Od pamtivijeka su ljudi koristili biljke za liječenje i izradu proizvoda za njegu tijela, a čini nam se kako nas je koronavirus više nego išta drugo osvjestio koliko je priroda važna za naše zdravlje.
U prirodi je moguće pronaći raznolike biljke koje imaju mnoge zdravstvene dobrobiti, ali ipak s njima treba biti pažljiv jer nije svaka biljka za svakoga. Znamo da lavanda smiruje, a kopriva čisti organizam, ali jeste li znali, primjerice, kako cvijet bazge može pomoći kad osjetite da vas hvata prehlada?
Kako koristiti biljke i pravilno ih odabrati?
Andrea Anić Dokmanović ljekovito bilje koristi cijeli život, ali preseljenjem u Gorski Kotar one su joj postale dostupnije. Od biljaka izrađuje razne proizvode: od krema i sapuna, do tinktura, macerata, džemova i keksića. Andrea je i vlasnica modnog brenda Andrea Anić Profound Apparel, a svoju ljubav prema prirodi i modi spojila je s (Lj)eko kolekcijom torbi čije tkanine sama boja.
S Andreom smo popričali i načinima na koje možemo koristiti biljke i njihovom pravilnom odabiru, a dala nam je i recepte za izradu macerata, čaja i ukusnih keksića! 😉
Instagram profil ‘Biljkama do zdravlja’ pokrenuli ste kao zahvalu ljekovitom bilju koje vam je pomoglo kod raznih tegoba. Kako ste ušli u svijet ljekovitih biljaka?
U svijet biljaka ušla sam obiteljskom predajom. Mama je uvijek ‘mućkala’ biljne pripravke koje sam nosila i na faks. Od nje sam najviše naučila o biljkama, a posebno u vrijeme kada je otac obolio. Tada smo još više učvrstili svoju ljubav i vjeru u njihovu ljekovitost. Ljekovito bilje je divan svijet gdje se uči svaki dan, a što više čitam i učim, vidim koliko malo znam.
View this post on Instagram
U čemu nam biljke sve mogu pomoći i možemo li ih koristiti svakodnevno?
Ovisi u kojem obliku ih konzumiramo, je li to čaj, hrana, tinktura, mast, balzam, krema… Recimo, kopriva je jedna od sigurnijih biljaka za korištenje i može se upotrebljavati na razne načine – možete ju često jesti sa špinatom ili napraviti krem juhu. Osobno, kada koristim biljku za čišćenje organizma ili kakvu tegobu, nakon nekog vremena napravim malu pauzu. Tijelo mi je već naviklo i ono traži, a ja ga osluškujem. Ako uvodimo ljekovito bilje u prehranu, trebali bismo krenuti s manjim količinama – da se organizam navikne, odnosno da ga odmah ne šokiramo.
Neće svaka biljka jednako djelovati na svakoga
Nisu sve biljke za svakoga pa zato treba biti pažljiv. Kako možemo znati koja je biljka idealna za nas?
Isprobavati, davati šansu, skupljati iskustvo… Svi smo različiti, svakome organizam reagira drugačije i neće svaka biljka jednako djelovati na svakoga. Stoga treba upoznati biljku, pokušati, promatrati što se događa. Recimo, meni tinktura stolisnika pomaže bolje nego bilo kakva tableta kod menstrualnih bolova! Možda nekome neće odgovarati kao meni, ali za takve i slične slučajeve imamo još mnogo biljaka, poput rusomače, anisa… Tako da ima mnogo opcija za isprobavanje – rješenje je tražiti biljku koja ti odgovara, za koju imaš “filing”, zahvališ joj, vjeruješ i budeš uporan.
Sve želimo odmah i sve želimo brzo, a biljke su tu da nas uče strpljenju. Da li zbilja ne možemo trpiti glavobolju pa odmah gutamo tablete ili bismo možda radije dali šansu kakvoj tinkturi, čaju, koja će djelovati malo kasnije, ali kvalitetnije? Možda je to znak da malo usporimo i posvetimo se sebi?
Jesmo li uopće svjesni načina na koje nam biljke mogu pomoći?
Biljke su bile tu prije nas, a bit će i nakon nas. Tu su da nam pomognu za razne tegobe, a mi smo tu da im zahvalimo i vjerujemo im. Pri tome se trebamo zapitati kuda stalno žurimo? Sve želimo odmah i sve želimo brzo, a biljke su tu da nas uče strpljenju. Da li zbilja ne možemo trpiti glavobolju pa odmah gutamo tablete ili bismo možda radije dali šansu kakvoj tinkturi, čaju, koja će djelovati malo kasnije, ali kvalitetnije? Možda je to znak da malo usporimo i posvetimo se sebi?
Koje sve biljne pripravke izrađujete i u kojim tegobama pomažu?
Određene pripravke izrađujem svake godine, a s nekima eksperimentiram. Primjerice, ulje gospine trave, macerat nevena i tinktura ili mast gaveza te tinktura stolisnika su obavezni pripravci u mojoj kućnoj ljekarni. Gavez koristim kada me bole leđa, ulje gospine trave i nevenovu mast nanosim na kožna oboljenja, primjerice, kada se opečem. Zatim su tu još i macerat ruže od kojeg izrađujem kreme, macerati stolisnika i ružmarina, tinkture korijena maslačka i koprive. Tinkturu koprive redovito umasiravam u vlasište kako bih ojačala kosu, tinkturu korijena maslačka pijem kada želim pročistiti organizam…
Bilje koje sušim za čaj su: kopriva, stolisnik, bazga, matičnjak, kadulja, neven, lipa, končara, žuta broćika, gospina trava, menta… Ima ih još, samo ih se trenutno ne mogu sjetiti. 🙂 Čajeve pijem tijekom cijele godine, posebno čaj suhih cvjetova bazge ako osjetim da stiže prehlada! 🙂
Sve raste u okružju gdje živim i sve mi je pri ruci…
Uzgajate li sve biljke sami? Je li vam preseljenje u Gorski Kotar olakšalo ovakav način život?
Ljekovito bilje koje berem i koristim ne uzgajam jer sve raste u okružju gdje živim i sve mi je pri ruci. Smatram se veoma sretnom, blagoslovljenom, zahvalnom i bogatom što mi je sve blizu tako da baš uživam s biljkama, pričam s njima kada ih berem, pjevam, opuštam se… Boravak u prirodi i druženje s biljkama je za mene istinski luksuz koji je neophodan za naše zdravlje. Preseljenjem u Gorski Kotar sam dobila jako puno, iako zna biti i naporno jer putujem u Rijeku na posao. No, radim na tome da jednoga dana više ne budem ovisila o gradu – imam dobar plan, ali tko zna što nam život sve nosi.
Divni stolisnik znan i po imanu hajdučka trava ili kunica još me od fakultetskih dana spašava, a kaže se da bi svaka žena trebala popiti dnevno barem jednu šalicu stolisnikova čaja. Stolisnik je biljka koju ću uvijek preporučiti, nju osjećam i sve što od nje izradim kao da ima posebnu moć
Možete li nam otkriti neki vaš omiljeni recept za macerat, čaj i keksiće?
Evo jedan recept za macerat nevena, koji možemo cijele godine koristiti za kožu. Potiče regeneraciju kože nakon opekotina, njime možemo mazati ožiljke, pomaže kod seboroičnog dermatitisa, lišajeva…
Nevenove cvjetove treba ubrati po suncu jer su tada najljekovitiji, gledajte da ne berete nakon kiše, biljka treba biti suha. Cvjetiće par dana prosušimo na tamnijem prozračnom mjestu. Nakon što se malo prosuše, stavimo ih u čistu staklenku (one za zimnicu, preporuka je dezinficirati ih alkoholom), prelijemo nekim hladno prešanim uljem, najboolje je suncokretovo koje je odlično za svaki tip kože, ali možete i maslinovo, bademovo, kokosovo… Ulje nalijte da bude iznad cvjetova 2-3 cm i ne do vrha staklenke. Zatvorite staklenku i stavite je na toplo mjesto 30 ili 40 dana, ali ne direktno na sunce. Povremeno promućkajte i otvorite poklopac tu i tamo kako bi izašao višak vlage. Nakon 40 dana procijedite kroz gazu i to je to. Možete još i procjeđeni macerat pustiti da se slegne cca tjedan dana kako bi se na dnu stvorio talog manjih nečistoća pa onda čistu tekućinu prelijte u tamnu bočicu i korisitite po potrebi. Od ovog macerata možete izraditi i jednostavni balzam ako ne želite mazati ulje na kožu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Moja preporuka za čaj za sve žene jest stolisnik, a za ljude općenito matičnjak – on popravlja raspoloženje i jednostavno je divan i fin. Ako sami berete bilje i sušite za čaj, nemojte ga sjeckati presitno, već radije osušite cijele listove i cvjetove pa prije pripreme čaja ih pristisnite među prstima da oslobodite mirise. Tako ja radim i to mi je poseban ritual i doživljaj. Čaj pripremajte klasično, suho bilje prelijte vrućom vodom i pustite nekoliko minuta. Stolisnik bude gorak ako ga dugo pustite pa ako ne volite gorko, pazite na vrijeme.
Za kekse s nevenom vam treba 300 g pirovog brašna (možete i neko drugo), 200 g maslaca sobne temperature, 50 g šećera u prahu, 1 prašak za pecivo, 2 žlice svježih latica nevenovog cvijeta i korica 1 limuna.
Sve sastojke pomiješajte i zamijesite tijesto. Na početku će biti mrvičasto, ali kasnije će se pretvori u lijepo tijesto. Razvaljajte između papira za pečenje na cca 5mm, napravite oblike čašom ili nekim kalupom, pecite 7-10 min na 180 stupnjeva. Kada rubovi potamne – keksići su gotovi!
View this post on Instagram
Koja je biljka vama posebno draga i zašto?
Divni stolisnik (Achillea Millefolium) znan i po imanu hajdučka trava ili kunica. Još od fakultetskih dana me spašava, a kaže se da bi svaka žena trebala popiti dnevno barem jednu šalicu stolisnikova čaja. Stolisnik je biljka koju ću uvijek preporučiti, nju osjećam i sve što od nje izradim kao da ima posebnu moć, to je ta ljubav koja se prenosi dalje! 🙂
Odjeća namijenjena buntovnicama koje su totalno svoje
Osim što se bavite uzgojem i izradom proizvoda od biljaka, imate i modni brend Andrea Anić Profound Apparel. Kako je on nastao i koju poruku želite poslati sa svojom odjećom?
Andrea Anić Profound Apprel je zapravo odraz mene, a nastao je u najbuntovnijem razdoblju moga života. Bilo mi je dosta gledati kako su svi jednaki i jednostavno se nisam željela oblačiti poput svih, pa sam ponudila nešto drugačije – što je dobro prihvaćeno i eto me danas, stvaram svoju priču. Izrađujem kreacije po narudžbi i mjeri, a namijenjene su svim ženama koje vole drugačije stvari, hrabrim buntovnicama koje su totalno svoje i ne gledaju što je u trendu te ne žele izgledati poput svih ostalih.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Osim raznih recepata za hranu, napitke i sapune/kreme, biljke koristite i za uređivanje torbi i odjeće. Tako spajate svoje dvije velike ljubavi – modu i biljke. Kako izgleda proces nastanka (Lj)eko kolekcije?
(Lj)eko kolekciju sam počela osmišljavati kada sam se preselila na selo. Želja mi je bila ponuditi nešto iz čiste prirode u kojoj živim i u kojoj sam sretna, nešto što će podsjećati na nju i što će drugima dati njezinu snagu. Tako izrađujem razne predmete koji nose u sebi prirodu. A zašto (lj)eko? Jer izrađujem predmete od odbačenog materijala kojeg bojam i eko printam ljekovitim biljkama. Tako iz nečeg starog stvaram nešto posve novo i trudim se to napraviti sa što manje otpada.
Prvo sve iskrojim i onda pripremam tkaninu za bojenje i eko printanje. Kako trošim već puno energije otkuhavajući tkaninu, kada ju pripremam za bojanje, namačem ju preko noći ili dvije u odabranom sredstvu. U isto vrijeme pripremam i kupelj za bojenje od biljaka koje odaberem.
Nakon što sam pripremila tkaninu za prihvat boje, pripremam print. Uberem svježe bilje, slažem ga na tkaninu, zavežem i stavljam na paru ili kuhati te pustim da priroda napravi print. To traje cca 1.5 h ili preko noći ako ide u kupelj. Slijedi ispiranje. Tkaninu odvojim od bilja, isperem, dodatno fiksiram s octom, pustim da se namače… Stavim sušiti u sjenu i kada je suho izglačam i tek onda šivam. Posla je zbilja puno, minimalno tjedan dana za jedan proizvod, no toliko u tome uživam, doslovno promatram kako boja iz listova prelazi na tkaninu i veselim se kao malo dijete kako će ispasti jer priroda uvijek iznenadi. A još se više veselim kada taj predmet pronađe svoju osobu.
Koja je poveznica između biljaka i mode? Kako je došlo do spajanja te dvije stvari?
Ako ćemo razmišljati o koristi biljaka kod tkanina, neke tkanine ne možemo ni zamisliti bez biljaka, zar ne? Pamuk, lan, konoplja, u novije vrijeme i kopriva, biljke su čija vlakna koristimo za tkanje. Povijest nam puno toga priča o korištenju biljaka kod bojenja. Nekada je bilo normalno da se ista odjeća nekoliko puta ponovno boja jer s godinama izblijedi, jer je to priroda i jer je to posve normalan i održiv način života.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ja bih rekla da su biljke jedna konstanta u cijeloj toj promjenjivoj modi. Danas je “in” da je prirodno super, pa se izrađuju tkanine od organskog pamuka, recikliraju, priča se o održivosti. Voljela bih da to ostane tako, a ne samo da je nekakav hir i(li) trend. Odlično je što su se pojedinci aktivirali, odbacuje se plastika, potiče se pametnija kupnja, to je odlično i tako treba nastaviti. I tu onda dolazi do jedne nove mode, gdje se promovira zdraviji i održiviji način života, gdje će čovjek malo zastati, usporiti i vratiti se prirodi. Dakle, jedan posve drugačiji stil života, koji se meni osobno jako sviđa, koji sam i sama prigrlila preseljenjem na selo gdje živim sa svim tim biljkama i ne mogu, a da se ne zapitam: “Koliko mi je uistinu za život potrebno?”
Fotografije: privatna arhiva