Adapatirati kultni strip značilo bi prilagoditi ga i prevesti na jezik postkoronarne netflixovske publike na način kako to priliči 15 milijuna $ uloženih po epizodi ovog jedanaestodijelnog dark fantasy serijala.
Nimalo ne čudi hype podignut oko ovog amalgama elemenata “Igara prijestolja”, “Matrixa”, “Vrane”, “Gospodara prstenova”, “Dr. Strangea” i sličnih grandioznih SF bajkovitih misterija čija je priča prepuna magic card misterija i metafora. Svima onima koji korijenje vuku još od Edgara Allana Poea i njegove mračnjačke perspektive atmosfera će biti odgovarajuća. Malo svjetla, malo nade, malo tračka optimizma, a silno puno metafiziciranja magijama. Pa do Andrewa Eldritcha i njegovih glazbenih dark post punk adaptacije “Sisters Of Mercy”.
Kompletan cast je apsolutno funkcionalan
U ovom slučaju CGI efekti prate Dreama u avanturi većoj od života tijekom koje zalazi onkraj svjesnog. Naime, prema autoru Neilu Gaimanu stripovska avantura počinje kad zaklopimo oči i ulazimo u prostor kojim vlada Morpheus, a serijal nastavlja oživljavanjem Dreamova karaktera u korelacijama s Lucifericom i ostalim biblijsko religijskim vizualnim konvencijama.
Glavni glumac Tom Sturridge (Dream) manekenskog garda silno vuče na “Keanu Reeves efekt” pričem profil modela nimalo ne pomaže uvjerljivosti ili gledateljskom dojmu kako pred sobom imamo živopisan karakter, makar u snovima gdje je sve maglovito i iracionalno dozvoljeno, pače poželjno. Metafizika njegove vizualne pojave u vrlo rijetkim momentima nalikuje onom što smo učili i smatrali dramski interesantnom glumom. U kontekstu izbora lead role svi sidekickovi i prvi do njega (Patton Oswalt kao Matt The Raven, Boyd Hollbrook kao Korinćanin, David Thewlis kao John Dee) su u daleko glumački efektnijim i intrigantnijim rolama. Kompletan cast je apsolutno funkcionalan i namjenski upotrijebljen na zadovoljavajući način.
Spremite se na binganje
Redateljski moralo se ekvilibrirati između kakve takve fantazije na tragu stripa i uvjerljivosti kompjuterski generiranih specijalnih efekata da jedno drugom ne otimaju primat, dok se dramski i scenaristički elementi moraju držati eteričnih plotova u svakoj od epizoda. Ako se regrutirate iz redova ljubitelja stila, neće biti teško uroniti u bingeanje ponuđenog bez zadrške, međutim ne impresionira li vas apriori sva ta nabildana magija, moguće je da ćete ostati s nekoliko upitnika oko čega se pobogu osim budžeta digla tolika buka?
Cijeniti prikazani trud nije teško s potrošenim budžetom sve manje od prikazanog bilo bi ozbiljnim failom, međutim voljeti isto, osobito nakon gledanja gorepobrojenih prednika ovim avanturama, teže je iskušenje.
Prva sezona “Sandaman”, a ako je vjerovati producentskim najavama, lako moguće zadnja i jedina, prilagođena je darkerskoj emo mlađariji 21. stoljeća i svijetu fantazije koji je svoje impresionizme nalazio na magic cardima, daleko više nego oldschoolerska, poštena, straight to face strip adaptacija jednog vrlo metrosexualnog strip junaka.
8/10