U moru fotografa hrvatske scene, jedno ime posebno se ističe, posebice kada je riječ o snimanjima poznatih lica, modnih editorijala i evenata – ono Johna Pavlisha. Ovaj nesuđeni biolog već je godinama jedno od najprepoznatljivijih fotografskih lica čije fotografije krase brojne portale, kampanje i modne magazine.
U doba korone, na trenutak je svojom izložbom “Faces – Places – Spaces” u galeriji Kranjčar probudio emocije te dokazao da nekad najveće krize i poteškoće rađaju neke od najboljih ideja. Kakvi su mu bili počeci, gdje nalazi svakodnevnu inspiraciju i kako se opušta izvan posla otkrio nam je u stanci između snimanja.
Biolog u modnoj industriji
Završili ste biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakutletu; a danas se bavite fotografijom. Otkud taj zaokret?
A ne postoji neki ključni trenutak kada sam donio tu odluku. Na studiju mi je bilo super i ne žalim ni trenutka koji sam proveo na njemu. Na zadnjoj godini faksa počeo sam se intenzivnije baviti fotografijom. Fotkao sam dosta na terenu, “prirodu i društvo”, tako je sve počelo.
Zbog društvenih mreža puno je više ljudi senzibilizirano za fotografiju, razmišljaju što žele dobiti iz nje i kako to postići
Je li se bilo teško probiti u modnoj industriji?
Prvi posao koji me našao bilo je fotkanje u jednom poznatom zagrebačkom klubu. Za cijelu noć fotkanja dobio sam 200 kuna (smijeh). Ipak svi znamo da počeci nisu jednostavni, al’ sam s godinama skupio dobre kljiente s kojima je užitak raditi. Problem mladih fotografa leži u tome što žele uspjeti preko noći, ne pridodaju pozornost strpljenju koje je od velike važnosti.
Kakva je danas situacija s mladim fotografima u usporedbi s vašim počecima?
Mislim da je nastao “boom” fotografa u posljednje vrijeme, rekao bi posljednjih godina. Zbog društvenih mreža puno je više ljudi senzibilizirano za fotografiju, razmišljaju što žele dobiti iz nje i kako to postići. Nije rijedak slučaj da klijent na snimanju pokazuje svoju fotku s mobitela kao primjer za ono što žele dobiti kao finalni produkt.
Većina projekata ne dopušta mi previše kreativnosti
Prema Vašem mišljenju, koje karakteristike treba imati dobar fotograf?
Primarno treba biti kreativan i snalažljiv. Ako fotografirate ljude, najvažnije je da budete vješti u komunikaciji s njima. Susreo sam se s mnogo talentiranih fotografa koji se teže snalaze s ljudima i to ih koči da ostvare svoj puni potencijal.
Pronalazite li se u fotografijama koje stvarate?
Većina projekata ne dopušta mi previše kreativnosti. Veliki broj snimanja odrađujem prema briefu klijenta te na svakom snimanju pokušam prilagoditi želje klijenta sa nekim svojim idejama, što, nažalost, puno puta to nije moguće.
Možete li se zamisliti u nekom drugom svijetu, osim fotografije?
Naravno, puno me stvari zanima i inspirira. Ne tako davno htio sam se prijaviti za posao u Lego Storeu, a prije toga htio sam raditi u jednom informatičkom servisu.
Ponosan sam da imam priliku raditi sa prekrasnim ljudima te ih prikazati kroz objektiv fotoaparata
Većina ljudi ne zna da ste veliki kolekcionar i zaljubljenik u Lego kockice, odakle ta ljubav?
Ha ha, ha… da. Oduvijek mi je Lego bio zanimljiv, ali i preskup. Ipak, zbog posla s kojim se bavim, mogu si ga priuštiti i uživati u njemu u potpunosti. Imam golemu kolekciju koja je svakim danom sve veća i veća te možda u bliskoj budućnosti otvorim Lego Store, ako se ukaže prilika za to.
Zaljubljenik u Lego kockice
Koji Vam je projekt ostao u najboljem sjećanju?
Možda posljednja izložba “Faces – Places – Spaces” u galeriji Kranjčar prošle godine. Fotografirao sam hrvatske glumice preko web kamere u doba karantene kada nam se svima život okrenuo naglavačke. Zanimljiv mi je i inspirativan bio način samome pristupanju projektu te izlasku iz komforne zone kako fotografa tako i osoba s druge strane kamere.
Ima li nešto na što ste posebno ponosni u svojoj dosadašnjoj karijeri?
Ima mnogo projekata na koje sam posebno ponosan, ali ne bi bilo korektno da izdvojim samo njih nekoliko. Ponosan sam da imam priliku raditi sa prekrasnim ljudima te ih prikazati kroz objektiv fotoaparata.
Kada nisam okružen svojim ‘igračkama’ i gadgetima, obožavam vrijeme provoditi na biciklu slušajući glazbu te hvatati trenutke sunčanih dana
Zanima me znanost i tehnologija
Kako izgleda Vaš dan, jeste li vječito u žurbi?
Iako bi na prvu pomislili da su snimanja moja svakodnevnica, realnost je da najviše vremena provodim ispred računala zatrpan mailovima i fotografijama za obradu. S godinama sam stvorio naviku freelancerskog stila života i dosta dobro se snalazim u tome.
Kako se opuštate izvan posla?
Dosta vremena provodim sam sa sobom tako da imam milijun načina kako se animirati te sam dosta geekovski nastrojen. Zanima me znanost i tehnologija, puno čitam te igram na PC-u. Kada nisam okružen svojim “igračkama” i gadgetima, obožavam vrijeme provoditi na biciklu slušajući glazbu te hvatati trenutke sunčanih dana.
Koji biste savjet dali svim mladim fotografima?
Nemojte se ograničavati tuđim idejama i zamislima. Svako snimanje je jedinstveno i treba se snaći sa svim elementima koji su nam dostupni. Mnogo puta fotografi se striktno drže ideja klijenata te ne dopuštaju ikakav prostor improvizaciji. Slijedite svoje instinkte i maštu.
Fotografije: privatni album