Pandemija korone i online nastava samo su dodatno narušili ionako neadekvatan školski sustav u Hrvatskoj. Prošle godine zahvatio ga je i najdulji štrajk u povijesti, zbog kojeg je prosvjedovalo i 60 tisuća građana – u nastojanju da se pokrene kurikularna reforma od koje se mnogo očekivalo.
No, nije se dogodilo ništa revolucionarno. Hrvatskoj jednostavno nedostaje kvalitetan i moderan kurikulum koji prati trendove distribucije informacija, znanja i tehnološkog napretka.
Golemi ‘udar’ na obiteljski budžet
Ako se tome pridoda i pristak koji se na djecu stvara zbog ocjena te upisa u srednje škole i na fakultete, javna je tajna da gotovo svako dijete ide na instrukcije iz nekog predmeta, što je dodatan udarac na roditeljski džep. Zašto je to tako i kako se stvari mogu pomaknuti na bolje, te je li isplativo i koliko držati instrukcije otkrile su nam dvije strane – profesori koji daju instrukcije i roditelji koji ih plaćaju.
Sandra Gluvaković Juratovac jedna je od mama koja plaća svojoj djeci instrukcije iz matematike.
“Za starije dijete smo plaćali instrukcije od 6. do 8. razreda. Radilo se o matematici, a povremeno i o fizici i kemiji. Iz matematike se često mijenjao profesor, uz to je razred bio velik i teško je bilo kvalitetno raditi. Moja kći je vrlo dobra do odlična učenica, ali smo tijekom 5. razreda shvatili da joj matematika postaje ozbiljan problem. Uz instrukcije je od dvojki iz matematike u idućoj godini stalno dobivala 4 ili 5. Najbolja stvar je da joj je instrukcije držala djevojka koja je bila na 1. godini Pedagoške akadaemije. Dakle, nije profesor matematike, ni matematičar nego osoba koja voli matematiku, zna je objasniti i ima strpljenja s djecom”, prepričava nam Sandra.
Povremeno je plaćala instrukcije iz fizike i kemije, kad bi kći ‘zapela’ kod nekog složenijeg gradiva, a instrukcije iz matematika su bile stalne. “Riječ je o prosječno dva sata tjedno dodatne matematike tijekom tri razreda, ponekad jedan sat, a uoči testova i kad bi radili novo gradivo, i po 3 sata tjedno. Trošak je stvarno bio velik, no mislim da se isplatio. Ako uzmemo da sat stoji 60 kuna, a da smo 7 mjeseci plaćali prosječno 10 sati mjesečno, to nas je u konačnici stajalo oko 4200 kuna po školskoj godini. Samo za jedno dijete. Zamislite koji se novac vrti u tome”, objašnjava nam Sandra.
Pretrpano gradivo, površna predavanja, nepotrebne informacije…
Iskrena je i bila majka četvorice sinova, koja je željela ostati anonimn.
“Imam četiri sina i samo smo jednom plaćali instrukcije iz matematike. No, da ja nisam stalno uključena u njihovo učenje, morali bismo plaćati sve i svašta. Nisu mogućnosti svakog djeteta iste. Kad se s njima radi, objasni im se gradivo kroz primjere koje oni mogu razumjeti i sve shvate. Danas se sve odrađuje kroz prezentacije, slike, nekoliko riječi, prazne bilježnice i radne bilježnice… žali Bože tiska. Ne optužujem nikoga. Samo smo zapeli u vremenu, djeci se predaje kao po špranci. Ali oni nisu mi, ovo su neki novi klinci. U njihovom životu sve je ‘živo tako da im je nastava dosadna. Shvaćaju teške stvari, osnovne i jednostavne ne”, objašnjava naša sugovornica.
Dodaje i kako se mnogi profesori ne snalaze s novim tehnologijama. Prelete gradivo preko prezentacije, a ono je natrpano…
“Još nisam upoznala onog tko želi biti profesor godine. A zašto bi i želio? Plaća mu ostaje ista. Ne bih ni ja. Realno, raditi s djecom, trčati od škole do škole za punu satnicu, trpjeti roditelje koji misle kako je baš njihov ‘princ’ najbolji u razredu… sve to umori s vremenom. Nema poticaja, nema riječi ‘hvala’ – ni od djece, ni roditelja, a niti od vlasti. Zato je tako, kako je. Inače u školi bi trebao raditi i futurolog. Jer učiti najvećeg izvoznika pšenice za 2012. godinu u 2020. je najblaže rečeno – nevjerojatno nepotrebno”, kaže mama četvero školaraca.
Izvrsni rezultati online radionica iz matematike i programiranja
Kao profesor matematike, a prije toga matematike i infomatike, Terezija Semenski radila je više od 7 godina u školi, a upoznata je s kurikulumom matematike ostalih država EU te SAD-a.
“Nešto više od godinu dana držim matematičke radionice i radionice iz programiranja te individualnu poduku iz matematike i informatike za osnovne škole, srednje škole i fakultete. Neki roditelji i učenici su ponekad skeptični prema online poduci, ali su već nakon prvog sata oduševljeni jer sve prate korak po korak u ‘digitanoj bilježnici’ te odmah po završetku sata dobivaju bilješke sa sata u PDF formatu. Uz to, prate nastavu iz udobnosti doma te djeca nisu pod stresom radi promjene okoline, a roditelji ne moraju jurcati na još jednu aktivnost”, objašnjava Terezija.
Već s prvom generacijom petaša kojima je predavala uočila je velike razlike u znanju i razumijevaju matematičkih koncepata. Pojedini razredi su inicijalni ispit napisali 20-30% bolje u odnosu na susjedni razred. Pa je bilo potrebno ili dodatno provježbati i utvrditi gradivo kroz dodatne sate iz dopunske nastave u ‘slabijem’ razredu ili ‘spustiti kriterije’. Zašto je tome tako?
“Broj sati matematike je od prvog do četvrtog razreda smanjen sa 5 na 4 nastavna sata tjedno. Time je sa 175 sati matematika ‘pala’ na 140 sati. Mislim da je čak i laiku jasno što se događa s kvalitetom nastave ako je količina gradiva ostala ista, a vremena je 20% manje. Pojedine učiteljice razredne nastave te su razlike nadoknađivale s dopunskom i dodatnom nastavom iz matematike kroz 2 sata tjedno više i kod tih razreda nije bilo ‘rupa u znanju’. No, kod drugih je već u petom razredu nastao problem. Kod matematike kada su temelji loši, odnosno ako dijete u prva četiri razreda nije savladalo 4 osnovne računske radnje i redoslijed računskih operacija – onda je učenje razlomaka, decimalnih brojeva, kvadriranja, potencija u petom razredu i više kao izgradnja kuće kojoj su temelji loši te se dodatnom nadogradnjom sve uruši”, objašnjava.
Učenici su zakinuti za znanja iz svih predmeta
Dodaje kako broj sati matematike i u višim razredima osnovne te u srednjim školama nije dovoljan za usvajanje cijeloga gradiva. Bilo bi potrebno povećati fond sati ili reducirati gradivo po uzoru na neke druge europske države. Profesori jure da stignu ispredavati sve teme, a nemaju dovoljno sati za uvježbavanje i utvrđivanje. Dodatna otežavajuća situacija jest prošlogodišnji štrajk te zatvaranje škola u proljeće zbog čega su učenici ostali zakinuti za znanje iz svih predmeta, pa i iz matematike i informatike.
“Bitno je naglasiti i da poduku iz matematike drži puno nestručnih instruktora. Javljaju mi se roditelji gimnazijalaca čija su djeca još više zbunjena ili nisu uspjeli ispraviti negativne ocjene nakon što im je neki student ili osoba koja nije profesor matematike površno, bez razumijevanja, a ponekad čak i pogrešno, objasnila npr. eksponecijalne jednadžbe, binomni poučak ili neko drugo gradivo. Kroz poduku iz informatike primjetila sam da roditelji i učenici često misle da znaju informatiku jer su djeca i po nekoliko sati dnevno na internetu. Ali kada treba napraviti PowerPoint prezentaciju, izraditi tablicu u Excelu ili napisati jednostavni program u Pythonu, onda nastaju problemi. Zašto? Na nastavi informatike je prevelik naglasak na teoriji, a premalo ima praktične nastave. Osim toga proteklih 6,7 godina učenici uglavnom koriste mobitele, a sve manje računala, pa se na njima puno lošije snalaze”, objašnjava nam Terezija.
Instrukcijama zarade i više nego prosječnu nastavničku plaću
Još jedna profesorica matematike – koja je htjela ostati anonimna – kaže kako drži instrukcije i da je to predmet koji se najviše traži.
“Trenutačno radim u jednoj privatnoj srednjoj gimnaziji u Zagrebu. Instrukcijama iz matematike može se zaraditi prosječna nastavnička plaća ako se radi malo jače, čak i više od toga. Kod mene učenici dolaze po preporuci tako da mogu držati i višu cijenu, što je 90 kuna po školskom satu. Kada sam tek krenula i bila bez iskustva, išla sam po kućama i naplaćivala 50 ili 60 kuna. S nekim obiteljima s troje djece, prošla sam srednju školu od početka do kraja”, otkriva naša sugovornica.
Instrukcije iz stranih jezika – najtraženije nakon matematike!
S jezicima je slično. Ingrid je profesorica njemačkoj i kaže kako instrukcije roditelji često naruče prekasno, kad se gradivo već nagomila.
“Onda je panika, sve mora brzo, piše se test, a zaostaci su tu još od prethodnih razreda. Jezik je kao matematika, ne možeš proći petu lekciju ako nisi apsolvirao prvu. U nižim razredima se prvo dosta uči napamet, barem u njemačkom, što je u redu da jezik uđe u uho, ali kasnije djeca ne mogu povezati nove stvari. U razredu ih bude po 25 – 30, i kao kod svih predmeta, profesor se ne može posvetiti svakom učeniku. Zato su tu instrukcije, da jedan na jedan objasne ono što je u školi propušteno. Moja sva iskustva su bila dobra, djeca bi nakon nekoliko sati kontinuiranog rada kroz instrukcije (primjerice, u početku uz ‘dril’ ako ima zaostataka, zatim 1 puta tjedno) dobivala dobre ocjene. Inače, mislim da su instrukcije uglavnom za đake koji ne prate na nastavi. Još ako je u kombinaciji s lošim profesorom…” kaže Ingrid i dodaje kako je u vrijeme studija svoje instrukcije naplaćivala 50 kn za školski sat, a sada od 60 kuna ako je kod nje doma, a 70 ako ide kod nekoga.
Ipak je bolje biti – profesor!?
Iako su instrukcije udar na roditeljski džep i izdatak, oni koji ih drže ipak se ne slažu da je isplativije biti instruktor nego raditi u školi.
“To nikako, jer djeca često odustanu. Bolje je biti profesor. No, u školi kvaliteta učenja nije više što je nekad bila. Recimo, važne stvari iz gramatike koje su se nekad učile do najsitnijih detalja, danas se ne obrađuju temeljito. Pa djeci nije jasno o čemu se radi. Uz to, djeca su danas previše zaljepljena za mobitel i igrice, žive u virtualnom svijetu te gube interes za stvari iz stvarnog života. Da je sistem kao nekoć – podrobnije objašnjavanje i više zadaća, djeca vjerojatno ne bi trebala instrukcije u tolikoj mjeri. Uz to, u slučaju imućnijih obitelji uvijek se oslanja na to da će im instruktor pomoći”, objašnjava Perina Kulić, magistra ruskog i engleskog jezika i književnosti, koja je četiri godina davala intrukcije iz jezika.
Selma je mama koja već odavno plaća instrukcije za sina i kćer, i to iz engleskog i kemije, a smatra kako bi trebala i iz fizike i matematike. Iako je to golemi financijski udar na obiteljski budžet, priznaje kako ne zna nikoga tko ne plaće neke instrukcije za djecu – pa čak i kada neki instruktori bezobrazno ‘nabiju’ cijene.
“Iako je moj sin bio odličan učenik, morao je uzimati poduku jer mlada i nadobudna profesorica nije znala prenijeti znanje, a bila je zaštićena kao ‘lički medvjed’. Ima i slučajeva gdje i namjerno to rade kako bi preporučili kolegicu za instrukcije, a neki su znali tražiti i 120 kuna za školski sat. No, sve ovisi i od djeteta do djeteta, te od škole do škole, a činjenica jest i da su neka djeca naprosto – lijena. Moja kćer, pak, ima drugačiji problem, jer ima poteskoća u učenju. Istina je i da preopširno gradivo profesori moraju proći u kratkom vremenu. A roditelji to gradivo ne znaju objasniti pa su primorani plaćati instrukcije. I sada, u teškoj financijskoj situaciji moram plaćati poduku za dvoje djece. Jer oni bolje razumiju kad su jedan na jedan s instruktorom, pogotovo sad kad se gradivo nesmiljeno šiba. Kći je, primjerice, u sedmom razredu imala samo i isključivo testove. Mislim da treba mijenjati način školstva jer su djeca preopterećena glupostima, a nemaju onu pravu školu a to je ona koja bi ih učila vrijednostima života. Golemi je pritisak i oko ocjena, ako slučajno dobiješ trojku, ti si glup, izruguju ti se učenici, profesor te traži da dođeš na dopunsku jer s tobom nešto nije u redu… Djeca su danas preopterećena svime“, zabrinuto će mama Selma.
Djeca su navikla dobiti sve na gotovo, previše se ‘buba’ i razvija kritičko razmišljanje
Mario Jakopec profesor je biologije i kemije iz Osijeka, koji već 13 godiina drži instrukcije i nikada nije radio u školstvu.
“Odmah nakon završetka fakulteta počeo sam držati instrukcije iz kemije. Počelo je slabo, možda bih nakupio do 5 sati instrukcija mjesečno i mislio sam da će mi to biti dodatni izvor zarade. No, vremenom mi je to postao primarni izvor prihoda”, priznaje nam u razgovoru.
“Postoje dvije krajnosti. Učenici koji imaju problema s kemijom i negdje su između jedinice i dvojke. Drugi su oni koji žele najviše, posebno maturanti, jer je kemija ključna za upis fakulteta biomedicinskog smjera. Ne bi bilo pošteno da kritiziram školski program, jer nisam u sustavu, ali ima raznih profesora. Ono što primjećujem je da je motivacija djece vrlo niska, iako im je danas omogućeno da putem interneta mogu gotovo sve savladavati sami. Oni, međutim, i dalje trebaju pomoć jer su navikli dobivati sve na gotovo. To vidim kod svojih polaznika, žele da ih netko vodi kroz proces učenja i onda će to funkcionirati. Većina predmeta zahtijeva bubanje napamet, bez razvijanja kritičkog razmišljanja i to je najveći problem, jer nema logičnog razmišljanja na temelju naučenog. Netko im to mora pokazati, rijetki mogu učiti sami”, nadovezuje se Mario i kaže kako je od prošle školske godine, i zbog korone, sve svoje lekcije stavio na internet, ali nisu besplatne.
I dok se lome koplja tko je kriv, što bi moglo bolje, a roditelji se snalaze kako znaju i umiju, hrvatski školarci i dalje pokazuju ispodprosječne rezultate iz matematičkih i prirodoslovnih vještina – kako navodi najveće međunarodno testiranje vještina i znanja učenika iz 2018., poznatije kao PISA, a koje se provodi svake četiri godine.