Subota, 2 ožujka, 2024

Romana Matanovac Vučković: Prva žena predsjednica u 200 godina postojanja HGZ-a

Majka i supruga, profesorica i znanstvenica, savjetnica ministrice kulture i volonterka – Romana Matanovac Vučković iznimno vješto miksa sve svoje uloge i u svemu se dobro snalazi

Dr. sc. Romana Matanovac Vučković je izvanredna profesorica na Katedri za građansko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te voditeljica poslijediplomskog interdisciplinarnog specijalističkog studija Intelektualno vlasništvo.



Predaje na Akademiji dramskih umjetnosti i Muzičkoj akademiji, savjetnica je ministrice Nine Obuljen Koržinek i voditeljica radne skupine za izradu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji bi uskoro trebao doći pred Sabor. Od 2017. surađuje kao međunarodni ekspert u području autorskog prava sa Svjetskom organizacijom za intelektualno vlasništvo (WIPO).

Prije dvije godine Romana Matanovac Vučković otvorila je novo, možda najzahtjevnije poglavlje u svojoj karijeri – prihvatila se volonterske funkcije predsjednice Hrvatskog glazbenog zavoda. 

Prije prava bila je glazba. Zašto ste prestali svirati gitaru, i baš u trenutku strelovitog uspona vaše glazbene karijere?
Da je bilo po mome, nikada ne bih prestala svirati gitaru, jer to je moja velika ljubav. Na žalost, oboljela sam od fokalne distonije u desnoj ruci, to je utjecalo na pokretljivost prstiju i prije dvadeset godina sam odustala od profesionalnog bavljenja glazbom i potpuno se posvetila pravu. Sada prebirem po zakonima kao po žicama na gitari i već odavno sam u bespućima pravnih zavrzlama pronašla harmonične strukture poput onih u skladbama Joaquína Turine, Heitora Villa-Lobosa ili Ivana Padovca.

Predajete na tri fakulteta i voditeljica ste poslijediplomskog studija Intelektualno vlasništvo. Kakva su vaša iskustva s online predavanjima?
Ništa ne može zamijeniti direktan kontakt sa studentima, ali dajem sve od sebe i znam da jednako tako to čini čitava akademska zajednica. Ovo su komplicirana vremena i moramo učiniti sve što je u našoj moći da sadašnje generacije studenata ne ostanu nimalo uskraćene u obrazovanju. Nije lako predavati online, nedostaje ono najvažnije – ekspresija na licima onih koji vas slušaju, a koja vam pruža povratnu informaciju i motivira vas da nešto podrobnije objasnite ili učinite zanimljivijim. Studij Intelektualnog vlasništva odvijao se u zgradi Sveučilišta u Zvonimirovoj ulici, no kako je zgrada oštećena u potresu, a ključni dio tih predavanja je u interakciji s polaznicima, ipak sam odlučila da idemo uživo i trenutačno smo podstanari u Hrvatskom glazbenom zavodu.

Znači, doveli ste pravo u Hrvatski glazbeni zavod! A tko je vas doveo tamo? Kako ste postali prva žena predsjednica u 200 godina postojanja te ugledne udruge?
Ja sam odrasla u HGZ-u u vrijeme kada je tamo bila Muzička akademija i za tu prekrasnu zgradu u Gundulićevoj vežu me najljepša sjećanja. Vratila sam se krajem 2018. na nagovor brojnih glazbenika koji su bili užasnuti stanjem u HGZ-u i crnim scenarijima u kojima se čak spominjala ideja o prodaji jednog dijela zgrade i njegovom pretvaranju u hotel. Bila je to velika kriza i ja sam se zajedno s novim ravnateljstvom upustila u borbu za opstanak najstarije udruge građana u Hrvatskoj koju niti jedan politički sistem nije podržavio i koja se svih 200 godina svoga postojanja sama financira. Činjenica da su svi moji predhodnici bili muškarci, među njima mnoge ugledne povijesne ličnosti, dodatno me motivira i vjerujem da ću ostaviti dostojan trag svojom ženskom snagom i energijom.

Izvukli ste se iz financijske krize, počeli ste s obnovom zgrade, HGZ je ponovno postao in mjesto i onda su vas zadesile još gore nedaće. Kako ste preživjeli potres, poplavu i kako se nosite s pandemijom?
Da mi je netko rekao da se može dogoditi takav katastrofalan niz nevolja, nikada ne bih povjerovala! Sredinom ožujka korona je prekinula sve naše programe, a samim time i dotok prihoda. U potresu je zgrada teško oštećena, a nakon toga nam je poplava uništila prostorije u kojima smo čuvali povijesni arhiv. Nevolje su se redale, a mi smo uključili raketni pogon! Prvi u gradu smo postavili skele i krenuli u obnovu krovišta koje je ozbiljno ugrožavalo cijelu zgradu. Nismo imali novca, ali smo znali da ćemo ga skupiti i naša gromoglasna donatorska kampanja u koju su se uključili glazbenici iz Hrvatske i svijeta urodila je plodom – skupili smo preko pola milijuna kuna i napravili hitnu sanaciju. Ima tu još mnogo posla, najvažnije je da su koncertne dvorane u funkciji da možemo raditi. Naravno, zbog pandemije je programa mnogo manje i kapacitet dvorana je prepolovljen, ali važno je da nismo stali i da nastavljamo s istim žarom otvarati HGZ prema svim umjetnostima.

Kreativne industrije žestoko je pogodila situacija s pandemijom i to se odražava na Hrvatski glazbeni zavod. Kakvi su vaši planovi za preživljavanje?
Preživljavanje je ključna riječ kada se govori o stanju u kreativnim industrijama. Najgore što nam se može dogoditi jest da mnogi kreativci dignu ruke, odustanu od rada i nestanu sa scene, jer to će za posljedicu imati drastično smanjenje raznolikosti, a samim time i pad kvalitete. HGZ otvara suradnje s umjetnicima, planiramo vlastite produkcije i koprodukcije ne samo glazbenih, već i drugih umjetničkih programa i na taj način dajemo svoj obol u tom preživljavanju. Nastavljamo i s donatorskom kampanjom, jer je mecenstvo i građanska inicijativa u samoj srži naše udruge. U rujnu smo u suradnji s čelisticom Kajanom Pačko uspjeli napraviti cijeli jedan donatorski festival i nadamo se da ćemo takvih projekata biti još. Nema predaje!

Kako usklađujete brojne profesionalne obaveze s obiteljskim životom?
Ja sam najsretnija i sama sobom najzadovoljnija svaki puta kada osjetim da su mi ipak, uza svu silnu energiju koju ulažem u rad, moja obitelj i moj sin Ivan na prvom mjestu. Profesionalna dostignuća vesele i ispunjavaju, ali ništa tako snažno kao njegov zagrljaj, ništa tako duboko kao njegov osmjeh. I to je ono što pomaže da se lakše uskladite, to je moje pogonsko gorivo. Osim toga, mislim da su žene mrvicu talentiranije za djelovanje na više kolosijeka pa se to od njih i očekuje. Uostalom, jeste li primijetili koliko se rijetko ovo pitanje postavlja muškarcima?

Vaš najbolji mix je?
Malo pravnih zavrzlama, malo glazbe, druženja s prijateljima, malo mode i mnogo smijeha s mojim Ivanom. Dodala bih ja tu i more, plivanje, knjige, filmove… ali ne stane mi sve u mikser! 😉

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime