Utorak, 26 ožujka, 2024

Imate li bilo kakvih problema i dilema u seksu? Pišite Pauli

Zagrepčanka Paula Brečak kroz svoje SexEd dijaloge otvoreno progovara o brojnim temama seksualnosti i ljubavnih odnosa, ne libeći se ni najprovokativnijih tabua: kinka, BDSM-a, grupnog, analnog i oralnog seksa... Među inim, otkriva nam kako je boriti se s predrasudama u našem društvu te zašto nam je pod hitno potrebno seksualno obrazovanje

Ona je thewolfnomad, i baš poput prave vučice, ne libi se založiti za ravnopravnost u svakom pogledu. Naziv njezinog bloga, a potom i Faceooka i Instagrama, prvotno je imao namjeru govoriti o Paulinim putovanjima.



No, jedna je menstrualna čašica pokrenula ‘lavinu’ koja se zakotrljala i ne staje: Paula otvoreno piše o svim temama vezanim za seks, počevši od datinga aplikacija pa sve do tabua poput  analnog seksa, poligamije/poliamorije, seks igračaka, i mnogo čega drugoga, a uskoro stiže i tema o spolnim bolestima.

Interes za društvene studije roda i seksualnosti
Paula je inače, završila dodiplomski studij na New York University-u Abu Dhabi, pod nazivom ‘Društveno istraživanje i javna politika’ (Social Research and Public Policy), a kroz kolegije koje je birala, usmjerila se na društvene studije roda i seksualnosti. Planira nastaviti školovanje u Europi, i nada se da će doktorirati iz tog područja u SAD-u. No, prije svega toga htjela se vratiti u Hrvatsku i djelovati aktivistički u feminističkim područjima i područjima seksualne edukacije. Otkriva nam kako bi se voljela seksualnosti i rodom baviti akademski, edukativno i aktivistički tj. politički.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Paula Brečak (@thewolfnomad)

Od kud tako mladoj djevojci (Paula ima samo 23 godine, op.a.) ‘hrabrosti’ da otvoreno progovara o seksu i ruši tabue?
Nikada nisam imala problema s razgovorima o seksu, ljudskim tijelima i sličnim temama. Kao učenica imala sam puno doticaja sa zapadnom feminističkom kulturom, portalima, poezijom i slično, u kontekstu kojih se pričalo o važnosti seksualne edukacije i otvorenog pričanja o seksualnosti, pogotovo ženskoj, kao i o reproduktivnim pravima. Shvatila sam da su to važne teme o kojima se, upravo zbog srama koji vežemo za njih, premalo obrazujemo i premalo znamo. U zapadnim zemljama ima dosta seksualnih edukatorica koje do svoje publike dolaze preko društvenih mreža, kod nas toga baš i nema, a nema niti adekvatnog službenog spolnog odgoja. Vidjela sam to kao jednu potrebu koju, pogotovo kao osoba koja se obrazuje u području ljudske seksualnosti i roda, mogu nekako ispuniti. O svemu tome progovaram s akademske perspektive, ne pričam nužno o svom intimnom životu i iskustvima. Tako da mislim da za pričanje o seksualnosti s te odgojne pozicije zaista ne bi trebala biti potrebna neka posebna hrabrost.

Sjećate li se svog prvog posta o seksu – kako je on i zašto nastao i jeste li već tada znali da želite postati svojevrsna seks edukatorica?
Dok je to još bilo moguće (prije krize uzrokovane koronavirusom) puno sam putovala i pričala o svojim putovanjima na društvenim mrežama. Što zbog jednostavnosti na putovanjima, a i velikim dijelom zbog ekološke održivosti, počela sam koristiti menstrualnu čašicu. Stavila sam objavu na Instagram koja je govorila o menstrualnim čašicama, kako se koriste i zašto su super odabir. Ta je objava dobila poprilično impresivan odaziv ljudi, razne komentare, a između ostalog, shvatila sam da mnogo mladih ne zna što menstruacija uopće jest niti kako funkcionira, ali da ih te teme zanimaju. Istovremeno sam pratila neke američke seksualne edukatorice i tako se spontano nametnulo da se počnem baviti seksualnom edukacijom za hrvatsku publiku kojima znanja iz tih područja očito nedostaje.

Kakav je bio vaš odgoj i kada ste otkrili svoj ‘dar’ za progovaranje o tabu temama’?
Moja mama je medicinska sestra i od nje sam na pitanja o spolnom i reproduktivnom zdravlju uvijek mogla dobiti odgovor koji je bio zaista edukativan i bez nekog srama, s njezine pozicije medicinske radnice. Mislim da me to svakako uvjetovalo da ja tim temama pristupam na isti način.
Karakterno sam osoba kojoj je mnogo stalo do pravde i ljudskih prava. Zato sam i otišla u društvene znanosti, zato sam i aktivistički aktivna, mislim da od tuda dolazi i ta lakoća za pričanje o onome što smatram bitnim, što god to bilo. Mislim da je opće dobro bitnije od neke moje možebitne nelagode.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Paula Brečak (@thewolfnomad)

Kako ste se osjećali u svojoj bližoj i daljnjoj sredini i jeste li imali uglavnom negativna iskustva, s obzirom da ste odrastali u prilično konzervativnoj sredini (ovdje mislim na Hrvatsku općenito, naravno)?
U početku da, nailazila sam na ružne komentare o sebi na internetu, no ti komentari zapravo samo pokazuju da nam treba seksualno obrazovanje. Komentari su bili od toga da nitko „normalan“ i „zdrav“ ne priča o seksu, pa do toga da sam „kurva“ i „drolja“ zato što pričam o seksu, da su „žene zaboravile gdje im je mjesto“, da me „takvu nitko neće htjeti“. Nikome nije lako čitati takve stvari o sebi, no podsjećaju me da to sve radim upravo zato što ljudi još uvijek tako razmišljaju. S vremenom su se ti komentari smanjili, ljudi su se ili navikli ili izgubili interes. Osobno sam okružena liberalnim ljudima, koji imaju iste vrijednosti i interese kao i ja, koji djeluju u istim područjima, tako da sam tu nailazila samo na podršku i oduševljenje.

Kako ste se odlučili za studiranje na NYU i to baš u Abu Dabiju, u državi koja slovi također kao prilično konzervativna?
Silno sam htjela ići na studij u New York City, i to baš na NYU, oduvijek. Vidjela sam to sveučilište u filmovima i zagrizla sam. Kada sam ga kasnije proučavala shvatila sam da je vrlo kvalitetno, da su programi zaista dobri i da dijelim i same vrijednosti sveučilišta. No studirati na privatnom američkom sveučilištu, i to još u jednom od najskupljih gradova u SAD-u, jednostavno nije bilo moguće, čak niti s nekom djelomičnom stipendijom kakve su se nudile. Prije deset godina, NYU je otvorio kampus u Abu Dhabiju, gdje je bilo teže upasti no nudile su se pune stipendije. Studij u Abu Dhabiju uključivao je i puno više putovanja, obvezne semestre u inozemstvu, raznovrsniju skupinu studenata i profesora, tako da mi je i više odgovarao od kampusa u New Yorku.
Da, UAE je konzervativna zemlja, no ne bih rekla da je sredina onoliko konzervativna koliko joj to zapadni mediji i američki filmovi pripisuju, često s islamofobnim podtekstom. Ne postoji niti jedna zemlja na svijetu koja je feministička i kvir utopija, u nekima je situacija bolja, u nekima gora, i onda opet ovisi kako za koga. Smatram da je u UAE veći problem klasna i rasna podijeljenosti i diskriminacija, svakako nije isto biti lokalka s visokim financijskim mogućnostima i velikom pravnom zaštitom, i kućanska radnica s Filipina čija se radnička prava nerijetko ignoriraju.
To što sam živjela u Emiratima ne znači da podržavam njihov zakon po kojem su homoseksualne aktivnosti ilegalne. Isto kao što to što sada živim u Hrvatskoj ne znači da podržavam zakon o prizivu savjesti koji mnogim ženama onemogućuje pristup pobačaju. Studij u Abu Dhabiju dao mi je uvid u jedan drugačiji način života, u jedan drugačiji sistem, osobno mi je pomogao odrediti vlastite prioritete i odlučiti se vratiti u Hrvatsku kako bih u svojoj zemlji radila na onome za što mislim da je društvu bitno.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Paula Brečak (@thewolfnomad)

U komunikaciji sa studentima iz cijelog svijeta – gdje vidite Hrvatsku po seksualnom obrazovanju i slobodama u odnosu na druge?
Manjak seksualnog obrazovanja problem je koji dijele gotovo sve zemlje svijeta. Na jednom predavanju profesor je pitao studente i studentice kakvo su seksualno obrazovanje imale u osnovnoj i srednjoj školi, odgovori su išli od toga da je spolni odgoj bio ukomponiran u biologiju i prolazio jedino osnovno obrazovanje iz reprodukcije, do toga da je potpuno bio ignoriran, ili pak da se svodio samo na apstinenciju. U Hrvatskoj je spolni odgoj više prepušten samim profesorima nego što je uređen ili što se profesorima daju jasne smjernice, materijali i znanja, tako da sve varira od škole do škole. U nekim školama učenice i učenici jedinu seksualnu edukaciju dobivaju na vjeronauku. Nažalost, to da seksualnu edukaciju podučava religija te da je seksualnost još uvijek tabu tema, svjetski je prosjek.

Koji su najčešći tabui kod nas, i jesu li slični onima u ostatku svijeta? Odnosno, imaju li različite kulturne sredine i različite seksi tabue?
Naše društvo je duboko patrijarhalno pa se tabui i vežu za takvo uređenje – najviše je tabuizirana ženska seksualnost i ženska reproduktivna prava, kao i homoeroticizam među muškarcima. Žensko seksualno zadovoljstvo je tema o kojoj se ne govori ili se šapuće, ljudi ne znaju kako klitoris zapravo izgleda i smatraju kako je tako nešto uopće „prljavo“ spominjati. Žene se onda srame od partnera tražiti onakvo zadovoljstvo kakvo žele ili si ga pak same sebi pružiti. Otežanost nekih žena da dožive orgazam se i povezuje sa sramom oko ženske seksualnosti.
Ženska reproduktivna prava su pak čest politički diskurs kod nas i nerijetko ih se promatra kao apstraktnu diskusiju, a ne razgovara se o, recimo, pobačaju ili silovanju u realnom kontekstu, sa svjesnošću da je to proživljeno iskustvo nekih žena, možda i nekih nama bliskih. Mnoge žene o tome neće pričati, upravo zato što im se često ne vjeruje i njih same se demonizira, umjesto da se njihova prava štite.
Na zapadu se ženska seksualnost polako oslobađa, vidimo da ima sve više seksualnih igračaka i sadržaja namijenjenih ženama, sve više žena se odlučuje za neki oblik seksualnog rada po vlastitim uvjetima. Sve se više priča i o kvir pravima, a homoeroticizam među muškarcima u nekim zemljama više nije toliki tabu kao u Hrvatskoj. Naravno da različite kulture imaju različite tabue, no mislim da možemo tvrditi kako je puno njih uvjetovano patrijarhatom i religijom, koja god da ona bila.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Paula Brečak (@thewolfnomad)

Prema mnogim istraživanjima dalo bi se se zaključiti kako su Hrvati iskusni u seksu i veliki ljubavnici, no koliko je, prema vašim saznanjima, istine u tome?
Haha, ne znam, nisam radila praktično istraživanje seksualnih vještina različitih naroda. A i da jesam, bio bi to subjektivan dojam i ne baš pretjerano relevantna informacija za druge.

Postoje li kanali, i koji su, na kojima se barem mlađi Hrvati mogu educirati o seksualnom odgoju na pravi način – bez društveno nametnutih normi i pravila ponašanja?
U Hrvatskoj polako dolazi do aktiviranja edukativnih kanala za koje mislim da pružaju zaista kvalitetan sadržaj. Preporučila bih svakako portal www.reci.hr koji ima edukativne članke i zanimljive intervjue iz područja seksualnosti i reproduktivnosti, te emisiju Radija student „Čedni četvrtak“ u kojoj se priča o raznim seksualnim temama na način prilagođen upravo mladima.

Fotografije Instagram i privatni album

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime