Koncertna predstava “Cvit samoće”, izvedena premijerno u četvrtak u Klubu Kazališta Komedija, kazališni je segment dugogodišnjeg umjetničkog istraživačkog procesa umjetnice Nere Stipičević, na temu suočavanja pojedinca s osobnim strahovima i važnosti otkrivanja vlastite autentičnosti kao univerzalnog odgovora na pitanje: “Kako do sreće?”
Koncertna predstava, nastala u koprodukciji Kazališta Komedija, Umjetničke organizacije SOBA2, Umjetničke organizacije Teatrum, prekretnica je njezinog autorskog rada te umjetnica mijenja svoje ime Nera Stipičević u umjetničko Freeda Nera Immortelle.
U projektu sudjeluju razni umjetnici
Prvi segment ovog procesa bio je multiartistički projekt “FreeDA” / 2015 koji kreira sa kolegicom glumicom, redateljicom Mijom Melcher, a koncertna predstava “Cvit samoće” prirodni je nastavak u istraživanju njihove uspješne suradnje.
Glavna struktura materijala za novu predstavu nastaje međunarodnom suradnjom umjetnice i francuskog glazbenika/producenta Vadima Erudaçija, a Mia Melcher ga konceptualno i režijski uobličuje u formu koncertne predstave. U projektu sudjeluju glazbenici Tomislav Parmać (piano), Hrvoje Rupčić / Borna Šercar (perkusije), Vadim Erudaçi (gitara), Matej Milošev / Neven Šverko (čelo). Kostimografkinja je Eva Karakaš Bedrina.
Autorski glazbeni narativ popraćen poezijom autorice
Gdje se nazire početak, a gdje kraj pjesme ili poezije? Koja je razlika između uglazbljene i izgovorene poezije ili otpjevane pjesme? To je pitanje koje si postavljaju umjetnice u istraživanju koda ove predstave.
Glavno polazište je audio doživljaj u kazalištu. Zaboravili smo slušati, sve više gledamo, a i to što vidimo toliko je brzo da rijetko možemo opisati što smo vidjeli, a kamoli čuli. Stoga ova predstava u osnovnoj ideji želi pružiti odmor od svih teških pitanja koje si svakodnevno postavljamo o poslu, odnosima i donošenju “važnih” odluka.
Na koji način? Tako da ih izravno postavlja. Ne predstava, nego izvođačica sama sebi. U introspekciji koja gledatelja neposredno uvlači u vlastiti svijet, preko glazbe, ona gotovo meditativno pruža tračak svjetla u moru težine koju živimo.
Kao da ste bili na nekom mirnom i sigurnom mjestu
Ključno polazište za strukturiranje materijala izazvati je u gledatelju osjećaj kao da je bio na nekom mirnom i sigurnom mjestu, gdje ga je netko grlio dulje vrijeme i da sve što se događa, bez obzira na to koliko teško bilo, ipak ima smisla.
Na kraju predstave ,kad se upale svjetla, gledatelji će na kratko proživjeti neugodni osjećaj ranojutarnjeg roditeljeva buđenja za školu i trenutak u kojem bi se odrekli svega za samo 10 minuta sna. Takvo razdražujuće iskustvo osvijestit će svim svjedocima ove glazbene priče da su upravo bili na nekom samo njima poznatom mjestu, ali da tamo nisu bili dugo, jako dugo, predugo. Pjevušeći neku od pjesama s osjećajem lakoće i rasterećenja odlazi se kući. To je ideja s kojom umjetnice žele završiti ovaj proces i započeti novi.
Podrška Ureda za kulturu Pariza
Razvoj projekta podržalo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske te, dodjelom stipendije i rezidencije Centre Recollets International (2013., 2018.), Ured za kulturu grada Pariza. U studenome 2018. umjetnica sudjeluje i u nastupnom programu “EXPOESIE” toga centra u Parizu koji sjedinjuje rad internacionalnih umjetnika različitih umjetničkih područja i njeguje interkulturalni dijalog. Dio programa projekta “Cvit samoće” izveden je u prostorijama hrvatskog veleposlanstva u Parizu 2013. godine.
Kao javna osoba, umjetnica svojim primjerom nastoji inspirirati žene, posebice mlade djevojke, na buđenje individualne kreativnosti kako bi na osoban način nastavile motivirati kulturni napredak pojedinca u svojoj okolini, a time i društva u cjelini. Sljedeće izvedbe na rasporedu su 10. i 11. prosinca 2021.
Fotografije Ines Novković