U vrijeme nečitanja u državi koja po statistikama prosječno po broju stanovnika pročita pola knjige godišnje zanimljivo je naići na iznimke koje potvrđuju pravilo. Dugogodišnji ljudi od riječi i novinarstva postaju posljednji kauboji ovih prostora što se tiče knjiga i izdavaštva. Neven Kepeski i Velimir Grgić su izdali novo hit izdanje u kojem tematiziraju “industriju sreće”. Popričali smo s obojicom u paralelnom intervjuu.
Kako je sve počelo?
Dynamic duo ponovo jaše. Novi naslov je vani, a Interliber nikad posjećeniji. Ali prije svega zanima me – kada i kako počinje Vaša suradnja u smislu izdavač – autor? Uvertira je bila prethodna knjiga “Teorije zavjere 21. stoljeća” koja se od godine izlaska prometnula u hit. Jednako kao i vrlo specijaliziranoj publici namijenjena mala priručnik enciklopedija K-Popa. Ako može kratka refleksija na svaki od pojedinačnih zajedničkih naslova? I brojke i slova 🙂
VELIMIR: Prvo je bila Nika Ilčić, koju sam ja uredio, dakle prva hrvatska knjiga o životu na YouTubeu, mega-blockbuster za koji su tinejdžerice stajale u kilometarskim redovima pred knjižarama, potpuno rušeći mit o mladima koji ne žele čitati ništa duže od SMS poruke. Oni samo žele čitati – ono što im se čita, a ne ono što im se nameće da moraju pročitati, zapravo jako jednostavan recept koji je Neven naučio radeći časopis OK!. Onda se dogodila K-Pop enciklopedija, kao moj prvi veliki autorski hit za MBBooks, pa TikTok, prva knjiga o TikToku na svijetu, baš kao što je K-Pop bio prva ozbiljna enciklopedija korejskog popa na svijetu.
Nisu to bili samo hitovi, nego i knjige na koje smo i danas jako ponosni. I to ne samo zbog toga što smo uspjeli biti prvi na svijetu, nego što smo uspjeli ostvariti određenu dozu kvalitete u pristupu temama koje se kod nas ne samo sustavno, nego na bilo koji način nisu dodirivale, iz raznih razloga vezanih uz medijsku garnituru i činjenicu da živimo u državi u kojoj se kao najveći diskografski eventi pokušavaju nametnuti reizdanja novovalnih ploča starih pola stoljeća.
“Teorije zavjere” su se savršeno poklopile s događajima jer knjigu smo planirali puno prije pandemije, čisto vođeni činjenicom da je to nešto s čime se ja hobistički bavim posljednjih 20 godina, plus što su takvi naslovi uredno i stalno na vrhu liste najprodavanijih u državi. Kad je stigao COVID, samo smo stare planove ubrzali provesti u djelo i tako uhvatili val, epidemije i trenda.
Kako Neven vidi početke…
NEVEN: Nekako sam najponosniji na nakladnički koncept koji smo zajednički osmislili, a to je da prvo nekako smislimo što bi u određenom trenutku mogla biti knjiga koja će pobuditi interes, izazvati neki hype. Pa kad to promozgamo – krenemo u realizaciju. Kad sam se počeo baviti nakladništvom, kad sam bio full početnik, krenuo sam istraživati što se od knjiga vani dobro prodaje, a ne postoji kod nas. U to doba, prije 5 godina, hit su bile knjige youtubera…
Definitivno sam prelomio vidjevši da je youtuberica Zoella uvrštena na top listu najbogatijih Britanki ispod 29 godina, među ostalim, i zahvaljujući uspjehu i zaradi od svojih knjiga. Nekako smo se spojili s Nikom Ilčić, koja je tada bila onako full najjača youtuberica kod nas, Velimir je sjeo s njom, i tako, malo-pomalo, nastala je knjiga.
View this post on Instagram
Zapravo THE KNJIGA jer je prvo izdanje od 3000 primjeraka rasprodano prvi dan prodaje, u nepunih 8 sati! Dalje je manje-više išlo sve po tom konceptu, K-POP Book, TikTok Book, Teorije zavjere… S tim da smo se malo napuhali pa išli gledati čega nema ni u svijetu, a tada doista nije bilo ni knjiga o K-Popu ni o TikToku baš nigdje…
Proces pisanja je linearan
Kako ih uopće birate i kako teče proces? Ako nije poslovna tajna, naravno. No, je li to ona klasična “domaća zadaća” spika ili je brainstorming i ping pong ideja prethodno uvijek zajednička “na piću uz kavu” briga?
VELIMIR: Neven uglavnom ima ideje pa predlaže, a onda zajedno biramo i mozgamo koja bi bila najbolja i kako bi se dala najbolje izvesti. Uz, naravno, najvažniju činjenicu – koliko mi je određena tema zanimljiva za pisati jer pisanje knjiga ipak nije toliko dobro plaćen posao da bih to radio preko volje i na silu. Pa kad se sve dogovorimo, onda ja sjednem i pišem, zapravo obojica čekamo da vidimo kako će to ispasti. Nikad nisam knjigu prvo planirao u detalje, skicirao pa onda raspisivao dio po dio – proces mi je linearan, dakle krećem s prvom rečenicom pa kud me ona odvede… do zadnje.
Čak i kad sam pisao romane (“Kriza”, “Bog vas mrzi”) ili scenarije (“Divljaci”), nisam znao kako će priča završiti kad bih je započeo, to je nešto što se dogodi putem – ista mi je metoda pisanja publicistike.
NEVEN: Pa da, cijeli život nekako smišljam koncepte. Zabavno mi je je mozgati o tome što bi kao medijski proizvod moglo upaliti kod nas. Na identičan način nastao je i časopis OK! koji sam radio gotovo četvrt stoljeća i prodao 24 milijuna primjeraka. Uvijek mi je bilo zabavno pronalaziti te tzv. plave oceane koji su plavi zato jer u njima nema nikoga (osim mene), za razliku od crvenih, koji su crveni od krvi, jer se gomila riba tuče oko istoga plijena. Kad ostali shvate prednosti plavog oceana, to je u načelu prekasno jer sam u njemu mirno i dugotrajno jeo plankotone i narastao do razine kita, pa onda drugi nekako odustanu od tog mog komadićka plavetnila jer si postao prevelik pa se investicija da me istisneš jednostavno više ne isplati.
Pisanje je stvar prakse
S obzirom na Nevenov izdavački nerv i background i Velimirovu ekspeditivnost i brzinu, dojam je da imate kapaciteta biti i dvostruko brži, ali da svoju produktivnost morate prilagoditi zakonima skučenog tržišta i malih brojaka. Ili?
VELIMIR: Mene su još prije 20 godina zvali “najbržim prstom Tportala” jer sam bio u stanju pisati brže od ikoga. Znali su me probuditi ujutro da napišem osmrtnicu nekome tko je umro taj dan, ja bih to riješio za 15-ak minuta i onda se vratio natrag u krevet… Ali to je samo stvar prakse jer pisanjem za novine bavim se od svoje 15. godine. Dakle, kad to radiš dan i noć tijekom 30 godina života, jednostavno stvoriš vezu između mozga i prstiju koja je, eto, nešto brža od prosječne. Ja sam, ukratko, Van Halen tastature (smijeh).
NEVEN: U načelu, u svemu treba imati mjere. Pretjerivanje nikad ni u čemu nikome nije donijelo previše dobra. Mislim da nam je jedna knjiga godišnje taman dovoljna da sve napravimo kako treba: osmislimo je, napišemo, produciramo, napravimo neki hype… Pustimo je da prodiše na tržištu i – naravno – da donese neku lovu. Knjige su ipak longselleri.
Što znači imati bestseller u Hrvatskoj?
Još koja rečenica o prethodnom naslovu – molim Vas, ako nije poslovna tajna (čisto radi redefiniranja pojma uspješnog i bestsellera u Republici Hrvatskoj jer ne znam koji je naslov doživio tolike promocije i tolike medijske pažnje), što to znači u brojkama? S koliko se kopija prodane knjige danas u Hrvatskoj govori o bestselleru i koje su drugi kriteriji mjerila uspješnosti knjige osim broj prodanih komada? Jer ako je po medijskoj prisutnosti – imam čast pričati s priličnim panteonom domaće literarne scene…
VELIMIR: Ja očekujem da bi “Industrija sreće” mogla imati još veći odjek, barem se nadam po reakcijama koje sam dobio nakon prve najave, a koje su ako ne glasnije, onda svakako “šire” od reakcija na “Teorije zavjere”. Kao što mi je žena rekla – teorije zavjere zanimaju dvije skupine ljudi, nepismene koji ne čitaju, nego slušaju o svakakvim glupostima preko YouTubea i one koji se svemu tome sarkastično sprdaju, a koji baš i ne žele kupovati knjige o tome s čime se sprdaju, jer misle da već sve ionako znaju… Tako da, ako to prihvatimo, super se i prodala. Kad je sreća u pitanju, e to već ganjaju svi – i svi su na neki način danas, makar i da toga nisu svjesni, dotaknuti industrijom sreće.
View this post on Instagram
NEVEN: Nekako mi se čini da su stvari u ovoj našoj medijskoj, pa i nakladničkoj industriji, kada već imaš gotov proizvod, dosta jasne. Moraš jako klepetati nanulama da bi se za tebe i za proizvod/knjigu dovoljno čulo. Pogotovo danas kada nas zasipa megainflacija sadržaja. Naravno, moraš smisliti dobru, moćnu priču da nakon tog prvobitnog klepetanja ljudi sami krenu pisati/pričati o tvom proizvodu zato što im je on zanimljiv i uzbudljiv, a ne zato što si ih vukao za rukav.
Motivacijske knjige su trenutačno veliki hit
Novi naslov i siguran sam novi hit “Industrija sreće” referira se na ono gdje su mnogi najtanji – ma koliko im društvene mreže tvrdile suprotno i raskešeno poput figura likova iz “Black Hole Sun” spota Soundgardena. Čini se da ljudi općenitio i društvo nikad nisu bili nezadovoljniji i izgubljeniji u smislu standarda i htijenja života? Ili je to samo deluzija onih koji ne žive 352 dana godišnje na jahti ili u studiju Jay Z-a? Koje je premisa i uopće sadržaj nove knjige?
VELIMIR: Ljudi su nezadovoljna bića po defaultu. Nema to puno veze s duhom vremena, iako ti određeno vrijeme na određeni način može proizvesti određenu vrstu nezadovoljstva – život pod turskim janjičarima koji se spuštaju s brda imao je svoje pluseve i minuse, život s cijelim svijetom u džepu ima svoje… Kontrast je veći jer je razmaženost veća – topla i hladna voda curi na “zapovijed”, hrane u obilju ima u trgovinama, grijanje i hlađenje je stvar pritiskanja dugmeta… Ne smrzavamo se u spiljama i ne trčimo s kopljem po savani pa moramo proizvesti nove oblike nezadovoljstva i stresa.
Društvene mreže su tu da odrade dobar dio posla – stvore problem, a onda odmah nude pomoć. Mlade generacije danas odrastaju uspoređujući se s čitavim planetom – ako je netko samo siromašan Hrvat iz Drniša ili Požege, a na ekranu mobitela gleda vršnjake kako voze Lambo po američkim ulicama, na putu do restorana s odreskom obloženim jestivim zlatom, može se osjećati pojačano inferiorno… Ali čovjek je nezadovoljan po defaultu, samim time što je čovjek, i kao takav je najlakša meta industrije sreće.
NEVEN: Knjige o samopomoći i cijela ta industrija koja se oko toga i iza toga valja nevjerojatno je moćna, propulzivna i – profitabilna. Knjige te tematike najprodavanije su i u Hrvatskoj. Nekako mi nije igralo napraviti s nekim drugim autorom knjigu tipa “Ako budete dovoljno jako to željeli, sutra će biti sunčan dan!”. Toga fakat ima dovoljno. Htjeli smo svakako biti drukčiji, okrenuti pilu naopako i istražiti koliko je sve to posao, a koliko plod istinske želje da se pomogne drugima, posebno onima pomalo izgubljenima u ovome svakako zahtjevnome svijetu. A njih, očito, nema tako malo. I definitvno su posebna niša, u svakom smislu, od psihološke do potrošačke.
Važno je o svemu malo promisliti
Zapravo, teorije zavjera i kult imperativa sreće novog milenija vrlo su povezana sociološka područja. Ne treba puno migracije od jednog do drugog, čini se da nisu Sjeverni i Južni pol nego jako blisko susjedstvo, ista zgrada. Ili?
VELIMIR: Otok do otoka, dva automobila koji 220 km/h prestižu jedan drugoga po autocesti… Puno je sličnosti, ali i puno razlika. Ali spomenuo bih samo jednog Andrewa Tatea, o kojem također pišem u knjizi, a koji u svoj poslovni model savršeno spojio conspiracy i self-help. Osim toga, oni koji se liječe kristalima često su skloni vjerovati i da im ljudi gušteri žele pojesti kristale.
NEVEN: Meni je nekako najvažnije da se čitajući obje knjige ljudi malo zamisle, i malo promozgaju o svemu. Od mozganja nikad nije bilo nikakve štete, dapače. A od isključivanja mozga – jest. I to poprilično.
Ako prodaš iznad 1000, imaš bestseller
Koliko nove knjige danas u društvu i državi nečitača čak kad se hitom smatra, primjerice, tri do pet tisuća prodanih primjeraka i kopija knjiga, imaju realno ikakvu društvenu važnost i mogu pokretati ikakva društvena pitanja, a koliko su još refleksija predinternetskih vremena kad se čitalo više od pola knjige godišnje?
VELIMIR: Tri do pet? Bogami si ambiciozan. Realno, ako prodaš više od tisuću primjeraka imaš bestseller jer su naklade u prosjeku 1000 komada… pa ako prodaš prvu, ideš odmah u drugo izdanje ergo imaš hit.
NEVEN: Postoji cijeli niz razloga zašto su knjige i nakladništvo u nas u situaciji u kakvoj jesu, preduga je to priča za ovaj razgovor. Opet nekako mislim da smo možda malo preokrutni prema rezultatima prodaje knjiga. Naime, knjige se, primjerice, prodaju dramatično bolje nego npr. glazbena izdanja, CD-ovi, vinili i sl., o gledanosti domaćih filmova da i ne govorimo. A pritom glazbenici i glazbeni nakladnci imaju Porin, filmaši Pulski Film Festival, dok ništa toga tipa ne postoji kada je posrijedi knjiško nakladništvo.
Pritom ne treba smetnuti s uma da knjige, osim što se prodaju, mogu se i posuditi po knjižnicama. A hrvatske knjižnice, uvjerili smo se u to na na brojnim gostovanjima i Velimir i ja, zapravo rade odličan posao, ozbiljan broj ljudi prolazi kroz njih. S knjigom u ruci. Nota bene, Interliber i slične manifestacije, s golemim brojem posjetitelja, ipak pokazuju da knjige Hrvatima nisu posve mrske. Na nama je da ih učinimo još kudikamo atraktivninijima, i na tome radimo svaki dan. I još usput mala napomena: neki sam dan razgovarao s dvjema književnicama za djecu, Sanjom Polak i Sanjom Pilić – samo njih dvije su u ovome stoljeću prodale oko 350.000 knjiga! To, priznat ćete, ipak nisu posve zanemarive brojke…
View this post on Instagram
Možemo li riješiti svoje probleme klikanjem po internetu?
Koliko je alijenacija društva i depersonaliziranost odnosa među ljudima pogodovala tom tzv. potisnutom psihološkom obrambenom mehanizmu i nesigurnosti ljudi u vlastite želje da su posegli za lifecoachima i inin influencerima i motivatorima koji će im za nemalu količinu love onda otkriti nove kontinente sreće i put prema zadovoljnom životu? U pozadini se kao soundtrack čuje “Imitation of Life” nikad prežaljenih R.E.M.-a…
VELIMIR: S jedne strane, da, usporedbe stvaraju lažna očekivanja kod mladih, a s druge, novo doba umreženosti omogućuje stvaranje odnosa ponude i potražnje, kakav do sada nikad nije postojao. Ljudi su danas uvjereni da sve svoje probleme mogu riješiti kliktanjem po YouTubeu, a jednako je puno onih koji će ih uvjeriti da je to istina i da im baš oni mogu riještiti probleme preko YouTubea. Nesretan čovjek spreman je na sve i svašta kako bi postao sretan, a uvijek će biti onih koji će mu uzeti novac da ga usreće, bilo savjetima kako biti sretan bez novca, bilo uputama kako doći do novca… O jednima, drugima i trećima je ova knjiga.
NEVEN: Život je postao doista sve brži i sve kompliciraniji. Sve je složenije, telefoni, televizori, automobili, ljudski odnosi (društvene mreže svakako su izmijenile modele naše interakcije s drugim ljudima, pa i naše identitete), nastavite niz… Sve to zajedno nije jednostavno pratiti, niti tu brzinu niti tu složenost, problem se gomilaju, a odgovori se čine nikad dostupnijima i jednostavnijima… Samo vas klik ili dva, knjiga ili dvije, dijele od rješenja… U tom krkljušu nije lako plivati, pa mnogi od nas traže pojas za spašavanje. Njih, nažalost, ima svakakvih.
Prvo pravilo kulta je da se o kultu ne priča
Podnaslovom “Kako je kult samopomoći oblikovao naše živote u 21. stoljeću?” zapravo je i postavljena problematika, a ne samo pitanje. Pa kako je i zašto je? Bez da kažete: Pročitajte knjigu – to se podrazumijeva…
VELIMIR: Nećeš čitati knjigu, a želiš odgovor? OK, ne moraš čitati knjigu – plati seminar, nema džabe! (smijeh). Prvo pravilo kulta je da se o kultu ne priča – pa zato sam i pisao, a ne pričao, hehe… Ali recimo da smo svi, ali baš svi dotaknuti njime. Ja sam u knjizi samo raščlanio stvari i stavio ih kako na timeline povijesti, tako i u kontekste modernog življenja. Iznenadit ćete se koliko je, primjerice, jedna scijentologija svojom putanjom oblikovala metode koje danas žive u self-helpu pod drugim imenima. A to je samo jedan mali primjer u oceanu primjera…
NEVEN: Evo, i ti ti tražiš brzi, instant odgovor. Želiš li koliko toliko otkriti što se skriva iza ipak složenoga pitanja kakvo je ovo iz podnaslova, doista ti nema ti druge: sjedni, čitaj, mozgaj… Nema prečice, nažalost.
View this post on Instagram
Mutne ili bistre vodu, ovisi kako tko gleda
Promotivni planovi i turneja. Hoće li zavisiti od recepcije i hoće li biti puno povrijeđenih tezama oko industrije sreće i prodavanja magluština jer kako je nekad vrijedilo sex sells čini se da je danas nova kategorija – (fake) smile sells?
VELIMIR: Da sam pametniji, objavio bih self-help knjigu. Ovako, budala kakav jesam, napisao sam knjigu o demistifikaciji self-helpa. A kad mi postave isto glupo pitanje kao i za “Teorije zavjere” – jel’ to knjiga za ili protiv? – pokušavam razbiti binarnu debilanu razmišljanja objašnjavajući kako se radi o seciranju fenomena sa svih strana. Dakle, njegovih dobrih i loših dimenzija, onog što stvarno radi i onog što vas samo pretvara u ovcu za šišanje. Nedavno me jedan prijatelj nazvao sustavnim razbijačem snova – ljudi trebaju bajke, ljudi očajnički žele vjerovati u glupost i spremni su dati sve što imaju da nastave vjerovati u glupost, a ja sam preracionalan i dolazim ih iščupati iz transa, što ljudi zapravo ne žele, jer se raspadaju bez stvorenih iluzija…
Nisam baš siguran da je tako, ali ako drugi tako vide stvari – što ja tu mogu. Ukratko, da sam pametniji, iskoristio bih taj trans i naguzio ih kao ostali, ali ne, ja moram bit budala pa se “svađati” s onima koji su spremni platiti za ljekoviti pogled ili meditaciju šutnjom na livadi…
NEVEN: U svakom slučaju mislim da će knjiga izazvati razne reakcije. Najgore su knjige nakon kojih možeš samo reći: So what? Njome svakako mutimo vodu, ili bistrimo, ovisi s koje strane gledaš, pa se nadam da će nam na touru, koji će svakako uslijediti biti i zanimljvio i zabavno. Ipak, vjerujem da nas nitko neće gađati jajima, rajčicama i sličnim rekvizitima. Ili bacanjem uroka.
U budućnosti nas možda očekuju i knjige na inozemnom tržištu
Zbog iznimno intrigantnih i globalno razumljivih i zanimljivih tema, koliko su recimo teorije zavjera, K-Pop ili nova knjiga daleko ili blizu od prijevoda na druge jezike i dodavanja jedne ili dviju nula na tiražu i ponudu na svjetskom tržištu?
VELIMIR: K-Pop je trebao ići u prijevod i globalno izdanje, ali se doslovno mjesec dana nakon izlaska dogodila pandemija. OK, knjiga na kraju jest rasprodana do zadnjeg primjerka, ali tko zna koliko bismo posla napravili da nije bilo prokletog Covida… Da odmah preduhitrim podpitanje: s obzirom na stalne rapidne i golemoh promjene u korejskog glazbenoj industriji, K-Pop je bio knjiga trenutka pa kada bismo je sad reizdali, trebali bismo ponovo napisati pola knjige – noviteti se događaju praktički na tjednoj bazi. Tako da – tko je kupio, kupio je. Tko zna, možda jednog dana osvane neko obljetničko reizdanje, apdejtano za neke nove generacije…
NEVEN: Knjige koje bismo mogli prodavati i na globalnom tržištu zasad su još moj vlažni san. Nadam se da će se u nekom budućnosti i – objaviti.
Što nam donosi bliža budućnost?
I mimo klasike last but not least, 222% niste suhi što se tiče izdavačkih planova iduće ljeto dva tri – ako ima nekih hintova oko područja interesa jer vjerujem prerano bi bilo otkrivati naslove…
VELIMIR: Ja u glavi uvijek imam barem pet, šest novih knjiga, od povijesti fašizma do enciklopedije shibarija, ali niti jedna od njih nije pretjerano komercijalna pa čekam da mi Neven kaže što bi izdao, da ne pišem sebi i svojim prijateljima (smijeh). Moje opskurne ideje će ipak trebati pričekati dramatičan višak slobodnog vremena, da ih realiziram možda kao nekakva pdf izdanja za omanji kult…
View this post on Instagram
NEVEN: Ja sam kampanjac, teško mi je planirati što ću sutra raditi a kamoli za godinu, dvije, tri… Naravno, neke se knjige već krčkaju, ipak moram zaraditi za kruh i mlijeko. No, kad je Velimir posrijedi, u fazi sam mozganja, kao i svaki put kad završimo knjigu. Posve sam siguran – iduće godine u ovo vrijeme možda nećemo biti milijunaši, ali svakako ćemo imati nešto novo.
Fotografije: privatni album