Jasmina Bagarić je nakon završene gimnazije i pravnog fakulteta veliki dio života provela sa suprugom, bivšim NBA košarkašem, Daliborom Bagarićem po svijetu, no već godinama žive u Hrvatskoj.
Pravom se nikad nije bavila, ali je zato postala izrazito uspješna poslovna žena. Najprije je zakoračila u modnu industriju te s prijateljicom pokrenula modni brend Clan, da bi prije 7 godina osnovala danas najpoznatiji hrvatski lanac slastičarnica Magnolia Slastice.
Stvaranje novih vrijednosti
No, ni tu se nije zaustavila. Neiscrpne energije i volje za stvaranjem novih vrijednosti, u siječnju prošle godine prvi put je s dvije partnerice uspješno predstavila projekt Career Paths Croatia, koji pomaže mladim ljudima da se što prije profiliraju i usmjere prema najboljem obrazovanju. Uoči druge konferencije ovog Jasminina trećeg uspješnog poslovnog pothvata razgovarali smo o važnosti obrazovanja i ulaganja u mlade, poslovnim i privatnim planovima te motivaciji u ovim izazovnim vremenima.
Upravo ste se vratili s puta iz Sjedinjenih Američkih Država. Još ste u jet-lagu, ali posao ne staje. Sutra je veliki dan – cjelodnevna konferencija Career Paths Hrvatska. Doduše ove godine zbog pandemije provodi se online. Pretpostavljam da je to čak i zahtjevnije nego prošle godine, kada ste prvi put Career Paths predstavili Hrvatskoj. Kako teku pripreme i jeste li uzbuđeni?
Da, još sam u nekom među-vremenu. Ali kod mene nema stajanja… Iako je to meni prirodno stanje i tako se najbolje osjećam i najbolje funkcioniram. Moja comfort zona je busy zona i to je to. Za boravka u Americi, osim što smo pratili naše najstarije dijete za upis na njoj željeni fakultet, ostvarila sam i vrlo značajne kontakte s nekoliko visokoškolskih ustanova. Zapravo, vrijeme od dva tjedna u Americi uglavnom sam provela radno. Ali uvijek se nađe vremena za prijatelje. S obzirom na trenutačnu situaciju u svijetu, još sam više cijenila svaki trenutak slobode.
U Floridi je sve otvoreno, ljudi se ponašaju kao da svijet nije stao. Guverner Floride smatra da je bilo dosta lockdowna te su tamo ljudi po restoranima i plažama i žive život. Sve ono što nama u ovom trenutku nije moguće. Vidjet ćemo na kraju tko je bio u pravu, ali samo znam da smo uživali kao nikada do sada. Doduše, olakotna je činjenica da je cijela moja obitelj preboljela koronu pa smo mogli opuštenije putovati.
Prošle godine Career Paths je napravio jako uspješan sajam i nismo ni sanjali da će ove godine sve ići online. To je zapravo mnogo zahtjevnije nego lani jer se puno više toga mora procijeniti, odraditi… Uglavnom, da taj posao ne volimo toliko koliko ga volimo, vjerojatno bismo ga mogli nazvati teškim. A možda bi se mogao u pojedinim trenucima nazvati i uzbudljivim jer trebalo je povezati studente, paneliste, mahom uspješne poslovne ljude… No, kad nešto voliš i vjeruješ u to, sve se može.
Usmjeravanje mladih ljudi k visokom obrazovanju
Incijativa Career Paths osnovana je prije 15 godina u Italiji. Kako ste uopće saznali za nju te se odlučili, s dvije partnerice, pokrenuti inicijativu i u Hrvatskoj?
Glavni inicijator pokretanja posla, i to u ovome sastavu, moja je vjerna prijateljica koja je 20 godina bila angažirana kao sveučilišna profesorica na Sveučilištu Bocconi u Milanu, ugledna znanstvenica Dolly Predović. Na početku nisam znala o čemu se radi i kako bi to moglo meni pomoći. No, polako sam se zanimala za aktivnosti koje Career Paths poduzima vezano za usmjeravanje mladih ljudi k visokom obrazovanju, a to mi je oduvijek bilo vrlo zanimljivo. Ipak, moje aktivnosti na drugim područjima nisu mi ostavljale dovoljno vremena da se ozbiljno pozabavim tom idejom i uključim u posao.
Međutim, kako su moje djevojke u godinama kad se ozbiljno razmišlja i važe gdje krenuti na visoko obrazovanje, iz potrebe se rodila ideja, a od ideje stvorila se odluka. I tako smo postale partnerice. Dolly je vjerovala u mene kad ja baš i nisam, i na tome ću joj biti zauvijek zahvalna. Otvorila mi je puno vrata i danas smo tu gdje jesmo. U međuvremenu nam se priključila i treća partnerica – Josipa Bagarić koja je radila u ljudskim resursima Ralph Laurena u New Yorku, Ženevi i Munchenu te Kicksu i priča je dobila svoje obrise za ovaj dio Europe. To je projekt na koji smo izrazito ponosni i koji raste iz dana u dan.
U sklopu Carrer Pathsa najbolje internacionalne prakse za karijerni razvoj pomažu studentima da im susret s poslovnim svijetom nije stresan, da upoznaju i definiraju svoje vještine i uz pomoć eminentnih stručnjaka za razvoj karijere pristupe poslovnom svijetu
Career Paths, po uzoru na svjetske prakse, omogućuje mladim ljudima da dobiju mogućnost s najboljim svjetskim stručnjacima definirati što žele u životu raditi, gdje žele stići, kojim putem ići i kako pronaći zadovoljstvo u postizanju karijernih ciljeva. Kako to postižete i što mogu svi zainteresirani sutra očekivati na konferenciji?
Svi znamo da obično izgubimo jako puno vremena u traženju svog karijernog puta. A svjesni smo da je vrijeme ipak najveći resurs. Najbolje internacionalne prakse za karijerni razvoj pomažu studentima da im susret s poslovnim svijetom nije stresan, da upoznaju i definiraju svoje vještine i uz pomoć eminentnih stručnjaka za razvoj karijere pristupe poslovnom svijetu.
Najvažnije je to da se mladim ljudima, našim klijentima, podrobno objasni što je to što mi nudimo. A tu mladu osobu ne gledamo kao broj ili klijenta u nizu, već kao osobu sa imenom i prezimenom, osobu koja ima neke afinitete. Svaki čovjek ima određene afinitete, a mi im pomažemo da spoznaju svoje sklonosti i zapravo zajedno s tim mladim ljudima pronalazimo ono što je najbolje za njih. A kada to definiramo, onda pristupamo realizaciji. Nije to nimalo jednostavno, ali s dovoljno znanja i entuzijazma koje posjedujemo, taj rad ima smisao. Budući da su naši klijenti i njihovi roditelji vrlo kooperativni, uspjeh neće izostati.
Osim eminentnih stručnjaka, na konferenciji sudjeluju i mladi, srednjoškolci, što je rijetkost kod nas. Kakvi su njihovi dojmovi te kako su se snašli u ulozi moderatora?
Mladi su riznica snage. Zapravo je nevjerojatno kako je njima svaki izazov blizak. Radeći ovo shvatila sam zapravo da se sva snaga krije u mladosti.
No, uz naše studente na koje smo izrazito ponosni, na ovoj konferenciji će se prvi put naći neki od najvećih imena svjetskog biznisa kao što je Tanja Golesic (CEO Jimmy Choo), Sebastian Shul (CEO Trussardi), Francisco Marmolejo (World Bank i Qatar Foundation), Riccardo Donadon (Osnivač H Farm, sveučilište 21 stoljeća), Eric Villency (CEO Villency Group – osnivač Cycle Bike), Elsepth Jones (profesor na Leeds Becket Universityju), Milena Đuričić (osnovačica Vidomite) te Goran Vlašić (znanstvenik s Inovativnog instituta). To su sve redom ugledni ljudi s jakim karijerama koji nesebično prenose svoje znanje.
Odustajanje nije opcija
I sami ste visokoobrazovani, studirali ste u Hrvatskoj. Što mislite o sustavu obrazovanja u našoj zemlji te kako mlade osobe koje žele sudjelovati u Career Pathsu mogu doći do Vas? Jel li riječ o inicijativi koja je primjerenija za osobe koje imaju bolje financijske mogućnosti ili se bilo tko može javiti? Pomažete li sa stipendijama?
Što se mog obrazovanja na pravnom fakultetu tiče, moram priznati da sam se poprilično namučila, a zapravo svjesna sam činjenice da bi sada izabrala sasvim nešto drugo. Iskreno, završila sam fakultet samo zato jer nisam željela da moja djeca imaju izgovor da stanu, jer sam puno puta i sama posustala. Završila sam ga, spremila diplomu i okrenula se biznisu. A znala sam da ću im ja biti najbolji primjer. Prema tome, odustajanja nije bilo opcija. No, sretna sam zbog činjenice da sam stekla jedno opće široko obrazovanje i zbog toga sam vrlo ponosna. Zahvaljujući činjenici da sam lako učila jezike i živjela u puno zemalja svijeta, ponosna sam i na činjenicu da govorim dosta jezika. Svaki dan je novi dan i nova prilika za učenje…
Postoje mogućnosti sufinanciranja, stipendiranja, a u nekim slučajevima čak i besplatnog studija. Važno je da se stvori odluka, a onda će se otvoriti put…
Budući da izravno komunicirate s velikim brojem jako uspješnih ljudi u svijetu, koje su to kvalitete koje se traže kod mladih ljudi te mislite li da ih hrvatsko školstvo obrazuje u tom smjeru? Što današnjim hrvatskim srednjoškolcima, prema Vašem mišljenju, u tom smislu najviše nedostaje? Na čemu trebaju dodatno raditi?
U ovom razdoblju koje je iza nas već je dosta ljudi upoznato s našim radom tako da svakodnevno ostvarujemo kontakte vrlo korisne našim klijentima. Obrazovanje izvan Hrvatske, a danas već zapravo i u Hrvatskoj, nije nimalo jeftino. No, postoje mogućnosti sufinanciranja, stipendiranja, a u nekim slučajevima čak i besplatnog studija. Važno je da se stvori odluka, a onda će se otvoriti put… Naš program otvoren je za ljude svih platežnih mogućnosti, ili one izuzetno darovite kojima novac nije nužan jer njega će u životu zaraditi…
Već su neki hrvatski bivši srednjoškolci preko Vaše inicijative otišli na studiranje u inozemstvo. Kakvi su dojmovi; jesu li se snašli? Pratite li ih u studiranju i daljnjem razvoju? Žele li oni ostati u inozemstvu ili se planiraju vratiti nakon završenog studija?
Prošle godine smo nemali broj studenata poslali izvan Hrvatske na studij. Neki su otišli u Italiju na Bocconi, neki u Španjolsku, Sjedinjene Države… Sa svima smo u kontaktu, oduševljeni su, studiraju i uz studiji rade. Zadovoljni su, a i mi smo izrazito ponosni što smo uz njih. Kako je svijet globalno selo, moguće da sada sanjaju da tamo ostanu. Međutim, jednako je tako vjerojatno i da će se vratiti i svoje znanje iskoristiti na najbolji način u Hrvatskoj.
Budući da je ova inicijativa usmjerena ka pomaganju mladim ljudima da im prije svega pomognete da osvijeste što žele raditi u životu, a onda da dobiju i najbolje moguće obrazovanje za to, jeste li imali dosad neke kontakte s Ministarstvom znanosti i obrazovanja vezano uz ono što radite?
Imali smo do sada kontakte s Ministarstvom znanosti i obrazovanja. Svesrdno su podržali i pozdravili našu inicijativu. Ono što mi želimo jest da naša djeca odu u inozemstvo, uzmu najbolje od svega što se nudi, ali da se u konačnici vrate u našu zemlju i svoje znanje iskoriste ovdje na najbolji mogući način. Jer ako nam svi odu, tko će liječiti našu djecu, tko će voditi zemlju u bolje sutra….
Vjerujte mi da ova situacija nije tako loša. Pokazala je neke druge vrijednosti! Očistila ono loše oko nas. Sad više ne uzimamo stvari i ljude zdravo za gotovo
Osim ovom hvalevrijednom inicijativom, Vaše druge dvije poduzetničke priče, usprkos pandemiji koja nas je sve malo poslovno usporila, i dalje bilježe poslovni uspjeh. Lanac slastičarnica Magnolia, usprkos tome što niste mogli raditi, pronašao je način kako i tijekom lockdowna preživjeti. Kako kao uspješna poduzetnica gledate na cijelu ovu situaciju? Otkud snaga da i u gotovo bezizlaznim uvjetima pronađete način i motivaciju za daljnji rad?
Odgojena sam sa izrekom „Samo smrt je konačna, i ona nema alternativu”. Vođena tim motom, sve ovo što se događa doživljavam kao životni folklor. Kao što svaki dan nije isti, tako se i u životu događaju ciklusi up – down. Kad je manje dobro, stisnemo zube, kad je više dobro, ne uzoholimo se. Možda to i nije loše u konačnici. Pokaže ti da je život stalna mijena, ali da nema odustajanja.
Od male slastičarne u lokalu gdje su se proizvodili i prodavali kolači, Magnolia je izrasla u pravo slastičarsko poslovno carstvo te danas zapošljava više od 20 stalno zaposlenih i dobro plaćenih djelatnika. Koliko Vas je kriza pogodila i kako vidite daljnje poslovanje?
Vjerujte mi da ova situacija nije tako loša. Pokazala je neke druge vrijednosti! Očistila ono loše oko nas. Sad više ne uzimamo stvari i ljude zdravo za gotovo. Ne mogu se žaliti; dobro je. Naši su radnici plaćeni, mi smo zdravi i idemo u nove pobjede. A ostalo će doći…
Humanitarne inicijative
Sudjelujete i u brojnim humanitarnim inicijativama. Trudnice ste razveselili prekrasnim tortama i kolačima. Koliko Vam je važno pomagati drugima?
Moj životni moto je da je puno sretniji onaj koji daje od onoga kome se daje. Nastojim da barem svaku stotu tortu koju proizvedemo darujemo onima kojima je to potrebno, a o veličini njihove zahvalnosti neću ni govoriti… To je puno više od ikakvog hvala. Tada sam najsretnija.
Budući da Vam je suprug bio profesionalni košarkaš s vrlo uspješnom sportskom karijerom koju izvan terena gradi i danas te ste godinama živjeli izvan Hrvatske, što Vas je ponukalo da se vratite i odlučite živjeti ovdje? Veliki broj građana Hrvatske bi se složio da je bolje živjeti negdje drugdje, posebice ako gradite biznis.
Smatram se vrlo zrelom i ne mislim da je u svakoj kući bolje nego u mojoj. Ovo je moja domovina, ovdje žive ljudi koje volim i nikad nisam razmatrala opciju da ovdje ne živim. Ako je čovjek vrijedan i sposoban, svugdje može graditi biznis pa čak ako ima i samo jednu od tih vrlina.
Moj suprug je i dalje u košarci, postao je NBA ambasador i dio je lijepe košarkaške priče u Crnoj Gori tako da je između Hrvatske i Crne Gore. No, on je prije svega moj veliki oslonac u svemu što radim.
U čovjeku je snaga
Imate troje djece. Najstarija Klara već studira u inozemstvu. Hoće li i mlađa djeca slijediti njezin put ili će se oni odlučiti za obrazovanje u Hrvatskoj.
Ja sam vrlo obrazovana i smatram da je obrazovanje izuzetno važno u životu. Ne zbog profesije koji osigurava, nego zbog opće naobrazbe i kulture koju nosi sa sobom. Moja djeca će birati obrazovanje koje njima najviše odgovara, a ja ću im svim srcem u tome pomagati.
Na početku smo 2021. godine. Za 2020. svi se slažu da je bila jedna od najneizvjesnijih i šokantnijih godina. Što očekujete od ove godine? Koji su Vam planovi?
Godina iza nas bila je takva kakva je bila. No, naučila nas je i nekim novim vrijednostima.
Visoko ćemo dignuti glavu, zaliječiti rane, skupiti snagu i krenuti u nove pobjede. Ja vjerujem u sebe i vjerujem u sve ljude. U čovjeku je snaga!
Foto: Zibar