8/10
Kad se malena teenagerica Mei razljuti pretvara se u rijetku crvenu pandu. Kakav prvotni kaos, pa oduševljenje ta spoznaja ostavlja u životu njenih prijatelja, obitelji i okoline ova disneyevska bajka servira na vrlo moderan i minimalno patetičan način. Jedan od najzabavnijih crtića godine.
9/ ELVIS (Baz Luhrmann) – 7/10
Luhrmannov Elvis je kao gomila natuknica bez jake dramske konstrukcije, putovanje fusnotama iz života Kralja, ali na neku foru i kako takav funkcionira jer nije bilo mogućnosti opredijeliti se za samo neke epizode života i djela “najvećeg”.
10/ NEPODNOŠLJIVA TEŽINA OGROMNOG TALENTA (Tom Gormican) – 7/10
Nic Cage tumači samog sebe. Dovoljno je. Film je daleko bolja i veća fora na papiru nego u daljnjoj razradi, ali kad vidite u što se mogao pretvoriti imate jedan od favorita godine.