Četiri i pol mjeseca prošla su otkad Hrvatska živi #sveu19. Dnevnici triju nacionalnih televizija startaju u isto vrijeme, izazovno je popratiti sve. Naše oči i uši u terminu svih termina zamijetile su jednostavnost i preciznost izvedbe i jedan rijetko kvalitetan pristup. Stiže s Prisavlja, a donosi ga Nika Marjanović Zulim. U razgovoru za Mixer otkrila je kakve su ju misli okupirale prije početka prvog Dnevnika koji je vodila, kako uspijeva zadržati smirenost te koga bi htjela intervjuirati da može vratiti vrijeme. Imala je i prijedlog kako bi pred kamerama pomirila državni vrh.
Što je prolazilo kroz glavu kad ste ulazili u studio središnjeg Dnevnika HTV – a neposredno prije odbrojavanja sata?
“Diši, samo diši!” Ma, nakon petnaest godina svakakvih situacija ispred i iza kamere, ne mogu reći da sam imala tremu kao takvu, iskustvo i godine to ipak potisnu, daju jednu sigurnost. Naravno, ogromno je poštovanje prema tom formatu, govorimo ipak o središnjem Dnevniku!! U trenucima netom prije – razmišljala sam više urednički – da je većina toga “on-line”, odnosno, spremno za emitiranje, da imamo sve reportere na lokaciji, da imamo s njima vezu i ostale pripreme. Uvelike mi je podrška bio kolega Darko Šokota, back-urednik Dnevnika, koji je bio u režiji.
Je li taj termin i činjenica da je to “glavni prisavski Dnevnik” dodatno opterećenje?
Jest, ali u kontekstu da sam svjesna da radim nešto što je vrhunac moje dosadašnje karijere. Ja sam svim formatima koje sam radila dosad, ispred ili iza kamere, pristupala na način da mi nema bitnije stvari od te.
View this post on Instagram
Djelujete kao da stresa nema. Staloženo, smireno i precizno. Što Vam je najvažnije dok priopćavate vijesti?
Najvažnije mi je biti svjesna da sam tu – kako bi ljudima prenijela informaciju. Bitna je informacija, bitna je vijest, a ne ja. Tako i nastupam, na tomu nisam “radila”, to mi je prirodno – u poslu. Privatno sam daleko temperamentnija… Često mi prijatelji znaju reći da se nevjerojatno suprimiram u kadru i da ne mogu vjerovati da sam to ja.
Uvijek treba biti svoj
Od koga ste u smislu javnog nastupa najviše naučili?
Slušala sam struku, fonetičare s kojima radimo svakodnevno, uvažavala primjedbe i radila na sebi. Postoje kolege kojima se profesionalno divim, no ne znači da bi kopiranjem njihovog stila – postigla ono što imaju. Svi smo mi drukčiji, i radimo drukčije formate. Treba biti svoj i napraviti maksimum od onog što imamo. Svakako smatram da su standarde postavile generacije prije, HRT-ova voditeljska “Zlatna liga”, pogotovo u studijskom ophođenju.
Živimo u stresnom vremenu. Kako kontrolirate emocije u eteru?
Snagom volje. Dosad sam uspijevala, jednostavno morate biti svjesni da ste tu zbog drugih, sve drugo, osobno, je sporedno – i ta je misao na prvom mjestu.
Kad je bilo najteže?
Svakako za vrijeme petrinjskog potresa… Strah, nevjerica… Prvo, naravno, za vlastitu obitelj, a svakako i za kolege na terenu, prvih pola sata je bio kaos s telefonskim vezama, koje su nam, naravno, ključne za vezu s kolegama koji se javljaju… Trenutak kada mi “upucavaju” živu sliku, koju ja gledam iz studija, ne znajući ništa, ni koliko je ljudi poginulo, ni koji su razmjeri štete – a gledam otkopavanje čovjeka s djetetom iz zatrpanog automobila, na sreću, živih… To nikad neću moći zaboraviti…
View this post on Instagram
Komentari publike vrlo su pozitivni…
Hvala Vam! To i jest, nekako, poanta. Naravno, određene su stvari – stvar ukusa, ne “sjedamo” svi svima isto, međutim, jako mi je bitno upravo ono što ste ranije spomenuli – da djelujem staloženo, mirno, da nisam nametljiva, i u tom smjeru i jest većina komentara. Od gledatelja, do kolega.
Kad kreće radni dan i kad je vrhunac gužve u danu kad ste na Dnevniku?
Radni dan kreće pregledom portala, novina i ponude dnevnih događaja još kod kuće, ujutro, uz kavu, a na poslu sam, fizički, oko 11 sati. Šihta završava oko 23.30, s obzirom da radimo i središnji i Treći dnevnik. Tijekom dana imamo dva kolegija, a nakon onog u 14 sati – stvari kreću prema “peaku”, odnosno sve stresnijem dijelu dana.
Treba nam manje loših vijesti
Ima li u Hrvatskoj i lijepih vijesti i kako ih tretiramo?
Naravno da ima. I treba ih promovirati. Tretira ih kako tko, ali, bitno je da se govori o njima. Na nama je, pojedinačno, kako ćemo doživjeti stvari.
Kako biste opisali hrvatsku svakodnevicu?
Pa, svima bi nam dobro došlo manje vijesti o korupciji, uhićenjima, prevarama, crne kronike. Ali, opet, ističem, ima i jako lijepih stvari. A svatko nosi svoju osobnu sreću, ali i, naravno, nesreću. Tako da je svakodnevnica individualna.
View this post on Instagram
Koga još niste intervjuirali, a jako biste željeli?
Uf, ima njih na popisu, i to šarolikom.. Volodimir Zelenski, Elon Musk.. Da mogu maštati, vezano na neku svoju fascinaciju osobama i da ne ovisim o vremenu i prilikama u kojima živim – Nikola Tesla i Janko Polič Kamov.
Što Vas kod njih fascinira?
Kod Tesle me fascinira apsolutno sve. Po mom skromnom mišljenju – pogotovo sa znanstvenog aspekta – riječ je o daleko najvećem geniju koji je živio i stvarao na Zemlji. Kao da je na kraj 19. došao s pretpostavkama iz 21. stoljeća. Fascinira svaki segment njegove biografije, od odrastanja, rane karijere, njegove specifične osobnosti, nekad i financijske naivnosti pa do krađe njegovih inovacija. Primjerice, Marconi kojem je priznat izum radio-signala, što je kasnije ispravljeno… Sve što ima veze s njim, pročitam, poslušam i pogledam u hipu!
Što se tiče Kamova – fascinacija je tim veća što je umro iznimnno mlad, a ostavio iznimno puno. Najpoznatnije djelo “Isušena kaljuža” počeo je pisati 1906. godine – dok je pojam za roman toka svijesti – Uliks, od Joycea – izdan 1922., ako se ne varam. Bio je ispred svog vremena po svemu, s druge strane – mračan, opterećen, dio likova mu je prožet otvorenim šovinizmom i mizoginijom. Iz današnje perspektive, i po mojoj procjeni, na temelju nekih njegovih priča i segmenata.
Sve u svemu – nevjerojatan lik za to vrijeme, nevjerojatan talent, a tako kratak životni vijek.. Hvala onima koji rade na očuvanju njegova naslijeđa. Po meni – zaslužuje jedan moderan, vrhunski – domaći, epski film!
Vijesti se prate svaki dan
Dok se to ne dogodi, hajmo na aktualni domaći teren. Kad biste za isti stol uspjeli privesti ljude s inicijalima AP i ZM, kako biste izveli proces pomirbe pred kamerama?
Haha, može li lakše pitanje? Tvrda je to kohabitacija. Šalu na stranu, vodila bi razgovor neovisno o simpatijama ili izostanku istih, to ne bi trebalo biti u fokusu. I, u biti, na to ne bi ni skretala pozornost. Možda bi, u stvari, upravo to upalilo.
Pratite li vijesti i kad ne radite?
Naravno. I na godišnjem.
Vaš otac Nenad godinama je na radiju vodio Vrijeme vinila. Je li on zaslužan za Vašu ljubav prema medijima?
Zaslužan je za ljubav prema glazbi, prema čitanju, dokumentarcima, životnoj estetici, usadio mi je tvrde moralne postavke.
Vrte li se ploče kod Vas doma i ako da, kakva je play lista?
Rock. 60-e i 70-e.
Kakvi su profesionalni planovi za budućnost?
Samo neka ostane ovako. S druge strane, radim nešto po pitanju očevih tekstova, koji su ostali neobjavljeni, nakon njegove smrti. Bavio se dosta i pisanjem, te bi s te strane voljela realizirati nešto. Javim svakako!