Politički analitičar dr. sc. Branimirom Vidmarović stručnjak je iz područja međunarodnih odnosa i kineske vanjske politike. Rođeni Zagrepčanin, diplomu i doktorat stekao je na Moskovskom državnom fakultetu za međunarodno odnose. Član je ekspertne skupine Instituta za europske i globalizacijske studije, a na pulskom Filozofskom fakultetu predaje povijest, ekonomiju i politiku zemalja Istočne Azije.
S stručnjakom za međunarodnu politiku razgovaramo o aktualnoj situaciji uzrokovanoj prije svega pandemijom koronavirusa, te o posljedicama koje će imati na hrvatsku i međunarodnu scenu, ali i o drugim velikim izazovima, poput izbjeglištva, s kojima se svijet i dalje suočava.
In medias res. Je li korona gotova, u smislu pod kontrolom, iz Vaše perspektive naravno? I koje su sve potencijalne posljedice s obzirom na vanjsku trgovinu Republike Hrvatske i ekonomske aspekte fluktuacije ljudi i migracija bilo turistički bilo izbjegličkih valova?
Ovisi kako definiramo gotovo i pod kontrolom. Ako pod time podrazumijevamo da nam bolnički kapaciteti ne pucaju i da Arena više ne mora biti bolnica, odnosno da smo “ispeglali krivulju” (od eng. flatten the curve), onda je vjerojatno situacija pod kontrolom. Ali to nije puna slika. COVID-19 je najvjerojatnije tek prva lastavica i veliki stres-test. U redu stoje drugi opaki virusi i samo čekaju priliku: ebola, lassa, nipah, MERS, zika, i chikungunya samo su neki od virusa iz tropskih i suptropskih regija koji zbog naglog rasta međunarodnog prometa i klimatskih promjena puno lakše migriraju iz svojih toplih krajeva u naš umjereni pojas.
Nekoliko godina prije epidemije COVID-19, zaklada Billa Gatesa, norveška vlada, Indija te Svjetski gospodarski forum utemeljili su Koaliciju za inovacije i spremnost u borbi sa pandemijama (CEPI). Možda će sada neki pomisliti kako je Bill Gates sve znao (planirao?). Kako god, koalicija je kreirala listu prioritetnih cjepiva koja se što prije moraju stvoriti. Krajem 2019. Amerika je odobrila prvo cjepivo protiv ebole.
Neke studije upućuju na to da će zbog anksioznosti i straha od zaraze ljudi birati manje poznate, zabačene lokacije s manje ljudi
Zato ništa još nije gotovo. COVID-19 je bio svojevrsni stres-test. Uvertira. Razina uzimanja pod kontrolu ovisi o brojnim faktorima: procijepljenosti, učinkovitosti cjepiva, mutacije virusa itd.
Ekonomske posljedice za Hrvatsku će biti specifično hrvatske. Mi smo (još uvijek) pretežno uslužna država koja ovisi o turističkim tokovima. A to znači da ćemo vjerojatno ispiti gorku čašu koncentrata većine ekonomskih i društvenih posljedica izazvanih pandemijom. Tu je zasad nekoliko važnih pitanja. Prvo, s obzirom na ekonomske posljedice (prošle godine su Europljani doživjeli pad kupovne moći od oko 5 posto), kako će ljudi raspolagati svojim ušteđevinama i dohotkom? Oprezno i štedljivo ili nas očekuje razdoblje euforičnog trošenja “za tijelo i dušu”?
Drugo, kako se pandemija odrazila na životne poglede ljudi? Hoće li zbog nakupljenog straha ljudi birati “sigurne”, odnosno europske destinacije za putovanja ili će prevladati YOLO način razmišljanja pa će, posebno mladi, pokušati proputovati što je više zemalja moguće (to je prije pandemije bio trend).
Neke studije upućuju na to da će zbog anksioznosti i straha od zaraze ljudi birati manje poznate, zabačene lokacije s manje ljudi. Treće, koliko je naš turizam spreman za promjene? Konkurencija će biti žestoka, vjerojatno najviše u segmentu cijena. Dodajmo k tome rastuću potrebu za digitalnom autonomijom – to je pitanje infrastrukture te bezgotovinskog i digitalnog plaćanja, a naravno i popratnih usluga poput dostave i prijevoza. Četvrto, koliko je naš turizam u stanju pružiti individualne, ne-masovne lokacije i sadržaje a da pri tome ne budu znatno skuplji od masovnih?
I dalje smo u istoj kaljuži recesije
Što se tiče ekonomije kao takve, mi na sreću ili nesreću nismo na vrhu ekonomskog lanca i nemamo velike multinacionalne kompanije, industriju ili važne visoke tehnologije koje ovise od delikatnoj mreži globalnih opskrbnih lanaca. Da imamo, udarac bi vjerojatno bio veći – ali i potencijal za oporavak također. Ovako smo i dalje u gustoj kaljuži recesije iz koje nikako van.
S druge strane, nešto više od četvrtine (procjene variraju) svih ukupno zaposlenih radi u javnom sektoru pa stoga ne ovisi o tim globalnim lancima. Osim toga, Hrvatska je na vrhu popisa europskih zemalja po nekretninama u vlasništvu – oko 90 posto (više imaju samo Rumunji, Mađari i Slovaci). A to znači da smo gotovo svi – danas, sutra, po nasljedstvu – potencijalni rentijeri i koautori turističkog prokletstva. Ali oprez, jer turizam je u 21. stoljeću postao izuzetno ranjiv i turističke zemlje se moraju posvetiti razvoju drugih industrija.
Problem izbjeglišta nije nestao
Kako se pandemija reflektirala na dotad vrlo aktualan problem izbjeglištva koji je, sudeći prema masovnim medijima, prilično ustuknuo mjesta drugim temama? Vara li ili se doista smanjio protok ljudi?
Problem izbjeglištva nije nestao. Jednostavno su se drastično smanjile realne mogućnosti za migracije zbog restriktivnih mjera protiv širenja COVID-19. Prema podacima Frontexa, broj ilegalnih prelazaka granica na glavnim migrantskim putevima je pao za čak 85 posto. Ventile su čvrsto zatvorili svi – i Europa, i Bliski istok, i svijet općenito. Možemo zaključiti da je pandemija prestrašila i ilegalne operatere migrantskih prijevoza. No, migracije će se vratiti i vjerojatno povećati.
Nije riječ samo o ratom pogođenim područjima. Pandemija je strašno pogodila gospodarstva nerazvijenog svijeta pa će sigurno povećati broj ekonomskih migranata. Nagađam da će neki u Europu pokušati ući i zbog cjepiva – to se može spriječiti jedino ako se zemljama u razvoju doniraju goleme količine cjepiva. Tu je i Afganistan kojeg su Amerikanci odlučili napustiti, a lokalne grupacije su odmah krenule u borbu za vlast…
U svakom slučaju, migracijski valovi će snažno utjecati na društva i politike razvijenih zemalja, ne samo kao sigurnosni, nego i kao ekonomski čimbenik u kontekstu starenja stanovništva, opterećenja na zdravstvene sustave i problema demografske obnove.
Turistička sezona trenutačno ne može biti sigurna nigdje zbog toga što nema ravnomjerne i visoke procijepljenosti. Zemlje same procjenjuju rizik
Koliko je turistička sezona sigurna kod nas, a koliko je rezultat nestrpljivosti ljudi kojima je lanjska stanka bila pretjerani udar na ljetne navike? Je li ljeto 2021. tek najava potpunog oporavka za sezonu 2022. i postupnog vraćanja turista na more ili mislite da se može očekivati stampedo već ove godine?
Turistička sezona trenutačno ne može biti sigurna nigdje zbog toga što nema ravnomjerne i visoke procijepljenosti. Zemlje same procjenjuju rizik. Primjerice, unatoč trenutno najvećoj procijepljenosti, Izrael od svih gostiju traži izolaciju i PCR test, čak i od već cijepljenih. Nama je zbog ovisnosti o turizmu situacija puno lošija. Hrvatska je, pak, za zemlje Schengena niskog rizika gotovo ukinula ograničenja. Mi trebamo veliki turistički val, ali nisam uvjeren da ćemo ga ove godine dočekati. Ne zbog nas, nego zbog drugih. Aktualna karta zaraze Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti ne ulijeva povjerenje.
Pričajući s nekolicinom djelatnika u turističkom sektoru, bilo je vrlo zanimljivo pratiti kako se hrvatski state of mind preko noći mijenja kad se po medijima prestaje davati naglasak na broju dnevno zaraženih i umrlih od korone te kako se od panike zbog cijepljenja ljudi lako laboratorijski prebacuju u ljetno raspoloženje. Čini li Vam se da je cijela situacija modificirana i prerezana s ciljem spašavanja turističke sezone po cijenu kolateralnih žrtava ili ne?
Slažem se, i meni se čini da se radi o smjeni naglasaka koju je uz malo znanja psihologije medijskih tehnologija vrlo lako provesti. Pokojni Zvonimir Balog je u jednoj dječjoj knjizi pisao da ne valja druge pitati koliko godina imaš jer tih proživljenih godina zapravo više nemaš. Tako i sa izvještavanjem. Možemo reći da je od korone danas umrlo 10 osoba. A možemo reći da je zbog kriznih mjera i odgovornosti pučanstva danas preživjelo 4,075.990 osoba.
Ovo je već drugo korona ljeto. Svima, pogotovo ugostiteljima, je iznimno, iznimno teško. Osim toga, svi oni koji su takoreći preživjeli vjerojatno smatraju (vjeruju) da im virus više nije prijetnja. Stoga shvaćam logiku pozitivnijeg medijskog i državnog štiha jer se uklapa u opću atmosferu stvaralaštva Dražena Zečića: “Samo jedan život imaš, a sve drugo važno nije. Baci brigu na veselje ionako sve će proći.” Nažalost, nemamo ekonomiju koja može podnijeti daljnje produljivanje mjera bez prihoda.
Veliki umjetni zaslađivač okusa
Koje su sve bile aktualne teme na nedavnoj, prošlomjesečnoj Konferenciji o budućnosti Europe a da su interferentne sa situacijom u RH? I koliko uopće mimo vladinih PR obavijesti Hrvatska drži korak s aktualnim trendovima u ekonomskim strujanjima razvijenog svijeta, a koliko se oslanja na dotacije EU fondova i pripadajuće financijske injekcije?
Kratko i jasno, cijela konferencija je veliki umjetni zaslađivač okusa. Pokušaj da se manjak izravne participacije građana u formiranju vodećih struktura EU nadomjesti kroz ovakav projekt u stilu “pričekajte na liniji, vaše mišljenje nam je vrlo važno”. Europska unija je u strahu da apatija i nezadovoljstvo ne bi ojačale političke opcije koje zagovaraju pravo na vrijednosnu i identitetsku autonomiju unutar EU kreirala platformu na kojoj bi građani mogli iznositi svoja mišljenja, probleme i sugestije u vezi s načinom funkcioniranja EU.
A političari će naravno sve zapisivati, noćima analizirati i u konačnici ostvariti najbolje želje. Na stranicama konferencije vas već sada čeka live-feed super pozitivnih twittova čelnih ljudi Europe (za svaki slučaj, kako ne biste otišli u krajnost i pomislili da su u toj konferenciji građani na prvom mjestu).
Postoji velika, opravdana sumnja u cijelu tu konferenciju i njezinu učinkovitost i reprezentativnost. Proces selekcije sudionika vrlo je nejasan: nasumično odabrani građani plus članovi nevladinih udruga. Tu su i neizostavni “mladi lideri”. Drugim riječima, udruge će se nastojati izboriti za povećanje svojeg prestiža, a mladi lideri su po dobrom starom običaju sinovi i kćeri političara ili protežei političkih stranaka.
Osim pojedinih slučajeva uspjeha u visokim tehnologijama i politikama implementacije zelene ekonomije, Hrvatska kaska za svjetskim trendovima oko 5-10 godina
EU je i bez toga vrlo složen mehanizam u kojemu se dodiruju i sukobljavaju interesi europskih elita, nacionalnih političkih elita, lobista, interesnih skupina i biznisa. Zato je nemoguće da će se uvažiti oni prijedlozi građana koji na bilo koji način remete interese i strategije europskih elita. Naglasak na mladim ljudima Europe je, čini mi se, dobro provjerena opcija: njihovi interesi se u mnogočemu podudaraju sa interesima europskog vrha: zelena politika, ravnopravnost spolova, borba sa rasizmom i diskriminacijom u fizičkom i digitalnom prostoru, veća regulacija digitalnog prostora.
Zato će na kraju te epopeje europski političari zadovoljno podržati one prijedloge koje su kanili implementirati bez potrebe za ikakvim konferencijama i koje će potvrditi ispravnost postojećeg političkog smjera. Ljudi traže demokraciju? Check. Manje izbačaja CO2? Super, to ćemo i učiniti. Više biorazgradivog pamuka u brendiranim gaćama? Sad ćemo napisati regulativu.
Što se tiče trendova, neki od važnijih trendova su povećanje državne potrošnje i ulaganja, “kreativniji” pristup oporezivanju, zelena ekonomija, visoke tehnologije (robotizacija, upravljanje podacima, umjetna inteligencija), moralistički pristup ekonomiji i potrošnji, “sekuritizacija” proizvodnje i skraćivanje proizvodnih lanaca (pokušaj prebacivanja proizvodnje ključnih tehnologija na domaći teren), nastavak jačanja “ekonomije doživljaja” (experience economy).
Sven Marušić (Five): Usred pandemije zaposlili smo 70 novih ljudi
Osim pojedinih slučajeva uspjeha u visokim tehnologijama i politikama implementacije zelene ekonomije, Hrvatska kaska za svjetskim trendovima oko 5-10 godina. Zasad nemamo dovoljno infrastrukture, znanja, obrazovnih programa i ekonomske težine da radimo u skladu sa navedenim trendovima a iz EU fondova nažalost povlačimo premalo novca.
Stanovništvo stari, natalitet pada
Koliko je istočni Balkan, područje bivše Jugoslavije, južnoistočna Europa stabilan teren nakon posljednjih ratova? Je li, s obzirom na plemenske navike ovdašnjih naroda u ustrajavanju neke tinjajuće netrpeljivosti, ovo mirniji teren od novih čarki nego od učestalih potresa u zadnje vrijeme?
Oprezno ću, ali uvjereno reći da je Balkan kao takav stabilan. Plemenske navike i netrpeljivost su naravno prisutni, ali će se zbog neizostavnih demografskih promjena i to promijeniti. Stanovništvo stari, natalitet pada, a mladi odlaze. Mislite li da će populacija od 60+ dizati bune, ustanke ili ratovati za teritorije u ime Velike XY? Teško. Starija populacija traži zdravstveni i socijalni sustav, medijske sadržaje, turizam, sport i općenito predvidivost i stabilnost života sa daleko manjim rizičnim ponašanjima.
Dakako, dijelu starije populacije je problem prošlosti dio identiteta, kako birtijskog tako i intelektualnog. Određeni političari shvaćaju da je potenciranje tih problema obostrano korisno: oni ostaju aktualni, a njihovi birači dobivaju sigurno i dobro razumljivo psihološko utočište u svijetu koji se strahovito brzo mijenja. I to se neće promijeniti. No, u konačnici, sve zemlje su na putu u EU. Iako je to zasad za mnoge daleka perspektiva, sam proces ispunjenja uvjeta može pozitivno djelovati na pojedina društva i države.
Sve veći naglasak na individualnosti i inkluzivnosti mišljenja dovodi do distorzije: svi sve znaju o svemu. Brzo prolistan članak o nečemu stvara iluziju znanja tematike
Vaša je uža specijalnost Azija, predajete na pulskom sveučilištu u Odsjeku za azijske studije. Slušajući nedavni razgovor u Podcast Inkubatoru s Nenadom Bakićem provučena je teza o vanjskoj trgovini i izvozu Hrvatske u Kinu s medijskim objavama Kine kao zemlje u kojoj se na milijardu ljudi službeno više ne pojavi jedan zaraženi od korone u posljednje vrijeme. Koliko su to sve spinovi i koje su provjerljivi izvori informacija s obzirom na to da je korona pogodovala popriličnoj informativnoj nestabilnosti i čini se pogodovala nepovjerenju ljudi u masovne službene izvore informacija?
Kina je drastično smanjila broj zaraženih, ali ih još uvijek ima. Na stranicama kineskog lista China Daily možete pratiti dnevne promjene. 15. lipnja je bilo 20 novozaraženih. Danom ranije – 23 oboljela. Još prije 34. Ukupno u lipnju 372 friško zaražena. Kao što vidimo, figurativno možemo reći da u Kini nema zaraženih na milijardu, ali ako ćemo precizno, ima.
Čini mi se da nije toliko problem u spinovima ili namjernoj dezinformaciji (iako bez daljnjega to postoji) već u količini informacija, načinu plasiranja informacija i našim navikama čitanja i obrade tih informacija.
Kome se danas da (ili tko ima vremena) probirati hrpu izvora i dijeliti ih na pouzdane i nepouzdane? Kome se da uspoređivati brojke navedene na omiljenom portalu sa statistikom, grafovima? Kome se da stavljati sve to u neki poseban kontekst? Vijesti su danas poput brze i kratke i uglavnom se plasiraju s ciljem provociranja emotivne reakcije. To nije zli plan CIA, KGB-a ili nekog trećeg već, nažalost, usklađivanje medija sa društvenim i ekonomskim promjenama. Pročitaj – reagiraj – idi dalje. Nema žvakanja i probave. A funkcije komentiranja prebacuju fokus sa tzv. 5W (who, what, when, where, why) na čitateljevu emociju o naslovu članka. Zato vijest ne mora biti spin ili dezinformacija. Ona može biti samo lukavo sročena interpretacija istine.
Sve veći naglasak na individualnosti i inkluzivnosti mišljenja dovodi do distorzije: svi sve znaju o svemu. Brzo prolistan članak o nečemu stvara iluziju znanja tematike.
Jan de Jong: Želio bih riješiti globalni problem – kako prehraniti rastuću svjetsku populaciju!
Što je s pozicijom Hrvatske u NATO-u i koliko je realni (bez)značaj države poput naše u strateškim preraspodjelama ekonomskih i vojnih snaga na povlaci SAD – Rusija – Bliski istok?
NATO je savez, što znači da postupa i donosi odluke zajednički. Odnosno, da tu nema mjesta za individualne glasove ili posebne položaje. Naravno, u stvarnosti je sve drugačije. SAD je lider. Krupne europske sile imaju neosporivo veću težinu od manjih. Postoji i red zemalja čija je uloga minorna, ali koje su kroz pametno izgrađenu percepciju prijetnje podigle vlastiti značaj: baltičke države i Poljska.
Hrvatska je, ako sam dobro osjetio, to pokušavala ponoviti s pričama o ruskim agentima u Republici Srpskoj i tome slično, ali to nije urodilo plodom. Isto tako, Hrvatska jednostavno politički ne može predstavljati npr. Bosnu i Hercegovinu kao egzistencijalnu prijetnju poput Rusije jer tamo žive Hrvati a sama Bosna i Hercegovina ne provodi rizičnu sigurnosnu politiku. Osim toga, južni pravac NATO-a sada pokriva Crna Gora, a ako stavimo Tursku u čitav kontekst, ispada da je Hrvatska tek jedna od zemalja.
Rusija u smislu nekog angažmana u Srbiji također ništa ne znači. NATO i Srbija su 2015. potpisali Individualni partnerski akcijski plan. U srpnju ove godine se isti može prolongirati ili unaprijediti do Individualnog partnerskog programa.
Morat ćemo i dalje uvoziti radnike
Općenito, kakvom vidite poziciju Republike Hrvatske u razdoblju nakon pandemije i s obzirom na posljedice koje će ostaviti u svijetu, pod pretpostavkom da nas do 2025. ne iznenade s još nekim naprednijim varijantama prirodnih ili laboratorijskih virusa?
Hrvatska neće biti aktivni sudionik promjena i trendova nego pasivni promatrač čiji će oporavak ovisiti o europskom, a zatim o svjetskom stanju. Zbog loše gospodarske situacije, otići će nam još dio ljudi. U političkom smislu, trebale bi dalje jačati nove političke opcije – samostalne, zelene, i desne. Hrvatska još treba dobiti svoju pravu zelenu stranku.
Hrvatska će biti razapeta između želje za većim značajem (i novcem) u EU, željom za Američkom pažnjom te inherentnom željom za brzim i lakim investicijama i zaradom
Morat ćemo i dalje nastaviti uvoziti radnike. Iz regije, iz dalekih krajeva i iz migrantskih izvora. Mic po mic i za 40-ak godina, a možda i ranije, taj problem više neće biti promatran kao problem. No, ako nešto vlada ne poduzme kako bi odvezala ruke svima onima koji žele nešto stvarati i poduzimati (ne samo mladim, talentiranim i inovativnim), bojim se da ćemo postati ekonomija servisnog vlakića: strani radnici će služiti nas, a mi bogatije strance od sebe. Nastavit će se “kulturni rat” između raznih grupa i slojeva stanovništva: najviše na osi urbano – ruralno. Budući da će nas biti nešto manje, taj bi okršaj i borba nevladinih udruga za financiranje (puno krokodila u bari koja se suši) možda mogao biti glasniji. Mogući su čak i ružni incidenti.
Ekonomska nejednakost bit će izraženija, ali će direktna i indirektna vezanost za stranačko financiranje te rad u javnom sektoru i dalje igrati stabilizirajuću ulogu u smislu nekih velikih prosvjeda i tome slično. Mi pak općenito nismo „pasionarno društvo“ (strastveno društvo) prema pasionarnoj teoriji etnogeneze ruskog povjesničara Lava Gumiljova.
Šira lepeza poreza? Možda, zapravo vjerojatno. Pri tome Hrvatska i dalje može biti privlačna strancima kao zemlja mira i relativno visokog standarda za relativno malu cijenu. To će se odraziti na sektor nekretnina i usluga.
Hrvatska će biti razapeta između želje za većim značajem (i novcem) u EU, željom za Američkom pažnjom te inherentnom željom za brzim i lakim investicijama i zaradom, što nas paradoksalno može staviti u dobar položaj balansiranja između kolektivnog Zapada i kolektivnog Istoka u svjetskoj trgovini. No, pravi ishod toga će ovisiti o političkom smjeru i opredjeljenju Njemačke nakon Merkel, Francuske i dugačkog perioda suprotstavljanja Amerike i Kine.
Fotografije: privatni arhiv