Nekadašnje su generacije imale glazbenog apostola njihovih djetinjstava koji ih je opjevao u pjesmi “Neki novi klinci”. Njega od ove godine zbog korone, nažalost, više nema među živima. A tko su neki novi klinci 2020/2021.?
Osamnaestogodišnji Mikka Lesar živi u Zagrebu i trenutačno završava treći razred Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. Podrijetlom je iz Čakovca, živio je i u Istri, da bi se prije četiri godine preselio u Zagreb. Od početka srednje škole bavi se filmskom montažom, a iako vrlo mlad, već je radio i s velikim filmskim facama poput Rade Šerbedžije.
Neki novi klinci 2020./21.
Tko je tvoja generacija, ako gledamo zagrebačko-hrvatski role model i što je tko je određuje – molim te insajderski look iz tvoje perspektive?
Baš usred snimanja glazbenog spota za Rade Šerbedžiju saznali smo kako nas je napustila jedna duša za kojom je svatko žalio, pa tako i mi… Počivao u miru…
Neki novi klinci 2020./21. su jedan mix krize identiteta, ljudi rođenih u pogrešnom vremenu i ekipe koju jednostavno ne dira tema nove generacije ili generacije koja se rađa pomoću interneta. Neki su odličan primjer stereotipa kakvog ljudi nerijetko stvaraju oko nove generacije, no za svakog ovisnika o snapchatu ili nečem drugom postoji drugi ekstrem: „Ja sam zalutao u vremenu.” Ljudi koji su čvrsto uvjereni u to da pripadaju osamdesetima ili čak ranije.
Ni jedno ni drugo ne stvara neki problem, samo je nekada komedija vidjeti takve face u javnosti. Za svaku skupinu takvih likova postoje i oni koji su jednostavno… pa… normalni ljudi, čovjek bi rekao. Ekipa s nekim ciljem u životu koja nije izuzetak kad smo kod buljenja u mobitel, ali ne stvaraju kultove oko takvih stvari.
Kao generaciju vjerojatno nas goni idolizacija svega što proglasimo dovoljno dobrim za takvo što. Svaki put kada naletimo na nešto svjetlucavo, smatramo ga religijom, kada taj sjaj utihne, idemo za drugim i tako u nedogled
Što vas goni, što vas zanima i ne zanima i kakav je odnos prema boomerima i generacijama vaših staraca? Jesu li naporni, dosadni, smiješni ili podnošljivi?
Kao generaciju, vjerojatno nas goni idolizacija svega što proglasimo dovoljno dobrim za takvo što. Svaki put kada naletimo na nešto svjetlucavo, smatramo ga religijom, kada taj sjaj utihne, idemo za drugim i tako u nedogled, a mene osobno… Mene vuče film, kolibica u šumi i dobro pivo.
Prema starcima – kako kome. Čuo sam priče u kojima su starci Krampus, a ima i Sv. Nikole tu i tamo. Na kraju krajeva, s rogovima ili bez, to su ljudi koji su na ovom planetu ipak malo dulje nego ova tehnologijom razapeta generacija, pa je vrijedno čuti „U moje vrijeme…“
Ne koristim niti jednu društvenu mrežu
Vi ne znate za život bez društvenih mreža. Kako iz pozicije klinaca tvoje generacije izgledaju priče ekipe 20. stoljeća? Romantizirano ili zastarjelo?
Mogu za sebe pričati… Ja ne koristim ni jednu društvenu mrežu (*zvukovi šoka, opće panike i nevjerice). Naravno, kad sam bio manji naivniji klinjo, isprobao sam ih sve. Čisto da vidim u čemu je štos. Nakon nekog neodređenog vremena, zgadila mi se svaka od njih i od tada sam na njima jednom u nekoliko godina. Ja sam frik koji pisanje pisma smatra najljepšim načinom komunikacije, naravno, nakon normalnog svakidašnjeg razgovora. Iza poruka lako sakriti emociju… I onda pričaš sa zidom.
Moja je generacija zaluđena nečim virtualnim, u čije postojanje gotovo nitko ne može biti siguran, lažnim idolima, čudnom glazbom i zabrinjavajućim temama
Kako bi opisao u nekoliko toponima i opisnih rečenica svoju generaciju – što bi bile najosnovnije značajke? Koliko ti se čini da se razlikuju danas mladi Hrvatske, s mladima regije i svijeta? I u čemu bi se te razlike najviše vide?
Moja je generacija zaluđena nečim virtualnim, u čije postojanje gotovo nitko ne može biti siguran, lažnim idolima, čudnom glazbom i zabrinjavajućim temama. Dolazi do toga da je čudno nekog nazvati, a kamoli pričati s njim. Što se razlike između lokalnih i globalnih primjera tiče: po meni razlika postoji samo u količini. Količina takvih slučajeva je proporcionalna sa brojem stanovnika.
A tko je Mikka? Up close and personal… Koje su tvoji predmeti interesa sad, a koje su smjerovi u kojima bi se volio razvijati?
Ja sam jedan najobičniji klinac kojeg miga film i ide u srednju školu. Moj interes je posvećenje filmu i stjecanje što više iskustva na snimanjima i u post produkciji jer se trudim razviti u neku vrstu montažera, ali hej, mogu i konobariti ako treba.
Politiku ne kužim previše
Koliko ste zainteresirani za vječna povlačenja po prošlosti kako znaju starci tupiti pa surfanja po ’91. i ’41. prije nego razmišljanja o slijetanju na Mars? S čime se tvoja generacija suočava kad je tema prošlost, a s čime kad razmišljate o onom sutra?
Volim čuti mnoge priče iz vremena koje ne mogu ni početi vizualizirati, osim kad pokušavaju podučiti me nečemu što znam već 15. put. O budućnosti je uvijek zabavno čitati, slušati, pisati i razmišljati, jer nemamo pojma što će biti. No, život držim u sadašnjosti koliko mogu.
A politika? S obzirom na to da pričamo u vrijeme aktualnih izbora – koliko vas zanima i na koji se način određujete uopće prema društvu staraca koje nalazite pred sobom otkad si napunio 18 i stekao glasačko pravo?
Politiku ne kužim previše i jako bih volio znati puno više o toj temi. Teško je ne znati što govoriti kad je to gotovo svaki put glavna tema za stolom.
Našim su generacijama glazba i filmovi, sport i slično činili glavni drive. Što je danas, osim društvenih mreža, vlogera i influencera, važno vama i tko su i odakle searchate role modeli ako ih uopće imate?
Sad baš razmišljam… I meni su glazba, filmovi i sport jedni od driveova. Nemam neke role modele, a na riječ vlogger ili influencer mi se kosa diže.
Danas je više-manje sve online. Ljudi se skrivaju iza tekstova i napuhanih instagram fotki
A cure? Kako se danas uletava komadima? Sve preko mreža ili postoji i offline život?
Danas, koliko vidim, je više-manje sve online. Ljudi se skrivaju iza tekstova i napuhanih instagram fotki, ali ima i lijepih primjera koji cijene razgovore uživo daleko više nego whatsapp poruku.
Danas se zbližavaju granice između spolova
Što je ekipi koja danas ima 18 važno u smislu prepoznatljivosti i traganja za vlastitim identitetom? Znam da je teško presjeći cijele generacije, ali imaš uvid u tvoj krug društva tako i one s kojima se ne družiš, ali znaš da postoje. Što vas goni? Nekad su to bile podjele koje su se vidjele po načinu odijevanja i glazbi kakvu slušaš – pa su postojali razni idiomi – metalci, punkeri, šminkeri, rockabiliči, reperi, sportaši. Čini se da se dosta tih granica brisalo u 21. stoljeću. Kakve su sve supkulturni pokreti važni tvojim generacijama i koliko se izražavate vizualnim stilovima? Ono vlogeri i nevlogeri – ili?
Danas se prvotno zbližavaju granice između spolova. U svim mogućim načinima shvaćanja. Od ovih malo suptilnijih stvari, stil odijevanja, glazba, pušenje i takve stvari jedna su od „key features“ individualca. Jedino što je sve puno blaže. Nitko ne sluša samo rock, nitko se ne odijeva samo i točno tako itd.
Baka Prase i Omčo, jesu li oni role modeli i uzori, pojmovi uspješnosti nekim novim klincima ili ide dalje od toga?
Tko su oni?
Ti sutra, ne kao dan nakon ovog, nego sutra kao vrijeme kad nećeš izgubiti dijete u sebi i nećeš odrasti jer… it’s a trap.
Ja sutra ću biti ja. Kako, gdje i kada… Nije do mene.