Emisije stakleničkih plinova naveliko se spominju zadnjih godina, no što to zapravo znači i kako one utječu na Zemlju? Upravo ti plinovi predstavljaju jedan od ključnih negativnih faktora klimatskih promjena čiji smo svjedoci.
Ljudski utjecaj u kombinaciji s industrijom dovodi do efekta staklenika zbog kojeg dolazi do povećanja srednje temperature na površini Zemlje, što se povezuje s globalnim zatopljenjem, otapanjem ledenjaka, porastom razine mora i nestankom brojnih gradova, ali i nastankom teških uvjeta života u pojedinim krajevima svijeta. Rezultati pokušaja smanjenja stakleničkih plinova su, barem za sada, prilično poražavajući, no nova taktika za ublažavanje već prisutnih klimatskih promjena jest kompenzacija ugljika i pokušaj postizanja ugljične neutralnosti, čemu se Europska unija obvezala Pariškim sporazumom.
Što je ugljična neutralnost?
Na stranicama Europskog parlamenta objašnjava se kako ugljična neutralnost predstavlja ravnotežu emisije ugljika i njegove apsorpcije iz atmosfere u ponore ugljika. Kako bi se postigla nulta stopa, sve emisije stakleničkih plinova trebale bi biti anulirane kroz sekvestraciju ugljika. Ponor ugljika predstavlja sustav koji apsorbira više ugljika nego što li ga emitira, a prirodni ponori su oceani, šume i tlo koji godišnje uklanjaju između 9,5 i 11 Gt ugljikovog dioksida.
Trenutno je teško napraviti umjetni ponor kojim bi se moglo ukloniti dovoljno ugljika iz atmosfere kako bi se postigli barem neki pozitivni pomaci u borbi protiv globalnog zatopljenja.
Kompenzacija ugljika – nova taktika
Kako se gotovo svaki dan nastoje osmisliti novi načini i pokušaji ublažavanja klimatskih promjena i posljedica koje donose, emisije koje su nastale u jednom sektoru mogu se kompenzirati smanjenjem emisija u drugom sektoru što se postiže putem obnovljivih izvora energije, energetske efikasnosti te tehnologija s niskim udjelom ugljika. ETS ili sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova primjer je sustava kompenzacije ugljika Europske unije.
Unatoč činjenici da su kritičari pronašli brojne negativne komponente primjenjivanja ove taktike, određena istraživanja svakako govore u korist kompenzacije ugljika, dok Europska unija nastoji ostvariti visoke težnje vezane za klimu – godine 2018. predstavila je dugoročnu strategiju za postizanje klimatsko neutralne ekonomije do 2050., a već 2019. godine Europski parlament je zatražio postavljanje viših ciljeva za smanjenje emisija do 2030. kako bi se do 2050. godine uspio postignuti cilj ugljične neutralnosti.