Mr. sc. Jadranka Luketa-Marković je pčelarski majstor i apiterapeut, predsjednica Udruge BINGO pčelarenja, vanjski predavač i mentor na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu i u Inkluzivnoj školi ekološkog i konvencionalnog pčelarenja. Autorica je knjige Pčelarski turizam u Primoštenu, a održava brojne edukacije o pčelarstvu za djecu o medonosnim i solitarnim pčelama na pčelinjaku Udruge BINGO pčelarenja u Zagrebu, čija je i osnivačica.
Gospođa Luketa- Marković je dobitnica nagrade Croatian Woman’s Network/ Mreža Hrvatskih Žena, a otkrila nam je sve o utjecajima pčela na svijet, ljude, ali i kako možemo pomoći osobama s invaliditetom.
Prvo Vam želim čestitati na nagradi Croatian Woman’s Network/ Mreža Hrvatskih Žena. Možete li mi reći nešto više o tome kako je došlo do ove nagrade i što ona znači za Vas?
Za priznanje Utjecajna Hrvatska Žena 2023. i u ovom slučaju, u kategoriji za Vodstvo i Inovaciju, predložila me je novinarka i voditeljica televizijske emisije Normalan život Ana Tomašković, također dobitnica tog priznanja koja godinama prati moj rad na dobrobiti servisiranja i kvalitete života osoba s raznim invaliditetima. Godinama je objavljivala moje borbe i rezultate promicanja istih mogućnosti nas drugačijih na raznim područjima, potrebama i u raznoj životnoj dobi.
Postoji li u Vašem životu neka žena koja Vas je inspirirala i zbog koje u svim onim teškim trenutcima gurate dalje?
Izuzetna žena koja me potiče na upornost i rad za opću dobrobit je moja pokojna majka učiteljica, slikarica, pjesnikinja i 30 godišnja voditeljica Likovne kolonije “More, ljudi obala” Lidvina Luketa. U aktivnostima Kolonije sam kao student, kasnije kao profesor povijesti umjetnosti i likovni kritičar i ja sudjelovala. I sada me sa sjetom nazivaju njeni učenici, iz njenih pjesama u čitankama djeca uče o vrijednostima prirode i života, a stotine likovnih umjetnika je zahvaljujući sudjelovanju na našim izložbama moglo steći pravo na socijalno i mirovinsko osiguranje.
Osoba ste s invaliditetom, koliko je društvo prilagođeno Vašim potrebama? Ima li promjena na bolje u posljednjih nekoliko godina? Koji su najveći izazovi s kojima se i dalje susrećete, a mislite da bi se mogli riješiti samo kad bi društvo ili odgovorni pojedinci imali više sluha?
Paralizirana sam osoba, a stanje je progresivno. U mladosti sam sa suprugom osvajala priznanja na plesnim natjecanjima, slijedio je štap, hodalice, a sada se krećem na kraće usaljenosti u električnim invalidskim kolicima, a na veće automobilom na ručne komande. Problem pristupačnosti sam prvo riješila novinarskom iskaznicom. Ona mi je nepropisno, ali ipak davala mogućnost da automobilom stanem do galerije, muzeja ili bolnice. A kad sam već prišla obavila sam i novinarsku djelatnost. Potom sam krenula u društvenu akciju prvo pravne regulative, pa postavljanja prvih invalidskih parkirališnih mjesta u Zagrebu, zatim zakošenja nogostupa, pa pristup vrtićima školama i fakultetima za obrazovanje nas drugačijih.
Najnovija desetogodišnja pobjeda je dizalo za ulazak u more nas nepokretnih u Primoštenu. Na tom sam primjeru na skupu stotinu paraliziranih osoba uspješno govorila i uspješno poticala važnosti svakog od nas u aktivnosti u javnom osvještavanju naših potreba i mogućnosti. Okolina nema iskustvo i znanje naših potreba, pa mi kao “profesori” tog područja moramo o zakonski reguliranim rješenjima poučiti okolinu.
Osnivačica ste Udruge BINGO (Biomske Inkluzivne Neposredne Gradske Obuke) u kojoj potičete osobe s raznim vrstama invaliditeta na kreativno pčelarenje. Kako je počela Vaša ljubav prema pčelarstvu?
Moja ljubav prema pčelarstvu i pčelama počinje s ljubavlju prema suprugu mr. sc. Zvonimiru Šveru dr. vet. med., dobitniku priznanja za životno djelo na polju pčelarstva i njegovim pčelarskim iskustvima i znanju. Nama su na pčelinjak dolazili na praksu studenti Veterinarskog fakulteta sa legendom hrvatskog pčelarstva dr. sc. Đurom Sulimanovićem profesoru na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu koji me je poticao na demonstraciju i dijeljenje mojih pčelarskih znanja i sposobnosti u praksi iz invalidskih kolica, što mi je i danas redovna praksa.
Kako smo zajedno jači i učinkovitiji sa grupom osoba raznih invalidnosti osnovali smo Udrugu Biomska Inkluzivna Neposredna Gradska Obuka pčelarenja i tako udruženi načinili smo mnoge pozitivne pomake u razumijevanju i rješavanju naših raznih pa i pčelarskih problema i potreba.
Mnogo se kroz medije priča o značenju pčela za planet, možete li nam reći njihovu ulogu koju imaju u svakodnevnom životu svih nas, a da je ni sami nismo svjesni?
Medonosne pčele su nedavno proglašene najvažnijim bićem naše planete Zemlje. One oprašuju jestivo i drugo bilje. Bez oprašivanja ne bi bilo sjemena u plodu. Bez sjemena ne bi bilo novih biljaka na zemlji pa onda i hrane za životinje i nas. To bi bio kraj života planeta Zemlje. Timski su oprašivači medonosne pčele, solitarne pčele, kukci i vjetar. Oni rade svaki u drugo kalendarsko i dnevno vrijeme, na drugim udaljenostima i na drugim temperaturama na dobrobit sviju nas
Pčelarenje kao terapija, kako pomaže i po čemu je posebno? Napisali ste prvi znanstveni rad na svijetu, na temu pčelarenja, kako ste došli na tu ideju? O čemu je bio rad?
Na temelju svog iskustva i iskustva mojih učenika osoba s invaliditetom – pčelara napisala sam knjigu: Pčelarenja kao terapija za osobe s invaliditetom i starije osobe. Na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu sam studente poučavala o pčelarenju kao radnoj terapiji starijih osoba i osoba s invaliditetom. Sudjelovala sam i u projektima zemalja u okruženju. U anketi pčelara, a zatim u znanstvenom radu smo dokazali da je pčelarenje osim radne, socijalna psihološka i zdravstvena terapija koja nam poboljšava kvalitetu života. To je novi pogled na pčelarenje pa je to prvi znanstveni rad na tu temu u svijetu.
Što biste poručili svim ženama koje imaju neku vrstu invaliditeta? Imate li neki savjet koji Vama pomaže u danima kada se ne osjećate najbolje, a mislite da bi im mogao pomoći?
Svim ženama bih preporučila da žive u ljubavi prema sebi, u vjeri svojih sposobnosti i odabiru sreće u svakom trenutku.
Što mislite, što će Vam nagrada Croatian Woman’s Network/ Mreža Hrvatskih Žena donijeti u budućnosti?
Croatian Woman’s Network/ Mreža Hrvatskih Žena i njihovo priznanje doživljavam kao priznanje za dosadašnji rad i poticaj mi je u sklapanja novih poznanstava, stjecanju novih znanja i novih izazova u poboljšanju kvalitete života sviju nas.