Kada je talijanski botaničar Giuseppe Inzenga prvi put kušao bijelu gljivu ferulu 1863. godine, opisao ju je kao jednu od najukusnijih namirnica koju je ikada probao. “Ova je gljiva zaista ukusna. Možete je jesti sirovu i kuhanu”, kaže Giuseppe Venturella, mikolog sa Sveučilišta Palermo na Siciliji.
Uspoređuje ju s vrganjima, napominje da je bogata vitaminima B skupine i kaže da je najbolji način jesti ju sirovu, s malo maslinovog ulja i parmezana.
“Okus je blag i vrlo ugodan”, slaže se Georgios Zervakis, mikolog s Atenskog poljoprivrednog sveučilišta koji proučava tu vrstu već tri desetljeća.
Koliko je gljiva doista ugroženo?
Više od 100 godina od Inzenginog oduševljenja, ista vrsta gljiva, još uvijek cijenjena zbog svog okusa, trenutno je na popisu kritično ugroženih vrsta Međunarodne unije za zaštitu prirode, organizacije koja prati brojnost populacija na svijetu. Za razliku od većine vrsta gljiva, bijela ferula raste u proljeće, a sezona joj traje od travnja do kraja svibnja. Ujedno je i prva gljiva prepoznata po utjecaju koji su ljudi imali na njezino preživljavanje, a od 2006. do 2015. jedina je te vrste koja je globalno prepoznata kao ugrožena.
Ali što je s gljivama koje ne primjećujemo? Koliko je njih ugroženo?
“Mislimo da je prava biološka raznolikost gljiva negdje između milijun i šest milijuna vrsta”, kaže Anne Pringle, mikologinja sa sveučilišta Wisconsin-Madison i istraživačica National Geographica. Ipak, usprkos globalnoj rasprostranjenosti, gljive su u povijesti bile izostavljene iz inicijativa za zaštitu.
Pa kako možemo sačuvati organizme koje ne možemo vidjeti i ne razumijemo? I zašto bismo trebali pokušati?
“Život na planetu ne bi postojao bez gljiva kakve poznajemo”, kaže Greg Mueller, stručnjak za zaštitu gljiva i glavni znanstvenik u botaničkom vrtu u Chicagu. “Ne možemo imati drveće bez gljivica… Bez njih ne možemo preživjeti. U pogledu zdravlja planeta, one su nevjerojatno važne.”
Simbiotski odnos s biljkama
Gljive kakve poznajemo – ravne kapice koji iskaču iz zemlje – samo su mali, reproduktivni dio većeg gljivičnog organizma. Nadzemni dio naziva se voćnim tijelom, ali ispod zemlje povezan je s velikom mrežom tankih, mikroskopskih niti nazvanih micelij. Znanstvenici su 1998. utvrdili da je najveći organizam na Zemlji, barem prema pokrivenom području, gljiva u oregonskim Plavim planinama čiji se micelij prostirao na više od 2000 hektara pod zemljom. Neke takozvane mikorizne gljive stvaraju simbiotski odnos s biljkama. Čak 90 posto uobičajenih biljaka koje vidimo na kopnu ima blagotvoran odnos s gljivama.
“Gljivične niti prodiru u korijene biljke, tvoreći vezu nalik placenti između gljivične kolonije i korijenja. To je poput dodatnog korijenskog sustava za biljku”, kaže Money.
Te korijenske mreže pomažu biljkama da unose dodatnu vodu, minerale i hranjive sastojke, a zauzvrat gljiva dobiva dio šećera koje biljke generiraju fotosintezom. Izvadite komad prljavštine iz zemlje i držite neviđeni micelij. Napredak u sekvenciranju DNK pomogao je znanstvenicima da shvate da sekvence DNA gljivica žive u svemu, od prljavštine do nektara cvijeta. Zbog toga ih je, također, teško pobrojati.
Gubitak staništa, zagađenja, ugrožene vrste…
U izvješću iz 2018. godine kojim se procjenjuje stanje gljivica na svijetu, znanstvenici su otkrili da je u usporedbi sa 68.000 životinja i 25.000 biljaka koje su procijenjene kako bi se vidjelo jesu li egzistencijalno ugrožene, procijenjeno samo 56 gljiva. Trenutno se procjenjuje da na svijetu ugroženo 168 vrsta gljiva. Prekomjerna berba gljiva, poput bijele ferule na Siciliji, pridonosi njihovom opadanju. Osim što se jedu, mnoge gljive cijenjene su i zbog svoje ljekovite vrijednosti. Gljiva gusjenica pronađena na Tibetu, cordyceps sinesis, koristi se za liječenje svega, od kašlja do bolova u leđima. Chaga gljive, koje se nalaze širom svijeta i prodaju se kao lijek za naizgled sve, a uskoro bi mogle izumrjeti.
Gljive se također suočavaju s jednakim prijetnjama s kojima se nose i biljke. Gubitak staništa, zagađenje, a posebno upotreba gnojiva opterećenog fungicidima, brišu gljive. Studije pokazuju da klimatske promjene također utječu na gljive, mijenjajući temperaturu i razinu vlažnosti koje određuju kada izbace plodište iz zemlje.
Znanstvenici istražuju učinak gljiva na klimu
U proteklom desetljeću bijela je ferula pronađena u drugim dijelovima Sicilije i Grčke, što znači da bi vrstu trebalo smanjiti s kritično ugrožene na ugroženu, kaže Zervakis. Zašto je to važno? Gljive nisu samo presudni partneri za drveće, one utječu na klimu cijelog planeta. Prošećite šumom u jesen i sve što vidite na tlu – lišće, grane – je mrtvo. Ali ispod tog sloja mrtvog materijala nalazi se uspješan svijet gljivica koje rade na njegovom razlaganju. Studije pokazuju da gljive pomažu razgraditi ugljik uskladišten u biljnom materijalu, zaključavajući ga u tlo. Širom svijeta tlo je masivni rezervoar za onečišćenje ugljikom, koji sadrži više ugljika nego atmosfera i biljke zajedno.