Mafijaške obitelji Bonifacio i Morello dvije godine krvavo su ratovale na ulicama prije no što su Tony ‘Il Primo’ Bonifacio i Frederico ‘Serpente’ Piazzoli uspjeli nagovoriti glave obitelji na primirje. Jedan od ključnih dijelova dogovora bio je casino ‘Fortuna’, zajednički pothvat u kojem će jedna obitelj ubirati prihode od ilegalne prodaje alkohola, a druga od kocke. Taj casino upravo treba biti otvoren, a vi ste pozvani kako biste uveličali proslavu. Ali, može li primirje doista postati trajni mir?
Ne, ovo nije recenzija nekog novog filma ili kazališne predstave – ovo je samo poziv da se uživite u igru ‘Famiglia Bonifacio: Speakeasy’! A u neponovljivu avantura igara odvest će vas Terrible Creations, kreativni kolektiv dizajnera igara s uživljavanjem u uloge. Oni su pripadnici LARP igara, što je skraćenica za Live Action Role Playing, odnosno igranje uloga uživo. Igraju se u realnom vremenu i prostoru, uživo, u neposrednoj interakciji s drugim igračima.
Drugim riječima, zamislite da ste zakoračili u filmsku scenu ili ušli u kazališnu predstavu. Niste pasivna publika već aktivno sudjelujete te upravo o vašim riječima, odlukama i postupcima ovisi kako će se priča zaplesti i rasplesti. Pritom ne morate znati glumiti, niti pamtiti tekst. Sve ćete izmisliti u hodu, u skladu s pravilima i smjernicama koje će vam dati prije igre.
Tko stoji iza imena Terrible Creations i zašto ste odabrali tako ‘opasno’ ime?
Lucija: Tim dizajnera igara s uživljavanjem u uloge u sastavu: Lucija Tancer Mihoković, Marko Čavlina, Vatroslav Jelovica (Vatra), Matija Mihoković i Miroslav Wranka (Siro).
Nije ime opasno, već su naše igre toliko grozno dobre da ih želite igrati ponovno, i ponovno, i ponovno…
Kako ste uopće došli na ideju pokrenuti biznis s LARP igrama?
Siro: Nakon što smo više godina proveli igrajući i smišljajući LARP-ove palo nam je na pamet kako bi te zabavne i kreativne igre mogle odlično poslužiti kao team building, zabava za rođendan, djevojačku ili momačku večer i slično. Lucija, Matija i ja smo se vraćali s konvencije Liburnicon u kolovozu 2014. i razgovarali smo o svemu i svačemu, pa je tako u nekom trenutku došla na red i tema kako ih pretvoriti u biznis. Po povratku u Zagreb dogovorili smo prvi sastanak i, kad smo se okupili, počeli smo raditi na prvoj igri. Bila je to Famiglia Bonifacio: Il Primo, mafijaška igra za 25 do 30 igračica i igrača.
Jeste li i inače bili strastveni fanovi takvih igara? Gdje ste se prvi put s njima upoznali?
Matija: Može se reći kako smo strastveni fanovi igara općenito, ne samo LARP-ova, jer volimo i boardgameove i računalne igre… Prije nego što smo počeli raditi skupa, igrali smo ih zajedno na raznim lokacijama u Hrvatskoj.
Siro: Mene je zapao prvi susret s LARP-ovima. Dogodilo se to pored sela živopisnog imena Katoličke Čaire u blizini Kutine. Tamo su početkom 2000-tih organizirane (za hrvatske prilike) velike višednevne igre tog tipa, koje su znale okupiti i do 150 sudionika i sudionica.
Lucija: Moja LARP avantura počela je prije 15-ak godina u selu Budinjak na Žumberku. U to vrijeme su ovakva događanja postala nešto češća, u odnosu na legendarnu Kutinu koja se održavala jednom godišnje, ali je i broj sudionika znatno pao pa bi nas se okupilo možda pedesetak. Prošlo je još nekoliko godina prije nego sam otkrila druge vrste LARP-ova koji su nam danas puno bliži.
Marko: Bila je to prirodna progresija za mene od niže razine izravnog sudjelovanja prema prema višoj: od zagriženog čitatelja SF&F literature, preko kompjuterskih igara do DnD igranja uloga za stolom, igranja LARP-ova i na kraju stvaranja i organiziranja LARP-ova.
Matija: Na nagovor prijatelja 2008. otišao sam na prvu igru, koju je stjecajem okolnosti vodio Siro. Otprilike 10 minuta ‘in’ mi je bilo jasno da je to najbolja stvar na svijetu.
Vatra: Igre uloga sam, kao i Marko, prvotno bio isprobao u verziji ‘oko stola’ (tzv. tabletop RPG) tamo još u petom razredu osnovne škole, a ovu varijantu u kojoj se sve odvija uživo (LARP) sam iskušao prije kojih pet, šest godina na jednoj od hrvatskih konvencija – u pitanju je bio Liburnicon ili Rikon, ako se dobro sjećam. Neke od prvih LARP igara koje sam igrao organizirao je tada još neformalni tim entuzijasta koji se nazivao Terrible Creations.
Što su točno LARP igre, tko ih je izmislio i koliko dugo se igraju u Hrvatskoj?
Matija: Pokušajte zamisliti kako sudjelujete u kazališnoj predstavi, samo što ne morate znati glumiti, niti pamtiti tekst (jer sve smišljate u hodu), a nema ni redatelja koji vrišti na vas ako nešto zeznete, kao ni publike. Vide vas samo suigrači i voditelji, koji također sudjeluju u igri kao i vi. Prije početka igre dobit ćete unaprijed pripremljenog lika s osobnim karakteristikama, ciljevima, motivacijama… Objasnit ćemo vam pravila igre i pravila ponašanja, dati okvir u kojem se radnja odvija. Nakon toga igra počinje. Sve se improvizira i nastaje na licu mjesta. Zaplet i rasplet u velikoj mjeri ovisi o vašim odlukama, postupcima, riječima… I to je to. Vrlo jednostavno, prirodno i jako zabavno.
Siro: Igre ovog tipa postoje otkad se ljudi igraju. Siguran sam kako ste i vi – baš kao i vaše čitateljice i vaši čitatelji – već sudjelovali u barem nekoj od njih. Imali ste, recimo, šest ili sedam godina. S društvom biste se podijelili u lopove i policajce ili nešto tome slično, i potom se igrali. Svaka igra u kojoj se ‘pretvarate’ da ste netko drugi i igrate tu ulogu je zapravo po definiciji LARP. To je krajnje pojednostavljen i tom uzrastu prilagođen oblik igara s uživljavanjem u uloge. Naše su igre, naravno, složenije i primjerenije odraslim osobama, koje su naša glavna ciljana publika. Ali, osnovno načelo je isto. Preuzmete ulogu i igrate ju najbolje što znate. U Hrvatskoj se LARP igre igraju zadnjih 20-ak godina. Isprva smo se kao zajednica naslanjali na američku tradiciju, koja je ponikla i počela cvjetati tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća. Ali, zadnjih desetak godina dominaciju je preuzeo nordijski pristup, koji je oblike kakve danas poznajemo počeo poprimati od sredine 90-tih godina 20. stoljeća.
Jeste li vi jedina tvrtka U Hrvatskoj koja se bavi LARP igrama?
Lucija: U Hrvatskoj, da. I među razmjerno rijetkima smo u Europi.
Koliko se Hrvati vole igrati i preoblačiti u određene likove?
Matija: Jednom kad se odluče upustiti u tu avanturu, ljudi rado uskoče u tuđu kožu na nekoliko sati. Hrvati se u tome ne razlikuju bitno od drugih. Pitanje je jesu li čuli za takve igre i usude li ih se probati.
Koje su igre najtraženije?
Vatra: Bez sumnje je to serijal Famiglia Bonifacio, koji se sastoji od ukupno pet igara u kojima igračice i igrači preuzimaju uloge talijanskih mafijaša u SAD-u krajem ludih dvadesetih godina 20. stoljeća. Pretpostavljam kako je to zato što je tema tih igara većini ljudi dobro poznata iz filmova kao što su Kum, Dobri momci ili Lice s ožiljkom, TV serija te tematike, knjiga Maria Puza i drugih autora…
Kako je koronavirus utjecao na vaš biznis?
Matija: Loše. Kao i većina drugih sličnih djelatnosti neko vrijeme nismo mogli uopće raditi. Nakon toga je bilo dosta nejasnoća i nedoumica oko toga što je dozvoljeno, a što nije, koje su u određenoj mjeri prisutne i danas. Ali, najveći problem je pad potražnje za aktivnostima poput naših igara. Vremena su nesigurna, ljudi ne žele riskirati zarazu i trošiti mimo onog što je nužno. Nadamo se, ipak, kako će se situacija uskoro početi vraćati u kakvu-takvu normalu.
Kako ste se prilagoditi takvoj situaciji?
Lucija: Uskoro ćemo predstaviti i ponuditi našu prvu igru online, koja će se zvati Centrala. Zasad ćemo vam tek reći kako je nadahnuta djelima pisca H. P. Lovecrafta te kako će igračice i igrači morati u kratko vrijeme smisliti kako spasiti svijet od drevnog čudovišta. Prihvati li publika Centralu dobro, uslijedit će nove igre online.
Je li vas Covid 19 pokolebao u planovima i, možda, natjerao da odustanete od ovakve vrste posla?
Matija: Znali smo to i prije, ali nam je 2020. to samo potvrdila: nije dobro držati sva jaja u jednoj košari i biti nespreman na promjene. No od igara nećemo tek tako odustati, nepovoljnim okolnostima usprkos.
Foto Antun Cerovečki i Tomislav Jeffrey Jemrić